sokolova

ponedjeljak, 30.01.2023.

Ne bojim se

Ne bojim se ja
ove doline straha
u kojoj me vjetar posipa
svakodnevno zemljanim prahom
korak po korak,
dan za danom.
Smrt je oduvijek mojom pjesmom,
kao posljednji, počasni udah života.
Života!
Života u naručju posmrtnom
sa svom svojom ljepotom i slavom.
Ne bojim se
ni sablasti što izviru tišinom
koji bi da me bez tebe plaše,
i vrebaju mi noći,dane
da mi se kaže:
Tamničari smo duše tvoje!
Izgrebat ćemo ti stopala
na svakom koraku,
grijehom te prokazivati mislima tvojim,
s tobom bit ćemo
dok zadnji dah te ne snađe.
Ne bojim se!
Ali da prođem kroz strnište ovo
i da ugledam
posljednji dan života svoga
u kom ću sa sablastima svojim
da se borim
a da ti oči ne vidim,
da ti ruke ne dotaknem,
i da umrem bez ljubavi
Toga se,dušo,bojim.

- 18:45 - Komentari (11) - Isprintaj - #

petak, 27.01.2023.

Naš bijeli kraj

Zabijelio se opet naš kraj
noć ga teško progutati može
strmoglavo vjetrovi se voze
niz put blješteć u čarolik sjaj

Bistro je oku gdje god da stane
mjesec k'o lampa svijetli kute
i tiha svjetla brjegom se žute
lije bistar zrak niz plani vrane

Kroz tišinu dršće sjeta plaha
dok hukće dah sa visoke vile
i raznosi snijeg sa naše njive
u srcu se budi nježnost davna

- 19:00 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.01.2023.

Umiranje bez straha

Koliko puta već
mi smo usmrtili se zajedno,
grlom naiskap ispijajući žest
svih misli smišljenih
za sagorjeti želje sluđenih snova.
Ljubeći se bez daha,
ostavljajući malo vremena
za pomisao o životu bez života
koji nas čeka,
za svijest o disanju bez zraka.
Usmrtili, dragovoljno, isuviše strasno
voljenjem bez kajanja,bez straha.

U glatkoći,
bez prepreka klizeći vremenom
pod uznemirenu put
jedno drugom se zavlačili dodirom,
ljepotu tuge slamali osmijehom.
I nijedna ta smrt
nije bila dovoljna da ugasi svjetlo
rasuto u zaglavljenom uglu
naših snova.
Zajedno smo umirali voleći se
ne žaleći ni jednog trena,
grabeći jedno drugo od bola.
Silinom voljenja bez riječi,bez upita
hoće li biti života u životu
ikada za nas.
Umirali, ne pitajući za sutra,
ne tražeći odgovora

- 18:30 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.01.2023.

Između obrva

Kad nađeš me u mome bdijenju
ruše se svi zakoni
zapisani velikim slovom
i padaju brzim tokom mojih misli
u kose tvoje mrakom ponoćnog sata.
Sva nadanja postaju
zlaćani pot na tvome čelu
ponad pogleda nasmijanog dječarca.
I ja ga skupljam poljupcima
da ugledam tu boru izmedju obrva tamnih
u koju sam ubilježena ja
žena iz tvojih sanja.
I nema te istine
koju neću pustiti iz svojih usta
dok oslobađaš me bdijenja i zakona
u naručju tvome kad bivam oživotvorena,
među prstima spletenim
u rasipanju istine,
između obrva tvojih,u čežnji ogledana.

- 18:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 07.01.2023.

Tvoja riječ

Još uvijek tvoja riječ još u meni zrije,
zasađena ustima
na kojima je počivalo ime moje.
Nauk ljubavi. Oslonac i jakost.
U slasti poljupca,
s osmijehom što si mi je dao,
stasa mi još u srcu i govori tvojim glasom.
Još je pamtim i još učim i njom se hranim.
I kadkad mi se čini
kad prođe kraj mene neko novo jutro
što bi na silu da iščupa iz grudi svaku bol,
iščupat će s njim i tvoju riječ.
Al ona ostaje,
kao zapis svetog slova u meni.
I ja ne mogu i ne znam
kako da je pustim, kako da ti je vratim.

- 17:30 - Komentari (9) - Isprintaj - #

srijeda, 04.01.2023.

Ostavi čekanje

Ostavi čekanje samo.
Nago.
Neka čeka.
Dugu koprenu odbaci niz pleća.
Znati nećeš kako boli
kraj koji nije ni imao početka,
riječ koja rastanak sprema,
stisak ruke kojeg nemaš.
Oprosti se sa sjećanjem.
Krivnju podaj zaboravu.
Odsjeci kose i otkrij oči.
Sa tijela dodir bez dodira svuci.
Drsko ruho na dušu navuci.
Koga tražiš,kome žuriš?
Vjetru kojeg ne možeš stići.
Za mrtav san,
za posljednu pjesmu
jamu u srcu brzo raskopaj.
Pokopaj!
I zagazi javom nogama golim.

- 17:45 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.01.2023.

Pjesnicima

Ko mi smo
na ovom putovanju što u smrt vodi
a što smrti se ne boji,
sa teretom od užegla željeza
na rukama,u grudima.
na margini života i ljubavi gladi
a obilježeni sljepoćom za javu.
Prazne kofere besmisleno vučemo
da džepove pune stihova i sjećanja natrpamo,
i rasipamo ih usput da se opet
tugu ljubeći, tugom voleći
u zemlju nepostojanu vratimo.
Ko mi smo...
Sa sjenom na licu zgaženog izraza
a vatrom razgorenom u srcu, u očima.
U žudnji,u strasti
dok bacamo se na koljena
za malo ljepote snoviđenja
i za osjećaj koji nas kinji i pati
i kad ne znamo razloga patnji.
Ko mi smo...
Putnici što dušu svoju predaju istinom
da komad sebe, ne stedeći
davanjem otkinu,
slobodu da zavape,suzu svoju da popiju,
bez stida i srama, kao u neizrecivoj slasti
a da na sirotinjskim rukama ponesu
samo osjećaj ljepote i ljubavi.
Ljubavi puni a ljubavi vječito gladni.

- 20:00 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< siječanj, 2023 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Opis bloga

  • Zar sam ja kriv

    Zar sam ja kriv što mi život nije mio,
    što ujedno volim i mrzim sve ljude.
    Znam budućnost moja kakva će da bude,
    jer to je poklon moje muze bio.

    Zar sam ja kriv što sam pesnik koji
    peva teške muke i gorke nevolje?
    Nisam to postao od sopstvene volje -
    takvu sudbinu usud meni skroji.

    Znam - životna staza ružama ne cveta;
    Ona je buncanje, duše bolne san,
    i pesma moja dosadna je, znam,
    ali ja kriv nisam - takav sam poeta

    S.Jesenjin