Bespuće
Noćas
tečem prema svom bespuću,
jesen je u mojim očima
ispisala jednu umrlu riječ
s kojom sam ljubav
za tebe pokopala.
Ti pročitati je nikada nećeš moći
jer sam milost za neukost
kojom si me čitao izgubila,
jer sam se tugum svojom otrovala.
I sta znače sad
na mom licu tvoje ruke,
rijeka mojih suza ide svojim putem,
puštam ih bez osjećaja,
umorna,
kao da i nisu suze.
Kroz prozor vidim jednu dugu noć
kojoj neću oprostiti
što me još gledaš,
oslobođen svakog bola i straha.
Nesvjestan
kako se od tebe rastajem,
nemoćan
da razumiješ moje bespuće
na kom srce moje ostalo je da leži
rastrgano na hiljade komada.
|
