27
nedjelja
srpanj
2008
Doza jos je prejaka
Gotovo je s pricama, odlazim na izvjesno vrijeme.
Na more.
komentiraj (9) * ispiši * #
21
ponedjeljak
srpanj
2008
Dezerterski poljubac
Oprosti.
Rujan
Streljala sam ga pogledom jednu dugu minutu i tek tada sam presla na durenje. Njegov posprdan smijesak samo je pospjesavao buktanje bijesa u meni. Mislila sam da cu svaki cas vrisnuti. Ili zaplakati. No nije li to bilo potpuno svejedno u tom trenutku? Nije li bilo potpuno isto?
Pa, u svakom slucaju, kako god da se cinilo, ja nisam znala tocan odgovor jer mi je bilo tesko razabrati izraz njegovog lica iako sam bila poprilicno sigurna da mu misli zaokuplja triumf koji je malocas izveo.
*Mrzim te.* - saptala sam ogorceno. Iako je to zapravo bilo daleko od istine. Nisam ga mrzila ni u kojem smislu te rijeci. Ali htjela sam mu nanijeti bol, barem malo.
Zagrizla sam donju usnicu.
*Tako treba,* - odgovorio je potpuno mirno promatrajuci koliko ce mi dugo trebati prije no sto mi usnica pocne krvartit, te nastavio -
* mrznja je strastvena emocija.*
Jos jednom se samodopadno nasmijao mojoj reakciji, a to je izazvalo podrhtavanje moje donje usnice koju sam tada tolikom zestinom zagrizla da me cak i zaboljelo.
* Uh.* - bilo je sve sto sam uspjela izustiti.
Primio me za struk i povukao u nekom smjeru da nastavimo hod. Protivila sam se takvoj namjeri da me povlaci kao krpenu lutku, no bilo je presnazan i nisam imala neki utjecaj na njegove postupke.
No, dovraga, iako je bio snazan i sve, neporecivo me nijezno doticao kao da sam od tankog stakla, a sama sam si bila kriva sto se opirem.
Ubrzo sam odustala od namjere da se otmem iz njegova srdacnog, ali prisilnog zagrljaja sto je njega, ocito, vrlo obradovalo.
*Kompromis, sjecas se?*
Ma kako se ne bih sjecala, ne dajem olako obecanja i drzim do toga da se i moji uvijeti moraju ispuniti.
Iscitao mi je to iz izraza lica.
Ruku na srce, ne znam kakav sam to izraz imala, no ispustio me i nastavio jednostavno koracati i dalje se onako samodopadno smijeseci.
Moj bijes bio je kao vjetrom odnesen kad me ponovno cvrsto zagrlio i poceo ljubiti na nacin koji bi trebalo zakonom zabraniti.
Previse uvredljivo - to je bila iznuda, prisilila me da se predam. I uspjelo mu je, nego sto!
Brzo sam shvatila da dovijeka biti zarobljen u nesnosnom nistavilu i nije neka fora.
Pa sam uzvratila poljubac.
komentiraj (6) * ispiši * #
19
subota
srpanj
2008
Druga vrata lijevo, ravno do pakla. I ne.
Just a breath away
Primio si me za nadlaktice i povukao k sebi na krilo. I beskrajno me dugo grlio prije no sto bi se zagledao u moje smede oci nalazeci u njima utjehu i spas dok sam se ja istodobno utapala u plavetnilu tvog pogleda.
Ili sam se gubila u tmini Njegova zagasitog crnog pogleda?
Ipak je On ta famozna zamjenica koja je sada zapravo potpuno nebitna. I nije mi zbog toga zao, jer, mozda je bolje da se utapam u tom plavetnilu nego da tapkam u tmini bez cilja.
Jesam li opet na pocetku?
Ne, ni blizu toga, ne padam tako lako.
