Volim te
Ti moje si lijeganje i moje ustajanje
i noć vječna i budna kad bdijem u mjesecu.
Zora probuđena gušenim krikom iz sna.
Moje si vrijeme u svim oblicima
svog trajanja i svoje prolaznosti.
Kazaljka zidnog sata što kroz noć udara
prateći ritam moga srca i mojih žila
koje ljubav o tebi zvone.
Nestvar si i priviđenje,
kraj i početak svijesti moje,
u naletu vjetra kad dolazi noću na prozor
i kuca.
I sjeni nalikuješ usamljene breze
pod upaljenom mjesečinom,
granaš se i po zidovima lebdiš
dok ja u polutami širom oči otvaram i želim
da te pustim tijelom da mi potečeš
kao slap i potopiš me,
u tom vremenu s kojim igram ljubav.
Ti onaj si zamišljeni glas
kojeg čujem kroz stih
što odzvanja u mojoj glavi,
a ja ga čuvam u sjećanju i
pospremam u svoje drhtave prste,
u prenategnute misli koje se rasipaju
pod udarcima sata jedna po jedna,
dok ih ja skupljam
kao raskidanu bisernu nisku u riječ
kojom te tražim po svom rođenju,
u tu riječ što ću je tek usnama pisati
po grudima tvojim kad se dah dahom zarobi.
Slast si zrela ponuđena mi iz raja
koju ne smijem iz ruku da ispustim
i u svojoj čežnji ja ne znam,
u tom vremenu koje te neprestano nanosi
ovim mrakom,i svakim danom
kako ti kazati, kako da zaustm
a da se bolno ne probudim
Volim te...
U svakoj sekundi urezanoj na niti moje nervi,
na zapešća ruku mi da potrgati ih mogu
ako ikad otkuca vrijeme u kom te neće biti.
Volim te...
U svoj punoći tog trajanja i te prolaznosti
što udara kroz noć i odjekuje po mom tijelu
kao težak malj dok mi se čelom razlijeva pot.
Volim te...
Sa svakim treptajem oka i pogledom,
sa svakom nevidljivom mimikom
na mom uplašenom licu
što ga to vrijeme u nemilosrdnom otjecanju šamara i bičuje
dok ti obiluješ,i po meni kliziš
u mom čekanju
Volim te...
|
