27
srijeda
rujan
2006
Romantični crnogorac
Ne znam kako vi, ja niti ljude, niti glazbu ne sudim prema porijeklu. Bitno je kakav mi ugođaj mjuza napravi, a ovaj o kojem ću natrkeljat par riječi me hiće opako u romantične sfere..Tako sam se pred nekih godinu dana vrlo ugodno iznenadila kad sam slučajno čula cd, a nekako paralelno s tim na satelitu TVCG vidjela njegov koncert u Herceg Novom na kojem je publika bila umjesto na tribinama-na brodicama u luci. Ne znam pretjerano o njemu, samo da je izdao dva kantautorska albuma i da je rođen u Dubrovniku, samo mu se mora priznati da debelo odskače od raznoraznih silikonskih cajki koje nam tako zdušno serviraju istočni susjedi, a koje ne mrem ni vidjet ni čut..Iako inače ne volim nametati svoj glazbeni ukus nikome, ovaj put ću vam sugerirati da ga poslušate kad vas ufati romantika..Momčić se zove Vlado Georgiev. Ova pjesma mi i nije favorite, ali odabrala sam nju od raspolozivih spotova na you tube-u, za „moju“- Jedino nam ljubav ostaje, nisam uspjela naći spot… Čak su ga i kritičari pohvalili i pokudili izdavače u hrvata koji ga nisu malo ispromovirali..(Dani, javi se).
Ja inače baš ne slušam niti ovakav izričaj, niti domaću muziku u prevelikim količinama, al ovaj je čisto ok. Da izbjegnem sve eventualne verbalne napade, pod pojmom domaća podrazumijevam sve što je na jeziku koji smatramo ili smo svojedobno smatrali materinjim, a samo kroz moje doba škole mijenjao je tri puta ime.Jezik, a ne Vlado…
komentiraj (11) * ispiši * #
16
subota
rujan
2006
Malo hvalisanja..
Nisam dugo..
. Daklem, drago društvo, sad mogu javno obznaniti ono što sam ljetos najavila u jednom od postova prilično neodređeno… Mijenjam posao nakon pune tri godine slijepe vjernosti svojoj, od ovog tjedna službeno, bivšoj firmi. Ne žalim za ničim, osim za laptopom, novom Nokiom i svojim bivšim šefom koji je sjajan čovjek i šef kakvog se samo zamislit može. U novoj sam se sredini već lagano uhodala, jer mi je stara firma dala da iskoristim svoj cijeli godišnji, a ja,(ne budi lijena), počela već šljakat na novom jobu, tako da ću ubrat duple pare na dvije strane ovaj mjesec. Uz otpremninu za koju smo se malo „dogovarali“, da ne velim navlačili. Ipak žene znaju kako izvući pare kad su razvodi, (makar se radilo samo o poslovnom „razvodu“) u pitanju, a ja si dala truda oko toga..kako dok sam tamo mijenjala svoje vrijeme za određenu količinu novca, tako i pri odlasku. 
Uza sve to novo na poslovnom planu, danas sam se bacila u shopping i ubola si trosjed, dvosjed i fotelju za svoj, još uvijek prazni dnevni boravak jer se kućim sporo, ali kvalitetno..sutra još idem pogledati za novi stol za komp i par polica za radnu sobu, pa ako što nađem, opet ću malo peglat plastiku..ako ne nađem, tražit ću dok ne nađem nešto najbliže onom što sam si zamislila u glavi..nikud mi se ne žuri..Akonto žurbe, ono što mi ponovo upada u oči dok sam šetala salonima u jednom od specijaliziranih centara gdje ćete naći više dućana s istim asortimanom-namještajem- je velik broj trudnica u poodmaklom stupnju trudnoće koje kupuju namještaj..i to sve, od otirača za brisati cipele i tanjura do kuhinja i spavaćih soba. Sis & ja smo bile među rijetkima koje su furale traperice sa spuštenim strukom u cijelom tom kompleksu..Izgleda da danas sve ide naopak, pa tak ljudi prvo rade djecu, a onda se kuće i uređuju svoje gnijezdo, dok su ljude koji razmišljaju drugačije skloni nazivati egoistima koji samo gledaju kako ugoditi svojoj guzi..pa ako je tome tako i takvo razmišljanje prevladava u našim, još uvijek konzervativnim krajevima, onda ja spadam u tu drugu skupinu..onih koji planiraju, mjerkaju, odvaguju, guštaju u odabiru zavjesa. Koliko god je to opterećujuće za budžet i skup hobby, zapravo uživam u uređivanju svog stana, kupovanja detalja, zamišljanja budućeg izgleda neke prostorije i usporedbi ponude svega i svačega..a činjenica je da se kod nas da naći jako puno jeftilena upitne kvalitete iz Poljske, Rumunjske i sl. jer ne znam kako drugačije objasniti da cijelu spavaću sobu dobiješ za najviše 5 somova i da sve izgledaju gotovo isto..to se radi za apartmane koji se povremeno koriste, a ne za stalno korištenje i svjesno se ljude navede da potroše lovu na nešto što im neće trajati koliko bi trebalo trajati..ali preveslavanje ekipe je ovdje ionako standard..od financijskog inženjeringa, obećanja danih nikad zaživljenim „majkama odgajateljicama“ s troje i više djece do branitelja nasukanih na prazne priče i kuponske privatizacije..Nisam htjela pesimistično završiti post, ali očito je Nick Cave koji svira u pozadini dok ovo pišem utjecao na moje misli..Uživajte u rominjaju kiše vani..uskoro će i kesteni i mošt..eto, ipak "io penso positivo" na kraju..
