Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/soapopera

Marketing

U velikom stilu

... ona se vraca. Ona, sreca, mislim.

Srpanj

I to nije bio prvi put da sam se nocu iskrala iz toplog kreveta, vjesto preskocila drveni okvir vrtnog prozora i bosih nogu u par koraka presla preko hladne trave sve do betoniranog prilaza, a onda besumno smugnula iza visokih cempresa pred kucom. Tada bih malo zastala, dosla do daha i elegantno se uvukla na suvozacko mjesto tvog automobila cija se boja presijavala na mjesecini napola skrivena istim onim visokim cempresima.
Bogu hvala na tim cempresima. Oni nas nisu odali tati iako sam sad gotovo sasvim sigurna da je i tada znao za moje kasno vjecernje avanture. Bez obzira na sve, bila sam njegova dobra curica, a poprilicno sam uvjerena da cu tu titulu jos dugo nositi.


Kad smo napokon zamakli izvan moje ulice i pogleda briznog tate koji je u to vijeme sasvim vjerojatno spavao, ritam moga srca se umirio. Barem zbog trcanja, iako je jos uvijek na svojevrstan nacin bilo otkucavalo daleko drugacije od normalnog. Samo u tvojoj blizini.
Parkirao si ispred djecjeg igralista, pod velikim kestenom cija se krosnja nadvijala mracno i tamno iznad nas stvarajuci mrkli mrak u tvom automobilu. Radio je bio upaljen kao i uvijek. I neka tiha ljubavna pjesma sirila se zrakom bas kao i uvijek. Bas kao sto smo i mi uvijek u tisini sjedili.
Usprkos mraku znala sam da se smijesis onim osmjehom. Nikada nisi rabio taj osmjeh iz svoje kolekcije brojnih osmjeha, nikada osim kad si bio samnom. Uvijek bi nabacio taj izraz lica dekadentistickog pjesnika, butovno namjestio usne, a u toj glumi frajera, uvijek bi te izdale oci.
Ocima si se smijesio. I otklanjao sve moje sumnje koje su me tistile. Bas ti je uvijek uspijevalo.
I ja sam se smijeslila. Sama sebi blesava, onako u spavacici, rascupana, bosa i drhturava. Bilo mi je hladno zbog vlazne trave i uzbudenja iako je bilo vruce ljeto.
Primio si me za nadlaktice i povukao k sebi na krilo. I beskrajno me dugo grlio prije no sto bi se zagledao u moje smede oci nalazeci u njima utjehu i spas dok sam se ja istodobno utapala u plavetnilu tvog pogleda.
To sto tonem u hladne i nepoznate vode nije me nimalo ipresioniralo.


Photobucket



Post je objavljen 09.07.2008. u 21:51 sati.