Zamrišeš li mi još uvijek dušu,
strunu poetsku
i iz nje rastočen ašk grlom.
Vlažan cjelov,
sok u nestrpljivim ustima,
preko tvojih bokova ples dodira.
Čuješ li još saz u poju slavuja
na krošnji zrele višnje
naslonjene na tvoje prozore
i klepet uresa sa golih gleźnjeva
u koraku bosom, žurnom
da na prste ti stanem prstima.
Osjećaš li još na svojim njedrima
bubanj srca mi,
ognja nesmirena plamena
u kosi kad ti stih vezem,
grud kad skolim ti grudima.
Kad zatekne te noć samog
zamirišeš li mi još uvijek dušu,
strunu poetsku
kako se piše istinita i duboka
u čekanju, tvojim tijelom
mojim usnama, mojim rukama.
Post je objavljen 16.04.2023. u 19:00 sati.