Oprosti. Ali nije mi zao...
komentiraj (2) * ispiši * #
18
petak
srpanj
2008
Tih 40 recenica
1. Volim... kisu i iskrene osmjehe
2. Trenutno želim... malo mira
3. Osjećam se... isprazno, kao da mi nesto nedostaje
4. Mrzim kad... me ljudi ne shavcaju
5. Strah me... tuge
6. Usamljena sam bez... mobitela
7. Trebam... zagrljaj
8. Danas... sam bila hrabra
9. Sutra... cu biti odvazna
10. Ja samo... zelim biti voljena
11. Želim upoznati... nove ljude
12. Od hrane sam željna... bas nicega
13. Volim imati... cilj
14. Bojim se... straha
15. Trenutno slušam... U2 - Original of the species i Sum 41 - Pieces
16. Nosim... odjecu? elegantnu hehe
17. Želim da sam u... moru, tijekom kise
18. Žudim za... ljubavi
19. Želim dobiti... malo paznje
20. Mogu... sve sto hocu, ako to dovoljno zelim
21. Ne mogu... nema toga sto ne mogu, nema toga sto nitko ne moze
22. Imam... puno nedoumica
23. Nemam... voljenu osobu, jos!
24. Nervozna sam... vrlo cesto, kad ne znam kako dalje
25. Moja mama misli da sam... katkad drska, ali uglavnom je ponosna na mene
26. Moj tata misli da sam... uspijesna i sretna
27. Ja mislim... da sam komplicirana, cesto ni sama ne razumijem svoje postupke
28. Sretna sam... u zadanje vrijeme jako cesto
29. Tužna sam... kad nije po mome, kad mi se planovi poremete
30. Volim jesti... maline i marelice
31. Mrzim jesti... teletinu, svinjetinu, i jos puno vrsta mesa
32. Volim gledati... zalazak sunca
33. Volim slušati... glazbu (hip - hop, rock, klasicnu), kisu
34. Volim igrati... ljubavne igrice *evil smile*
35. Mrzim se buditi... umorna
36. Mogu vidjeti... tugu u drugim ljudima
37. Drago mi je što... je nekome stalo do mene
38. Razočarana sam jer... nisam prodornija i samopouzdanija
39. Izgledam kao... Jessica Alba (hm, bar tako kazu, ja nisam bas sigurna) izgledam kao JA
40. Voljela bih izgledati... ljepse no sada
komentiraj (1) * ispiši * #
15
utorak
srpanj
2008
In spe
To sto tonem u hladne i nepoznate vode nije me nimalo impresioniralo.
Kolovoz
Impresivan je bio dodir vode i osjecaj beztezinskog stanja i naposlijetku, osjecaj pripadnosti.
Povukla sam noge i tjelo prema tekucim kristalima morske pjene.
Tako iskren?! - odzvanjalo mi je u glavi.
Krik galeba pracen bukom s plaze otjerao je misao.
Neka su djeca pokusavala doseci Sunce uporno skakutajuci po uzarenom kamenju.
Rukom sam zagrabila ledenu vodu.
Cinis li pravu stvar? Zar nemas osjecaj da ga izdajes? - glas me ponovno prestrasio.
Brzo sam pogledom osinula svijet oko sebe. Bio je tako spokojan, tako miran za razliku od kaosa u meni.
Glas je dopirao iz mog uma, to je bilo sigurno.
Nije li uistinu samo iskren? A ti si tako hladna, oh... - prosiktao je prijetece. Udahnula sam prebrzo tako da mi je srce ubrzalo.
Prestravila sam sama sebe.
Mozda ipak nisi dovoljno razborita?! Sasvim vjerojatno si i dalje preplaha. - rugao mi se pakosno.
Stisnula sam sake u hladnoj vodi tako snazno da su mi zglobovi na njima problijedili.
Svijet je i dalje bio bucan i veseo, pod Suncem.
Nakratno sam zaboravila na pregovore u glavi. Sigurno silazim s uma.
No poslijednja mi je replika i dalje zujala mislima.
*Sasvim vjerojatno preplaha?* - ironicno sam imitirala prijeteci glas.
Ponovno sam udahnula, no opreznije nego prije i jasno prosaptala nadovezujuci se na provokaciju.
- Ne!
I tada sam zaronila u tisinu cudesnih kristala.
Nestala je buka, nestao je prijeteci glas, cak su se i moje misli pritajile.
Sada sam bila potpuno mirna.
Mirna i slobodna.
Par zamaha rukama je bilo sasvim dovoljno da napredujem prema crnoj dubini, no onaj osjecaj, otprije poznat, a opet tako nov, negdje iznad srca. Javio se opet. Nisam ga cak ni trazila, ni ocekivala.
Taj je osjecaj promijenio smjer mog kretanja.
Sa osmjehom sam krenula prema povrsini. Smijala sam se iskreno, onako zbiljski. NIsam marlia za ledenu vodu koja mi je pekla pluca, nisam marila za ledene trnce koji su mi bockali leda i vrat.
