Ne traži me
Ne traži me opet
jer otići ću sjećanjem od tebe
kad osvane sutra zora
u kojoj neću pamtit ti ime
što mi umom nepokorno
kao soldat stoji.
Kad osvanućem hladnokrvno,
kao dušman
stegnem žudnji svojoj
konop oko vrata,
i visoko glavu podignem,
kad oholim.
Kad te pospem prahom zaborava
da mi utrneš sjećanjem
kao da nikad bio nisi
kao da i ne postojiš.
Tugu svoju,
razumom što milosti imati neće
prisilim da gleda kako
iz očiju nestaje
u zori što osviće dok je grobim.
Ne traži me opet
zalud ruku svoju pružit ćeš
pod rebrima kamen slutim
što više znati neće
ko si bio ti
i kako se prašta i voli.
|
