Volim.

Postoji u mom svijetu jedna pojava što ju ja rado nazivam voljenje iako je puno više od toga. I to nisu ideali.
Za mene ne postoje omiljeni slavni ljudi, ni najdraža pjesma ili film. Za mene ne postoje najbolji prijatelji. Sve je u mom svijetu ili DA ili NE, osim mene. Nikada nisam ni jedno od toga. Variram između boja, ali uvijek sam samo nijansa.
I moj svijet nije ružićast. Njegove su zastave ljubićasto - malinaste. (od sad postoji ta boja-malinasta) XD
Pojave voljenja se uvijek rado sjetim iako znam i sama da sam prepuna straha i briga, ali glumim da mi je život tek neka igra.

Volim.

Nedvojbeno je da me raduje zvuk tutnjajućeg pljuska na prozoru tople sobe. I spoznaja da ću na isti pljusak izaći bez imalo nostalgije za spasonosnom tomplinom sobe i doma, jer već znam da se strah u ovakvom slučaju ne isplati kad postoji nešto mnogo bolje što slijedi...
Od ushita zbog spoznaje dodira tvojih usana na mojima ne znam slovkati riječ - volim.
I općenito na mene impresivno djeluje jednostavna gesta, pokret - tvoji prsti upleteni u moju kosu dok me ljubiš onako potkupljujuće, na način koji bi svakako trebalo zabraniti, od kojega mi posustaje dah i kucanje srca - u isto vrijeme.

Tako je u mom svijetu boje maline.