31

subota

siječanj

2009

Horizontalna laž

Pitala je: "Jesi li siguran da činiš krivu stvar?"
Odgovorio je pomalo podrugljivo: "Svakako."


Uvijek iznova
Crne oči. Uvijek su to crne oči i žestoka prodika sa golemim egom i kišnim krajem ljeta tihi suputnici moga srca koje se uvijek iznova premjerava prema visokim i ljupkim standardima bijesa nemirne pjesme redovito zaboravljajući pogreške prošlosti. Uvijek iznova čineći iste.

18

nedjelja

siječanj

2009

Volim.

Postoji u mom svijetu jedna pojava što ju ja rado nazivam voljenje iako je puno više od toga. I to nisu ideali.
Za mene ne postoje omiljeni slavni ljudi, ni najdraža pjesma ili film. Za mene ne postoje najbolji prijatelji. Sve je u mom svijetu ili DA ili NE, osim mene. Nikada nisam ni jedno od toga. Variram između boja, ali uvijek sam samo nijansa.
I moj svijet nije ružićast. Njegove su zastave ljubićasto - malinaste. (od sad postoji ta boja-malinasta) XD
Pojave voljenja se uvijek rado sjetim iako znam i sama da sam prepuna straha i briga, ali glumim da mi je život tek neka igra.

Volim.

Nedvojbeno je da me raduje zvuk tutnjajućeg pljuska na prozoru tople sobe. I spoznaja da ću na isti pljusak izaći bez imalo nostalgije za spasonosnom tomplinom sobe i doma, jer već znam da se strah u ovakvom slučaju ne isplati kad postoji nešto mnogo bolje što slijedi...
Od ushita zbog spoznaje dodira tvojih usana na mojima ne znam slovkati riječ - volim.
I općenito na mene impresivno djeluje jednostavna gesta, pokret - tvoji prsti upleteni u moju kosu dok me ljubiš onako potkupljujuće, na način koji bi svakako trebalo zabraniti, od kojega mi posustaje dah i kucanje srca - u isto vrijeme.

Tako je u mom svijetu boje maline.


Photobucket

11

nedjelja

siječanj

2009

Priznanje princezi

Već skoro godina otkako smo figure u šahu inata.
Sve mi nedostaje; i banalnosti i ironija što nas znakovima izaziva, pa što se to dogodilo?
Ti genijalno duriš se, princezo, i to da te volim, javno priznajem pred svima.
Hajde smisli kako hladne usne ugrijati!
Tuge ove dosta je, jer to opasno, strašno postaje.



(I dalje čekam da i meni napišu priznanje, pa da ponosno poput princeze mogu treptati, jer voljeli su me, baš jesu.)

Zaista

Dogada se to tijekom hladnih zimskih noci,
kad se zvjezdano nebo podsmjehuje
tebi i meni
i dok vruca ljetna jutra
posrcu uokolo opijena prasinom.

Dogada se to u kasna kisna poslijepodneva
obucena u gumene cizme i prevlike kabanice
i pored prvih jaglaca
procvalih netom nakon snijega.

Ti zaista me ljubis.

Jer nemam pojma o ljubavi

Neshvatljivo je to
da te želim
onda kada te nema,
a kad mi ruke griješ
i usne ljubiš,
baš si nešto mislim
kako bi bilo bolje
da je nekako drugačije.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.