Zabijelio se opet naš kraj noć ga teško progutati može strmoglavo vjetrovi se voze niz put blješteć u čarolik sjaj Bistro je oku gdje god da stane mjesec k'o lampa svijetli kute i tiha svjetla brjegom se žute lije bistar zrak niz plani vrane Kroz tišinu dršće sjeta plaha dok hukće dah sa visoke vile i raznosi snijeg sa naše njive u srcu se budi nježnost davna