Nema ga više..

Nije doživio niti prvu godinicu. Prokleta leukemija, ubila ga je u mjesec dana, unatoč hrpi inekcija, vitamina i ostalog..Žulence, fališ mi jako...moji dlakavi podstanari kojih je sada četiri izgubili su jednog od dva najmlađa člana. Ja samo gledam čitavo popodne odakle će se on pojaviti, a on više neće doći..nikada, bar ne kao mačka. Kiću sam odmah odvela veterinaru na cijepljenje protiv svih mačjih bolesti jer je bio stalno s njim u kontaktu, ipak su bili braća iz istog legla...za mace nije obavezno cijepljenje, ali vam ga preporučujem napraviti jer, koliko sam shvatila veterinara ovakva sva ukomirana, kod maca leukemiju uzrokuju virusi i bakterije...Majke mi, ko da mi je netko vrlo blizak umro...u mom domu su sve životinjice uvijek bile voljene, pažene i mažene i zato mi to tako teško pada.

Kako se škaklja Vlatku Pokos?

- GUCCI, GUCCI, GUCCI.

Kratak,ali dobar..btw, ta žena valjda ima i GUCCI tampone..ako ih još nisu smislili, budu, za nju-special limited edition..dok deda samo vadi pare i dodaje ih ko Al Bundy onak preko ramena, sve 5 za nju. Želim vam svima da vam što prije prođe ostatak radnog tjedna..Želim to isto i sebi, iako opet imam neku klopu u petak iza posla s ekipom, gdje ću se forme radi morat pojavit. Trebam li napomenuti da mi se ne da? U subotu slijedi harač po Ikei. Konačno. Fala ti fala bogek, već je srijeda, pardon, četvrtak-nekih 10 min, dočekali smo i to..Danas, za nekih 6,5 sati slijedi mi još jedno raščupano, podbuhlo jutro, brzinsko spremanje, rutinska provjera da koja maca nije zapela negdje u stanu i onda Minja i Azer na 101-ici koji mi uvijek poprave jutro..nekako mi sve dođe žao što mi je sad posao blizu pa ne stignem dulje slušati njihove bisere...Eto, ništa pametnog od mene ovaj put, idem otpjevat koju ariju pod tušem i onda u krpe..

Sve nešto naopako

Iza mene je jedan iznimno naporan tjedan, tako da sam ovaj petak popodne dočekala kronično umorna i neispavana puzeći iz firme s čačkalicama u očima u kasno poslijepodne dok sam se vozila via casa mia maštajući o krevetiću kojeg na kraju nisam ni dotakla otkad sam stigla kući nego sam se latila sjeckanja za neki nazoviobrok između ručka i večere, izbacivanja smeća i hranjenja mojeg životinjskog carstva . Zapravo, dovoljna je jedna riječ, malerija…Nightmare je slaba riječ za to..Imala sam majstore koji su cijeli tjedan farbali dvije prostorije, ali mi cijeli stan izgleda kao da je bomba pala u njega. One zaštitne najlone sam pobacala, ali ostaju oni tragovi boje koje treba izvući iz drvene stolarije pa će mi vikend biti „sadržajan“. Osim toga, dobar dio novog namještaja je još u kutijama, daklem, treba ga sastaviti, i u folijama u kojima je još sve stiglo iz dućana. S obzirom da su gospoda soboslikari kasnili tjedan dana u dolasku, ispalo je da je namještaj stigao prije nego oni, zato sam i bila ljuta u prošlom postu i maštala o penalima koje bi im mi, kao naručitelji posla, mogli naplatiti, kad zakasne, makar i u dolasku..Uostalom, plaćanje penala zbog kašnjenja je sasvim normalna stvar u građevinarskoj branši, kad su rokovi defenirani ugovorima..Mi, mali ljudi, uglavnom idemo na riječ pa te onda i zeznu, pogotovo ako se i privatno poznajete kao što je to uglavnom slučaj sa svim majstorima koji su ikad radili kod mene doma..Zato ja sada imam duplo više toga za napraviti u ova dva bijedna dana vikenda…Oni, koji su lagano zavidni, rekli bi, pa tko ti je kriv kad imaš veliki stan..samo nije baš da svi koji imaju velike stanove imaju volje, ili u krajnjoj liniji, mogućnosti nekoga platiti da im to očisti. Osim toga, picajzlasta, kakva jesam, najbolje mi je kad to sve sama obavim. Štikle još nisam našla, negdje su spremljene po kutijama i vrećicama koje sam pakirala prošli tjedan pokušavajući raščistiti prostor..tako da eksuzemua, još ništa od moje štikle ovaj tjedan. Graz je opet morao otpasti jer je mojoj P. vrisnul amortizer neki dan, izgleda. Al zato, sljedeću subotu..već se brusim…unatoč Nijagari iz nosa i kašlju koji se spustio do pluća..najgore, i neke očekivane pare koje su mi trebale sjesti kasne iz meni nepoznatih razloga..Baš je sve naopako ovaj tjedan kod mene..Ako razmišljate kako ubiti vikend, a znate sa strujom, ide vam betoniranje od ruke, imate PMS pa bi čistile, primam dobrovoljce na jedan aktivan vid provođenja vremena

