Još uvijek tvoja riječ još u meni zrije,
zasađena ustima
na kojima je počivalo ime moje.
Nauk ljubavi. Oslonac i jakost.
U slasti poljupca,
s osmijehom što si mi je dao,
stasa mi još u srcu i govori tvojim glasom.
Još je pamtim i još učim i njom se hranim.
I kadkad mi se čini
kad prođe kraj mene neko novo jutro
što bi na silu da iščupa iz grudi svaku bol,
iščupat će s njim i tvoju riječ.
Al ona ostaje,
kao zapis svetog slova u meni.
I ja ne mogu i ne znam
kako da je pustim, kako da ti je vratim.
Post je objavljen 07.01.2023. u 17:30 sati.