30
četvrtak
studeni
2006
Gosn' zetovac
U zadnje vrijeme, osim što blog uopće ne radi, nemam ni vremena napisati koju suvislu ovdje, ali zato ne propuštam prošetati svoju gđicu. pas u kasni sat, negdje oko pol 12 navečer. I tako, već par večeri unazad zadnjih tjedan dana, šetamo nas dvije, prolazi bus i meni stalno netko ablenda (krasne li hrvatske riječi), dok mi šetamo..Prvo sam mislila da je to jedan tip iz moje ulice za kojeg znam da je ošo u zetovce pred nekih 7-8 godina, pa da su ga možda premjestili na kvartovsku liniju. Onda sam, kad se to zaredalo pomislila da me zamijenio s nekim, ali nije baš da mi u kvartu vrvi curama mojih godina koje šetaju irske setere u ponoć. Sve dok prekjučer nije zaustavio bus i pitao me da li želim ući sa psom…Rekoh, ne hvala, to nas dvije šetamo da ljepše zaspimo. Jučer je opet zaustavio bus nasred vrlo prometne ulice, otvorio svoj prozorček i priupitao me jesam li za neku cugu…Uredno se zahvalih, rekoh da je kasno i da idem spavati, veli on, valjda budete jednom našli vremena ranije…Sve u svemu, lagano mi je smiješna situacija, ja onak sva na pol 12 u pol 12, trenirka, skupljena kosa, tenesice, mp3 na ušima, zakopčana do grla, a lik me zove na cugu…S druge strane, godi ideja da sam i takva u kućnom izdanju i kronično neispavana nekom zanimljiva…Heh, još bum se umislila. Nije da ova priča ima neku poantu ili neki suvisli zaključak, nego, eto…morah se pohvalit da lovim komade i u trenirci.
komentiraj (28) * ispiši * #
23
četvrtak
studeni
2006
Kako je Eva Longoria skoro izazvala sudar u Ilici..
Danas sam išla nešto poslovno u grad obavljati. Obavih sve u rekordnom roku i prpošno (moš' mislit!) se vozim nazad na posao. Jutarnja gužva je malo splasnula kad sam izašla iz Selske na Ilicu i ja sam, ko i svako pravo žensko stvorenje, počela zijat okolo u one jambo plakate i svjetleće reklame uz cestu. Uglavnom, u mom kvartu u razmaku od par metara tri te svjetleće reklame uz Ilicu, sve tri reklamiraju Loreal. Na prvoj Andy Mc Dowel, na drugoj Kate Moss na trećoj Eva Longoria. I sad ja zjakam šta nam to novog nude, razmišljam kako je Andie ipak jedna od onih žena za koju je vrijeme stalo (vidi prošli post o takvim frajerima), iako ne nužno, photoshop je diiiiiiivnaaaaaaaa izmišljotina za ljudima nabijat komplekse o tuđoj savšenosti. Pa onda curice završe na infuzijama jer odbijaju jesti želeći izgledati ko te tete s reklama i iz časopisa. Dok ovo pišem, pokušavam se sjetiti kak se službeno zovu te svjetleće reklame uz prometnicu, ali nastupio je blackout, pa ću ga pokušati maknuti uz još jednu odurnu kavicu iz automata..Lightboardi? Billboardi? Hm..Nevermind. Pouka priče: Ne zjakajte u reklame dok vozite, pogotovo ako je cesta skliska od jučerašnjeg potopa. Sve je dobro prošlo, nisam nikog lupila, ali sam nagazila opako na kočnicu..I nemojte nigdje ništa obavljat ako niste popili svoju jutarnju kavu…
komentiraj (17) * ispiši * #
20
ponedjeljak
studeni
2006
Frajeri koji s protekom godina ne gube na kvaliteti
Baš si razmišljam kako ljudi znaju (zlobno, ipak su hrvati nacija koja čak ima i pridjev državnosti uz famoznu riječ-JAL), komentirati kako je nekoj glumici, pjevačici, voditeljici ili bilo kojoj iz javnog života tko napravi neki kiks u svom nastupu ili se povuče zbog nekih svojih stvari u životu-prošlo njeno vrijeme. Sad joj preostaje da kupi mrvice i bude sretna ako je pozovu uopće da vodi neku katastrofu s Uvodićem.. 
Šta ćeš, pojave se prve bore, pokoja sijeda, sise više ne stoje pod vratom, još ako je nije bilo neko vrijeme u javnosti, dežurni kritičari se naslađuju samo tako. Opet, s druge strane, žene su uglavnom puno više obzirnije kad se govori o gospodi koji su zašli u neke godine..Sve cijene jednog Olija kojem nitko ne bi dao 7 banki..Na jednom Seanu Conneryju godine kao da stoje, na jednom De Niru se vide, ali jako dobro izgledaju, kao i na jednom Retfordu, koji ak mene pitate, je zasjao u Ponudi za milijun $ s Demi Moore više nego u nekim filmovima kad je glumio gangstere kao nadobudni hollywoodski plavušan. Htjele mi to sebi priznati ili ne, ima muškaraca kojima starenje stvarno ide na ruku. Vrhunski primjerak uza sve gore navedene za to je meni Eros Ramazotti. Što ima više sijedih, to mu bolje stoje. 