Isplivala sam na povrsinu samo zbog jedne pojave. Tvog zabrinutog pogleda.
Bio si ovdje, svo ovo vrijeme sluteci prema gibanju valova gdje sam.
Bio si tu i cekao. Cekao da izronim sama, jer znao si, ja nisam preplaha.
Znao si, da ja sam borac.
Uistinu sam postala borac, tad u ledenoj vodi, i isplivala potpuno sama prokleto ponosna na sebe.
Ne, zapravo si ti bio taj koji se ponosio.
Ja sam, medutim, bila impresionirana dodirom vode.
komentiraj (3) * ispiši * #
09
srijeda
srpanj
2008
U velikom stilu
... ona se vraca. Ona, sreca, mislim.
Srpanj
I to nije bio prvi put da sam se nocu iskrala iz toplog kreveta, vjesto preskocila drveni okvir vrtnog prozora i bosih nogu u par koraka presla preko hladne trave sve do betoniranog prilaza, a onda besumno smugnula iza visokih cempresa pred kucom. Tada bih malo zastala, dosla do daha i elegantno se uvukla na suvozacko mjesto tvog automobila cija se boja presijavala na mjesecini napola skrivena istim onim visokim cempresima.
Bogu hvala na tim cempresima. Oni nas nisu odali tati iako sam sad gotovo sasvim sigurna da je i tada znao za moje kasno vjecernje avanture. Bez obzira na sve, bila sam njegova dobra curica, a poprilicno sam uvjerena da cu tu titulu jos dugo nositi.
Kad smo napokon zamakli izvan moje ulice i pogleda briznog tate koji je u to vijeme sasvim vjerojatno spavao, ritam moga srca se umirio. Barem zbog trcanja, iako je jos uvijek na svojevrstan nacin bilo otkucavalo daleko drugacije od normalnog. Samo u tvojoj blizini.
Parkirao si ispred djecjeg igralista, pod velikim kestenom cija se krosnja nadvijala mracno i tamno iznad nas stvarajuci mrkli mrak u tvom automobilu. Radio je bio upaljen kao i uvijek. I neka tiha ljubavna pjesma sirila se zrakom bas kao i uvijek. Bas kao sto smo i mi uvijek u tisini sjedili.
Usprkos mraku znala sam da se smijesis onim osmjehom. Nikada nisi rabio taj osmjeh iz svoje kolekcije brojnih osmjeha, nikada osim kad si bio samnom. Uvijek bi nabacio taj izraz lica dekadentistickog pjesnika, butovno namjestio usne, a u toj glumi frajera, uvijek bi te izdale oci.
Ocima si se smijesio. I otklanjao sve moje sumnje koje su me tistile. Bas ti je uvijek uspijevalo.
I ja sam se smijeslila. Sama sebi blesava, onako u spavacici, rascupana, bosa i drhturava. Bilo mi je hladno zbog vlazne trave i uzbudenja iako je bilo vruce ljeto.
Primio si me za nadlaktice i povukao k sebi na krilo. I beskrajno me dugo grlio prije no sto bi se zagledao u moje smede oci nalazeci u njima utjehu i spas dok sam se ja istodobno utapala u plavetnilu tvog pogleda.
To sto tonem u hladne i nepoznate vode nije me nimalo ipresioniralo.
komentiraj (14) * ispiši * #
06
nedjelja
srpanj
2008
Prava doza egoizma
Katkad...
Lagala bih mu pakosno i nevino, plaha i naivna, onako bezrazlozno, tek toliko da zabavim svoj poljuljani i nemirni ego.
Sama mogucnost da ce biti povrijeden me nije toliko zabrinjavala koliko cinjenica da me to nimalo ne boli.
Plasila sam se spoznaje da mi se glas savjesti gubio, katkad, a tada bih ostala bez ogranicenja, potpuno slobodnoumna. Zastrasujuce, katkad.
A sutim i dalje. Kukavicki se pritajim i nije me kao briga za ista. Ali koja bi to laz bila da mi nije stalo. Kad se vec i pjev ptica krece u ritmu mojih bijednih uzdaha jer jos itekako osjecam.
Ne zapomazi da dokazem kako mi srce nije od leda. Ne treba ti zato dokaz.
Evo, imas mene tu: praznu, samu i.
Samu i izgubljenu.
_________________________________________________________
*Ma daj Mala, pa sto je to s tobom???*
* - Pa i ja se pitam.*
_________________________________________________________
komentiraj (2) * ispiši * #
