sokolova

ponedjeljak, 27.02.2023.

Kad dodirne te moja ljubav

Svijetliš mi ganućem moje dane
U svom nadahnuću kroz zora boje
Da snage imam za korake svoje
I baklju pronosiš kroz moje tame

Sve moje radosne suze te dirnu
Što ih prolijeva u radosti ljubav
Tad začujem život iz tvojih usta
Sve tajne ljepote kad uglas vrisnu

Izbrojiš mi osmjehe iz daljine
I od njih činiš đerdan oko vrata
Da mi zapjeva zelen list i trava
I okićena srećom stihom kliknem

Sve što su godine od mene skrile
Sve ljubavne tajne sa svoga dlana
Sa voljenjem dao na svjetlo dana
Da ljubeći tebe u život idem

- 18:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 24.02.2023.

Kad ljubav se rodi

Otvorila sam dlanove svoje
da čitaš mi linije što do srca putuju.
Milostivnom rukom,vrhovima prstiju
dodirnuo si brazdu što život je progovorila,
Rekoh ti...Gledaj!
Gledaj kako mi blijedu, samrtnu put
rumen oblijeva,
kako svi lokoti pucaju da ljubav živa
nađe svoj tok do srca od dodirnutih dlanova.
Čuješ li, kako zraka da uzme, ludo udara,
od navale života koji mu put za tebe otvara.
I vidiš li, kako mi od kucaja
skut haljine poigrava.
Liniju života produži
dok dlanove mi griješ toplim prstima.
Da srce ovo budno životom ti predam,
da progovori iz njega, iz mojih misli
ljubav rođena.
Nek trenutak potraje,
da postaneš moja pjesma, moja istina.

- 19:40 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 22.02.2023.

Prosut će se nektar života moga

I prosut će se sav nektar
života moga,
vrhom pustog humka,
pa u prazne jame.
I neće ga vidjeti niko
osim moje smrtne rane,
osim neba,osim Boga,
tamo gdje nektar kane.
I neće ga čuti niko
osim vrha humka,
kroz kojeg će krenuti
nektara mog mlaz,
u kapljama krvi još rosne.
I prokrvarit će i pjesma moja
sva u od zrna i kamena,
od cvijeta i plamena
isto što i humak,
kad popije njenu slast,
kad ispije i svaku pjesmu moju
natočenu srcem
za ljubav, za života čast.
A ja, još ljubiti željan
ostavit ću tu nad humkom svoj
još i života žedan dah
jer neću moći povratiti pjesmu,
ni iz nektara zahvatiti kap.
Niti jednu jedinu kap.

- 17:00 - Komentari (9) - Isprintaj - #

srijeda, 01.02.2023.

Koliko bih ti puta još rekla da te volim

Koliko puta bih ti još rekla da te volim
da me nisu prigrlile sve te moje smrti
u koje sam već bila spremna
zagaziti bez straha,
pristigle u kišnim oblacima
nekoh drugog neba,nekog vremena drugog
ni boljeg ni goreg od ustajale prolaznosti
u koju sam, svojevoljno, bez tebe zašla.
Vremena, u kojem više mjesta nije bilo
za još jedan tvoj dodir kojim me nisi dotakao,
za još jednu moju pjesmu koju nisi proživio,
klecanje mi koljena kad me ruši sjena tvoja
dok čeka na slabost i nemoć golog sata
dok uvlačiš se u svaku moju neizgovorenu riječ kojom te uzimam bez kajanja i bez srama.
Ja potopljena sam kišama olovnim
i bezizraz mog lica u kojeg sam skrila sve tuge samo da radovanje tvojih očiju ne potamni.
Koliko puta bih ti još rekla da te volim
da nas nisu razdvojile sve te preduge ceste
koje sam sama iscrtala u svom crnom umu
samo da za mnom, onim trnovitim, i ne kreneš,
da noć ne raspori se glasno mojim žudnim ahom kad kliziš niz moje svjetove
kojima te želim.
Grljenjem, svaki moj bijeg kojim bježim
hladna prema svom kamenitom jutru,
čvrsto ne stegneš.
Ludost da ne vidiš opet u mom oku
i ne otruješ se o beskraj još jednog čekanja
kad otići moram tamo gdje me nema.
Koliko puta bih ti još rekla da te volim
da nisam izbijala sama sebi dah
kojim te dišem, pribijala se noćima na zid
kojeg sam sama sagradila
samo da te ne vidim,
da te ne tražim, samo da te ne volim više.

- 19:30 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2023 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          

Opis bloga

  • Zar sam ja kriv

    Zar sam ja kriv što mi život nije mio,
    što ujedno volim i mrzim sve ljude.
    Znam budućnost moja kakva će da bude,
    jer to je poklon moje muze bio.

    Zar sam ja kriv što sam pesnik koji
    peva teške muke i gorke nevolje?
    Nisam to postao od sopstvene volje -
    takvu sudbinu usud meni skroji.

    Znam - životna staza ružama ne cveta;
    Ona je buncanje, duše bolne san,
    i pesma moja dosadna je, znam,
    ali ja kriv nisam - takav sam poeta

    S.Jesenjin