Grdobolja-grlobolja

Drago društvo,
ne znam kako vi, ja se osjećam ovih dana ko da me pregazio onaj valjak koji ravna friški asfalt. Satrala me prehlada, temperatura i grlobolja tako da sam 3 dana samo ispuštala neartikulirane zvukove ko pubertetlija koji mutira. Onak, glas mi je za dvije oktave piskutaviji. Uza sve to, imam osjećaj da ću sve svoje sive stanice u mozgu izbacit u maramicu. Ova topla californijska klima u Zagrebu u 10. mjesecu me stvarno iznenađuje. Koliko ugodno, toliko i neugodno kad su moji dišni putevi u pitanju. Da se razmemo, ja sam tip koji obožava sunce, ne voli jesen niti zimu. Najradije bi ta dva godišnja doba prespavala ko medo. Bez da plaćam plin, struju i čistim gomile snijega. Ali ovo me ubilo u pojam. Kaj je najgore, na novom poslu mi je blagi žasu što se tiče količine svega što su mi utrpali, a firma baš nije tipa fikus, fax i ja..Sve se bojim kak bu to zgledalo kad uzmem godišnji nakon pol godine. Ak toliko uopće izdržim tam. Robot nisam, a diša je na meni nepoznatim drogama jer ne znam kak mu uopće sve to stigne past na pamet.. Ponude i dalje pljušte, čak sam i na dolje spomenutom domjenku dobila još jednu u nizu.
Akonto upita za Graz, išlo bi se sljedeći vikend, fiat multiplom, dakle, nutra nas stane 6. Iz pouzdanih izvora saznajem da je centar West obnovljen i da se otvara za raju ovaj tjedan. Zapravo, s obzirom da radim ovakva bolesna, mogla bi i tražit slobodan dan prek tjedna kad je manja žvagu.
Za 2trefa: uskoro ću uslikat moju štiklu. Nije baš iz eSKade za 5 somića ko od one čubate heroine nacije (bolje reći kokaine nacije), ali je moja. Šije-šete, red hot chilli peppers, ak me netko već pita..

Domjenci

Po službenoj dužnosti, danas sam prisustvovala otvorenju City Centra na Jankomiru..Jedva sam se natjerala na ponovno špahtlanje lica puderom, planirala sam obući kostim sa suknjicom do ispod koljena, tzv. poslovno pristojne dužine, ali sam zaključila da mi to nekak ne bu che-che i odustala, a i bež štikle su negdje netragom nestale u bespućima mog stana koji je još uvijek pretumban u očekivanju Godota, pardon gospode soboslikara koji eto već drugi tjedan ne dolaze. Tako da su sudionici tog događanja ostali prikraćeni za par savršenih nogu. Nevermind..sve u svemu, fascinantno mi je bilo kad su svi ti utegnuti likovi ko kobci navalili na klopu ko da danima niš nisu jeli..stara priča, skrati priču idemo jest i pit. Nisam se mogla oteti dojmu da mi je cijeli taj objekt vrlo sličan Seiersbergu…U svakom slučaju, preporučam posjetiti, dućana s krpicama ima najviše. BTW, trebalo bi izmisliti neke penale koje bi fizičke osobe mogle naplaćivati tim majstorima kad ne ispoštuju dogovoreni dolazak..ovako mi je sav namještaj još pod najlonima dok čekam da se udostoje pojavit.. Idem spavati, ovaj dan me skršio skroz, još sam i ostala bez glasa zbog viroze koja me danima već drži pa ću sutra morat komunicirati pokretima.

Natrag- u garažu!