Nisam neki pobornik njegovog izričaja, ali uredno pasem oči na svakom njegovom spotu, pogotovo ovima kad je lagano počeo sijediti.. Nismo svi zvijezde i jet set da cijeli dan hodamo po masažama, pedikurama i fitnessima, ali svako malo se neugodno iznenadim kad sretnem nekoga iz škole ili kvarta kog nisam dugo vidjela. Muški su uglavnom razvili kvalitetne zračne jastuke na trbuhu, poneki oćelavili, poneki prorijedili zube, a neki samo zaokružili facu u mjesečev oblik pa prvo moraš produmati otkud ti je taj uopće poznat. Istina, ima i žena koje se zapuste, o tome sam već pisala pred neko vrijeme, ali isti ti nekad che-che dečki naći će za shodno za susjednim stolom u kafiću komentirati kako je neka pjevačica na zalazu karijere zbog godina ili kila. Ne znam čemu dvostruka mjerila..Treba početi od vlastitog praga pometati i priznati sebi pri pogledu u ogledalo:j…te, al sam tust i ne krivit genetiku za sve. Jer piva, obilni ručkovi i šaltanje programa na telki ne rade pločice na trbuhu..i tako, oni se i dalje izruguju nekome sa scene, konobarica im se pridružuje u tračeraju reda radi da zavrte još jednu rundu i skrate joj dan, a ja izlazim iz tog kafića/restaća dobrano zdrmana prvom normalnom kavom u danu…Znate onu o sovi i sjenici...
komentiraj (15) * ispiši * #
15
srijeda
studeni
2006
Venera i Mars, Minus i Plus, Korov i Hibiscus
Prije ili kasnije svima se desi scena poput ove dolje..Pitate se zašto gomilaju hrpe stvari, ostavljaju sve za sobom kojekuda, ljute se na vas jer nemate blage veze gdje bi to moglo biti, problem im je nešto dodati ili napraviti ..u svakom slučaju, najbolje je zbrisati negdje 'oladit glave. Obje. Činjenica je da su neki postupci muške populacije nama vječita enigma..Neke se s tim više ili manje uspješno bore, neke se prepuste bračnoj/vanbračnoj stihiji, a neke se pretvore u Pepeljuge. Makar, da mene netko pita, ja se s dotičnim gospodinom ni u ludilu ne bi mogla zakačiti..Samo bi se smješkala ko da sam napušena. 
U svakom slučaju, Bo Derek (ak mu je još uvijek cura), valjda nema takvih problema u stvarnom suživotu s njim...Imate li ih vi? Mislim, ne s njim, nego sa svojim komadima/muževima/ljubavnicima?
Nevezano uz ovaj isječak iz serije, frajer ima svoj band, praše jako dobro, neka mješavina countryja i rocka, pa samo javljam jednoj od djevojčica koje me čitaju da će ga dobiti ovijeh dana…Tražila sam neki spot da ga nabacim ovdje, ali baš se i ne da naći nešto zadovoljavajuće kvalitete. Baš ću ga sad slušat dok šetam gđicu. pas na mp3-iju. Idem u noć.
