sokolova

četvrtak, 17.08.2023.

Ne budi me

Zašto me budiš iz mojih snova,
skupljam ih noću k'o spomenare.
Ne želim jutro rano da svane,
ti idi samo kud ići moraš.

Zašto me budiš,meni se spava.
Ja zvijezde berem,ti bijele dane.
Moje su noći neprospavne,
tek sklapam oči u jutra plava.

Ne pričaj glasno.Spavaju želje.
Ne znaš koju sam željela sinoć,
ni kome ću u snu predati život.
Ljubavi trebam više neg' tebe.

Zašto me budiš, kasno je sada.
Kazaljke sata ne možeš vratit.
Želiš, al' ne znaš kako me shvatit.
Iz moje ruke tvoja već pada.

Pusti s mirom jutro nek dođe,
želim da spavam, neću da gledam.
Buđenje tvoje više ne trebam.
Stranci smo dugo, želim da pođeš.

- 19:00 - Komentari (13) - Isprintaj - #

utorak, 15.08.2023.

Ne traži me

Ne traži me opet
jer otići ću sjećanjem od tebe
kad osvane sutra zora
u kojoj neću pamtit ti ime
što mi umom nepokorno
kao soldat stoji.
Kad osvanućem hladnokrvno,
kao dušman
stegnem žudnji svojoj
konop oko vrata,
i visoko glavu podignem,
kad oholim.
Kad te pospem prahom zaborava
da mi utrneš sjećanjem
kao da nikad bio nisi
kao da i ne postojiš.
Tugu svoju,
razumom što milosti imati neće
prisilim da gleda kako
iz očiju nestaje
u zori što osviće dok je grobim.
Ne traži me opet
zalud ruku svoju pružit ćeš
pod rebrima kamen slutim
što više znati neće
ko si bio ti
i kako se prašta i voli.

- 19:00 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.08.2023.

Tren ganuća

Udjeli mi momenat ganuća
Ovog časa bez mira i snova
Izmami osmjeh bez grča i bola
U ovom svitanju bez svanuća

Ja blaženstvo tražim gdje ga nema
Sva spokojstva su ostala daleko
Na rukama nosam mrtvilo neko
Oživotvori krv mi što drijema

Udijeli mi momenat ganuća
Kraj okna sam, daljina bijelih
Tu samoćom sjede ostavljeni
Polomljenog tijela od pruća

Oslikaj plaveti mojih zora
Nek tvoje sunce nađe put mene
Gdje zastala sam da opet krenem
Izmami osmijeh bez grča i bola

- 19:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.08.2023.

Bespuće

Noćas
tečem prema svom bespuću,
jesen je u mojim očima
ispisala jednu umrlu riječ
s kojom sam ljubav
za tebe pokopala.
Ti pročitati je nikada nećeš moći
jer sam milost za neukost
kojom si me čitao izgubila,
jer sam se tugum svojom otrovala.
I sta znače sad
na mom licu tvoje ruke,
rijeka mojih suza ide svojim putem,
puštam ih bez osjećaja,
umorna,
kao da i nisu suze.
Kroz prozor vidim jednu dugu noć
kojoj neću oprostiti
što me još gledaš,
oslobođen svakog bola i straha.
Nesvjestan
kako se od tebe rastajem,
nemoćan
da razumiješ moje bespuće
na kom srce moje ostalo je da leži
rastrgano na hiljade komada.

- 18:10 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 02.08.2023.

Čekaš li još uvijek vozove,Ana

Čekaš li još uvijek vozove Ana
u haljini boje rumenog neba
koju sam volio,
što mirisala je na povratak
odbjeglih ptica.
Ovdje proljeća ne dolaze već dugo.
Na mojim rukama
još samo
tragovi su topline tvojih usana
i mrak isuviše rano i brzo pada.

Ana,
tračnice su tako tužno tihe,
peroni više ne mirišu na radost
i tvoje hitre korake u jutro rano.
Kroz beton i vlagu zavija vjetar
dok te u osam,
još uvijek u osam,
sasvim sam i ostario čekam.

Ana,
raduješ li mi se kao nekada.
Ja gledam i nikako da vidim
tvoj uplakani osmijeh sa prozora.
Kaput mi je olinjao
kao i sva ljeta u kojima te tražim.
Pokisao i umoran
od života i od ovoga mjesta
na kojem mi se priviđaš
a na kojem te već dugo nema.

Ana,
osjećaš li me još uvijek.
Godine mi svijaju ramena
i prah srebreni klija u mojoj kosi
ali ja još uvijek pamtim
otkucaj srca tvoga
pod haljinom boje rumenog neba.
Pamtim u našem zagrljaju
mekoću tvoga mirisnog tjemena.
Ja još znam kako glas ti drhti
dok uplakana od dragosti
u osam,
grabiš me i kradeš od svijeta,
za jedan naš kratki dah vremena.

Čekaš li još uvijek vozove Ana
Pamtiš li riječi koje sam ti rekao
ljubeći ti lice
na kojem su se jutra rađala
i ispijajući suze radosne niz obraze.
Kroz daljine,
dodiruješ li mi grudi pune želje
mislima, u polutami sama.
Čekaš li još vozove,
dok mene
sve što znam tebi vraća.
Osjećaš li kako sam još na peronu
ostario,umoran i posve sam.
Voliš li me isto kao nekada,
Ana.

- 20:00 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< kolovoz, 2023  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Opis bloga

  • Zar sam ja kriv

    Zar sam ja kriv što mi život nije mio,
    što ujedno volim i mrzim sve ljude.
    Znam budućnost moja kakva će da bude,
    jer to je poklon moje muze bio.

    Zar sam ja kriv što sam pesnik koji
    peva teške muke i gorke nevolje?
    Nisam to postao od sopstvene volje -
    takvu sudbinu usud meni skroji.

    Znam - životna staza ružama ne cveta;
    Ona je buncanje, duše bolne san,
    i pesma moja dosadna je, znam,
    ali ja kriv nisam - takav sam poeta

    S.Jesenjin