Sve mi došlo smiješno maloprije..Gospoda Page i Brin (Breen?) su kupili garažu..I to ne bilo kakvu. To je garaža koja ima veliko emotivno značenje za njih..nalazi se u mjestašcu Menlo Park, State of California. Od tamo je, naime, startao Google..iz garaže jedne od današnjih direktorica, stanovite gđe Susan s čudnim prezimenom, koja je vjerovala u njih dvojicu..Danas se svi skupa kupaju u parama, pijuckaju najskuplje šampanjce s komadima jagoda unutra i sigurno se nisu cjenkali oko nje.. Kako je lijepo imati viziju i ostvariti je..Sigurno je još ljepše imati para ko navedeni fantastični trojac, a opet željeti imati ponovo u svom vlasništvu tu jednu, srcu dragu, garažu..
Akonto vaših vizija o suživotu sa životinjicama, na Trgu se potpisuje peticija o kojoj možete pročitati više na siteu Prijatelja životinja u tekstu Životinje su mi važne ili ako ste raspoloženi malo vježbat engleski eto i globalne stranice..Animals matter to me. Uostalom, tko bi ovakvim okama na početku teksta gore i ovakvom spavaču ispod, uopće mogao odoljeti?
Još jedna preporuka s moje strane je otići na izložbu hrvatske novinske fotografije u Galeriju Badrov..Ja nisam još bila jer sam tek danas saznala da je otvorena..Anitaaaaaa, javi se. Sadistico? Anyone interested? Za izlet u Graz se skupljaju kandidati noch immer..

Lagano kompulzivna shoppingoličarka, (32), Zagreb, objavljuje:

Jako dobar feeling..Ne razmišljati o lovi..Moram priznati da mi se takav osjećaj nije često događao u životu…Zapravo, nije mi se dogodio nikad. Otkad radim, uvijek sam pomagala roditeljima, bila s njima zajedno u domaćinstvu, ili ne, jer bi s ovim penzijama jako tanko kakali, da prostite. Sjećam se kad sam dobila od Zagrebačke banke svoju prvu zaradu u srednjoj školi-lovu za obavljenu praksu..Bila sam izvan sebe od sreće..Ubola sam si nešto malo nakita, majicu i vuneni pulover i lova se istopila..Tada mi je to bilo dovoljno da budem ponosna sama na sebe..Nedavno sam, s obzirom da sve raskrčujem ovaj vikend za majstore koji dolaze farbati u utorak, naletila među hrpom starih stvari za „pod razno“ na taj pulover i on mi je izmamio osmijeh i sjetno sjećanje na to vrijeme. I teška srca, odvojila sam se od njega. Zauvijek... Malo sam zastranila s ovom opaskom o prvim zarađenim parama u životu, iako mi je namjera bila drugačija, a ta je bila kako je dobar osjećaj ne razmišljati o njima i ne zbrajati se..E, pa dragi moji, ja to upravo proživljavam..Moje mukotrpno ostajanje na poslu u sada već ex firmi, s „malim“ zaostatkom od godine i nešto sitno je naplaćeno..Kupila sam si od te love prekrasan stol za blagavaonu, niski stolić koji će ići uz novi trosjed, dvosjed i fotelju u boravak, novi krevet, frižider ko u američanskim filmovima, neki koji nikad ne moraš odleđivat, sa srebrnim antibakterijskim premazom, svemirsku peglu, novi sat, naušnice, gomilu oblizeka mačkama i psu i osjećam se super. Preostaje mi samo izabrati namješaj za kuhinju i prefarbati ostatak stana, jer s obzirom koliko dugo već uređujem stan, ova prva boja se uspjela i ispackati ponegdje..Mogu samo reći jedno..Paris Hilton je amaterka za mene, ako je suditi po ovom tjednu.. Osjećaj je, da prostite još jednom, nenadje….ne nalazim pristojniju riječ…ova je dovoljno jaka da sočno opiše feeling…Ako budem dobre volje, možda Vam i poslikam par fotki mojih novih akvizicija, pa da se divite mom dobrom ukusu (iako se o njima ne raspravlja, bar tak vele) i razboritom umu koji je ostvario debele uštede komparacijom cijena i hodanjem od salona do salona, uz nešto povećanu potrošnju benzina, ali kad je bal nek jebal!..Veliki shoppingoličarski pozdrav od vašeg Snupišista!
Hm..jel bi netko u Graz u subotu? Ja bi do Ikee..Ponude moralne i nemoralne prirode skupljam na mailu..