usput: prošla već 1. godina mog bloganja..eto, crno na bijelo:
Datum i vrijeme prvog posta: 15.09.2005.
Zadnji post napisan: danas
Ukupno postova: 84
Broj postova u zadnjih 30 dana: 11
komentiraj (24) * ispiši * #
15
petak
rujan
2006
Wild, wild life & ulice moga grada
Za one moje generacije, bio je to samo naziv pjesme Talking headsa, danas je to, bar u mom slučaju postala sasvim normalna stvar..Eto, unatoč nekim novim momentima u poslovnom aspektu mog bića kao takvog, ja nikako da se dovedem u normalu. Zadnjih dana mi stalno nešto nepredvidivo iskrsne, nema di me nema..od Markuševca do Lučkog.. Pesekicu strefi herc kad me vidi od sreće navečer.. Neki dan sam uspjela čak i na raskopanoj ulici sje..gumu na autu vozeći se ujutro na posao.. I kome se žalit? Upravi Vodovoda? Zagrebačke ceste ionako su previše usporene same po sebi da nekaj ne naprave dok im Bandidos ne zaprijeti da će proći dotičnom ulicom na dan taj i taj. Onda ju urede, nabace sloj asfalta i dignu par auti koji smetaju delegaciji pri prolasku i slikanju za novine i Zagrebačku panoramu. Ak su dobre volje, onda natjeraju i one iz ex Zrinjevca da posade i neko drvce da peseki imaju di dizat noge i zapišavat. Ono što me svaki put fascinira je totalna neorganiziranost gradskih vlasti kad treba nekog vraga kopat po ionako razrovanim i previše pokrpanim ulicama moga grada..Sad su se kao pol tih firmi u kojima se cijelo prijepodne pije kava, ufurale u neki holding, kao šatro radi bolje povezanosti..a mi i dalje iskrivljujemo zglobove po rupama, upadamo u njih, trgamo gume, amortizere i homokinetičke zglobove jer prvo mijenjaju kablove za struju, pa hite asfalt gore, onda skuže da se previše ekipe doselilo u vaš kvart, pa idu mijenjat cijevi za kanalizaciju jer više ljudi znači i više govana, narafski, što opet zahtijeva da vam ulicu totalno prekopaju, pa onda dođe hladnije vrijeme pa kad idete nekam pješice, cipele vam izgledaju ko da ste upravo obavili gnojidbu usjeva na polju, naprave se lokve, a vi dođete do zaključka da su vam amortizeri, a i nove cipele ošle vrit..E, onda im je zima, pa ne mogu vani niš radit do proljeća, a vi i dalje gacate po blatu, rupama i lokvama...onda se doseli par novih brđana koji žele plin, pa udri jovo nanovo…i tako iz godine u godinu…onda upalim telku i gledam filmove gdje se likovi voze kroz pitoreskne krajolike po savršeno ravnom asfaltu svojoj kući u neko predgrađe i usput nešto pjevuše i lagano maštam kako bi to divno bilo kad bi sve cijevi i instalacije zamijenili u isto vrijeme..makar to trajalo i godinu dana..ali da se bar dogovore svi odjednom kad su već napravili taj holding…Ovako imamo samo gubljenje živaca, zastoje u špicama, uništavanje cipela i dodatne troškove za održavanje auta…bar dok si nećemo svi moći priuštit helikoptere ili one čudne letjelice iz „Petog elementa“ u ovoj državi blagostanja…Samo, nekak se bojim da ja to ne bum doživjela…
komentiraj (7) * ispiši * #
09
subota
rujan
2006
Sitni ženski guštevi
Danas sam opet pohodila fatalni dm u mom kvartu. Ostavila im 600 kn, ali sad nema čega nemam doma. Od omekšivača do suhih plodova brusnice. (Jako fino, preporučam). Imala sam onaj bon za iskoristit popust pa mi je 100 kn ostalo u džepu..Akonto kozmetike, ajd, u dm-u je još kozmetika niže i srednje klase, prihvatljivija džepu prosječne potrošačice. Namjerno je upotrebljena imenica u ženskom rodu, jerbo ako na ovim prostorima sretneš frajera, a da koristi nešto više od zubne paste i dezića (a kod nekih je i to upitno), onda možeš slobodno reći woooooooooow, koja sam ja sretnica..E, onda se povela rasprava između moje seke i mene, kako kod nas strašno deru na cijenama kozmetičkih preparata, odnosno preparativne i dekorativne kozmetike..Ne znam kako objasniti da se više isplati neke razvikane marke poput Lancoma, Estee Lauder i sl. naručiti preko neta, nego kupiti u