I prosut će se sav nektar
života moga,
vrhom pustog humka,
pa u prazne jame.
I neće ga vidjeti niko
osim moje smrtne rane,
osim neba,osim Boga,
tamo gdje nektar kane.
I neće ga čuti niko
osim vrha humka,
kroz kojeg će krenuti
nektara mog mlaz,
u kapljama krvi još rosne.
I prokrvarit će i pjesma moja
sva u od zrna i kamena,
od cvijeta i plamena
isto što i humak,
kad popije njenu slast,
kad ispije i svaku pjesmu moju
natočenu srcem
za ljubav, za života čast.
A ja, još ljubiti željan
ostavit ću tu nad humkom svoj
još i života žedan dah
jer neću moći povratiti pjesmu,
ni iz nektara zahvatiti kap.
Niti jednu jedinu kap.
Post je objavljen 22.02.2023. u 17:00 sati.