Praznina
U grudima mojim širok je mrak,
praznina koja se ne popunjava više
nijednom mišlju o tebi,
pustoš nastala na ivici pakla
kojim si me vodio za ruku,
na putu zvono razbijenog stakla
koji mi ne donosi više glas
o tvom koraku.
Znaš li koliko bi dan bio kratak
da ti pričam
kako bespomoćno pokušavam
staviti par riječi u tu praznu tamu
koja neće da nestane iz vremena
kojeg smo stvorili
i predugačak da mi istrpi
svaku strepnju,svaku volju mlaku
da te zaustavim da odeš tamo
gdje će samo još sjećanje govoriti.
U grudima mojim širok je mrak,
u njemu jednom stajalo je dijete
i gledalo u nekom drugom svijetu
kroz samo sebe,kroz svoj strah.
Njega više nema.
a mene sad iz ogledala posmatra
izraz prepun nevjerice i čuđenja
kojeg bi ti rado pokrio
za neku bajku,za smišljeni spas,
da se odbjeglog djeteta ne bojiš
i te praznine u mraku
što stoji u meni i između nas.
|