Irisu, Limoniju ili (meni dragom) Martimexu gdje sam se već mnogo puta učinila sretnom veselo koračajući kroz onaj njihov dugi izlaz koji vodi na Trg. Uvijek bi me obasipali onim testerima s novim parfemima i kremicama, pa sam tako imala chain reaction što se tiče kupnje novih parfema..Eh, da, istina je, navlače nas time, ali ja sam tip koji nije vjeran niti jednom parfemu više puta, pa mi je nebrojeno puta takav tester bio dovoljan da kupim neki novi parfem. Nedavno sam saznala za jednu takvu stranicu gdje se puno povoljnije da naručiti kozmetika i to bez shippinga oliti poštarina. Ja osobno nisam još ništa naručila od njih, ali se spremam ovih dana to učiniti..Čekam neke pare ko ozebli sunce. Veli ekipa da je site ok i da ne morate strepiti od online kupovine tamo. Evo,da podijelim to web otkriće s jednog od kozmetičkih foruma po kojima moja seka stalno brije s vama..sami usporedite koliko je isplativije od kupovanja ovdje..treba vam samo kalkulator za preračunat US $ i kreditna kartica i peri Mile…
strawberrynet
komentiraj (19) * ispiši * #
07
četvrtak
rujan
2006
Avetinjski novozagrebački neboder
Danas dok sam nešto sjeckala u kuhinji, čujem u pozadini upaljenu telku i neku emisiju o neboderu u Karamanovom prilazu u Utrinama. Naime, tamo smo često tulumarili, (naravno, ne preglasno da se susjedi ne bi bunili), kod jednog dragog nam blogera kojeg ovdje baš i nema više često…Taj stan odisao je pozitivom i uvijek dobrim štimungom. Frend se odselio odande nedavno u drugi kvart. Uglavnom, ljudi koji žive u toj zgradi očito baš nemaju puno kontakata jedni s drugima, pa su tako u roku od nepunih mjesec dana dva puta vadili mrtve starce u raspadajućem stanju iz stanova, a da susjedi nisu odreagirali na smrad koji se širio iz tih stanova. Da stvar bude bolja, izgleda da je frend odselio na vrijeme jer je umro čovjek kat iznad i kat ispod njega.. Pred neke dvije godine, reče predstavnik zgrade u prilogu, čovjek je bio mrtav dva tjedna da nitko nije odreagirao..Jednom prilikom su nas upozorili ljudi pred liftom da ne ulazimo u njega jer se netko posro unutra..Katastrofa!
Ono što mi je gotovo nevjerojatno je činjenica da su se ljudi toliko otuđili jedni od drugih da više niti ne reagiraju na smradove raspadaćeg ljudskog trupla, isto tako mi nije jasno kako nikome od njih, barem onima u istom hodniku, nije palo na pamet pokucati ili pozvoniti na vrata pa pozvati policiju, nego je to u oba slučaja učinio predstavnik zgrade kad je išao mijenjati žarulje.. Doduše, kad god se ulazilo u lift u toj zgradi, trebalo je duboko udahnut jer je sam po sebi smrdio po zagorenim ručkovima, češnjaku, ustajalom znoju, urinu i kojekakvim nedefiniranim smrdočinama koje su nam draškale nosnice..Zar ti ljudi koji su umrli i čije tijelo se raspadalo na ovim ljetnim temperaturama nisu imali nikoga da ih nazove pa posumnja da im se nije nešto desilo, nikoga da ih posjeti i svrati na kavu, makar susjedu vrata do? Ko što reče njihov predstavnik zgrade, rodbina dođe samo na ostavinske rasprave kad se dijele toliko precijenjeni kvadrati stana…Kužim ja da je ljudima kad odu ujutro na posao, a vrate se navečer i nakon cijelog dana ne žele više nikog vidjet osim tv ekrana, knjige, kompa ili kućnog ljubimca i da nas je do svega toga doveo bolji standard što se tiče kojekakvih tehnikalija kojima su se ljudi opskrbili pa se više ne druže međusobno, ali opet..Ne znam što više reći o ovoj temi, samo jedno mi ide kroz glavu:kuda ideš, svijete?
komentiraj (25) * ispiši * #
04
ponedjeljak
rujan
2006
Malo fotki s izleta u Varaždin
Evo, i ja dajem svoj doprinos što se tiče fotki sa Špancirfesta u Varaždinu, od nedjelje, 3.9.2006. Prelijep grad, pun događanja, bio je idealan izbor za provesti sunčano nedjeljno popodne vani..tko nije bio ove godine, svakako neka iduće posjeti ovo događanje..Toplo preporučujem!
komentiraj (18) * ispiši * #
