Pjesnicima
Ko mi smo
na ovom putovanju što u smrt vodi
a što smrti se ne boji,
sa teretom od užegla željeza
na rukama,u grudima.
na margini života i ljubavi gladi
a obilježeni sljepoćom za javu.
Prazne kofere besmisleno vučemo
da džepove pune stihova i sjećanja natrpamo,
i rasipamo ih usput da se opet
tugu ljubeći, tugom voleći
u zemlju nepostojanu vratimo.
Ko mi smo...
Sa sjenom na licu zgaženog izraza
a vatrom razgorenom u srcu, u očima.
U žudnji,u strasti
dok bacamo se na koljena
za malo ljepote snoviđenja
i za osjećaj koji nas kinji i pati
i kad ne znamo razloga patnji.
Ko mi smo...
Putnici što dušu svoju predaju istinom
da komad sebe, ne stedeći
davanjem otkinu,
slobodu da zavape,suzu svoju da popiju,
bez stida i srama, kao u neizrecivoj slasti
a da na sirotinjskim rukama ponesu
samo osjećaj ljepote i ljubavi.
Ljubavi puni a ljubavi vječito gladni.
|