komentiraj (6) * ispiši * #
09
četvrtak
studeni
2006
Njoj se mili u svili
Ne, ne bude ovo porno pričica, a ni čipka gačice..(da dalje ne citiram Gopca koji živi dosta zapadnije od mene), ovo je štorija o kinu u mom kvartu koje se zatvorilo. Čula sam to danas na “Aktualnom 101” vozeći se doma s posla i provjerila na netu kad sam stigla kući. Kino kao takvo, već dulje vremena nije radilo, ili se bar nama, lokalnoj ekipi, tako činilo. Nije da sam uopće zalazila u njega zadnjih 15-20 godina otkako je promijenilo repertoar i orijentiralo se na porno pričice starijeg datuma, tipa sredina 80.-tih. Dok smo bili klinci u njemu smo provodili dosta vremena gledajući filmove koje su organizirali za našu školu koja je bila par koraka dalje, pa sam tamo gledala filmove koji su bili ekranizacije obaveznih lektira, hrpu crtića, sjećam se i da sam tamo gledala neki film s “Village people” koji su tada bili na vrhuncu popularnosti. Isto tako, tamo sam prvi put recitirala u drugom razredu osnovne za Dan Republike pred cijelom dvoranom, plesala sa svojim curama s ritmike, gledala po prvi put uživo nastup mađioničara, sudjelovala na tribinama i bila na još hrpi priredbi koje su mi već lagano isparile iz sjećanja..Činjenica je da se u tom kinu događalo puno toga, ali je prvenstveno svima postalo poznato zbog repertoara koji se mogao naći još eventualno u “Kozari” i “Kosmaju”. Valjda im je svima bila furka da prikazuju soft porn i kung fu filmove naizmjence. To je doba kad se pornići nisu kupovali na kioscima za sitnu lovu i skidali s neta..Glavna zvijezda je bila gđa. Sylvia Kristel koja je danas već vjerojatno baka.Ona je bila Crvenkapica za ove današnje tetke. Onda su došle neka Moana i Ciccolina koje su išle na nogometno prvenstvo 90.-te. Sve to ne bi bilo tragikomično da taj film nisu prikazivali nekih 7-8 godina kasnije. Uglavnom, vrtili su se filmovi s naslovima kao i naslov mog današnjeg posta, a mi, klinke, tada još nismo kužile skroz zašto kolone vojnika iz obližnjih kasarni na Črnomercu veselo čavrljajući hrle u kino. Uglavnom, Kozara je postala Apolo, Kosmaj je preimenovan u Grič, ali naše kino je ostalo naše. I jedino održalo kontinuitet, čak je i pokazalo svojevrstan napredak prešavši (valjda u skladu s općim trendom golotinje i da danas i klinci u osnovnjaku razmjenjuju porniće od svojih tateka), na filmove s ocvalim porno divama, zečetnicama “brazilki”. Sve u svemu, vizure našeg grada definitivno se mijenjaju. S obzirom da u kvartu imam najveći Konzum u hrvata, Billu, Getro, DM, Finu, plac, plac II, nekoliko desetaka birtija, frizeraja, čak 2 banke i poštu, mislim da će tu spičiti još jednu zgradurinu u kojoj će stanovi biti prodani i prije nego počnu radovi rušenja kina iz mog djetinjstva. Onih 5-10 entuzijasta koji su dolazili tamo na kino predstave morat će kupit dvd na kiosku, a mi ćemo i dalje negodovati kad treba naći parking nakon posla. Eto, samo da vas sve obavijestim da jedno kino nestaje sa zadnje strane novina gdje je popis svih kina. A kako mi se čini, ne bude zadnje kojem se to dogodilo..
komentiraj (14) * ispiši * #
05
nedjelja
studeni
2006
U to vrijeme godišta…
Ovako počinje jedna pjesma poznata onima koji češće posjećuju crkve,mene je pak inspirirala za naslov posta, pa neka mi dežurni dušebrižnici ne zamjere..U ovo doba godine, kad počinje moje vegetiranje zbog kraćih dana bez sunca i veće hladnoće, slojevite odjeće i dodatnih „gadgeta“ tipa kapa, šal i rukavice, počinje moja sezona traženja toplije klime. Uglavnom, kad prolazim onako zabundana pored turističkih agencija po gradu, pogled mi se obavezno zaustavlja na egzotičnim destinacijama gdje sunce vječno sja..Tu i tamo naleti koji tsunami, razorni potres ili monsun, ali mene to ne smeta.. U svakom slučaju, aranžmani za skijanje i ostale tipove zimovanja i Božićnih kupovina mi uopće nisu zanimljivi, uopće mi ne izazivaju reakciju bilo kakve vrste, (osim onih za wellness vikende, to mi je ), mene zovu sunce, more, valovi i avioni. ..Ovo gore na slici je jedno od mojih budućih odredišta, nadam se što prije jer se da naći relativno povoljan charter i aranžaman…Usput, imam i prijateljicu koja mi stavlja sol na ranu i koja si svake godine priušti jedno putovanje u egzotične krajeve pa sam se tako nagledala slika s Floride, Balija, Sejšela, Kube, Šri Lanke…Inače, cura nema managerski ugovor, jednostavno ona štedi za takve stvari od plaće koja nije minimalac, ali ni bogznakaj. Zbrajajući danas račune koji su mi sve stigli ovaj mjesec za kojekakve betonaže, grede, tesarske radove na novoj nadstrešnici za auto, maleriju koju sam platila na ruke, te sve ostale rate koječega za stan, mislim da ću se morati strpiti do daljnjeg, što ne znači da odustajem..Baš naprotiv! S obzirom da sam jesensko dijete, koje će za koji dan proslaviti rođendan, na pitanje što si želiš za rođendan, odgovorila sam kratko-ništa! Znam da mi ionako nitko neće platiti put u te egzotične krajeve gdje palme zamijenjuju hrastove, topole, breze i brijestove s kojih lišće opada ko ludo u ovo doba godine. Eventualno da otvorim žiro-račun u banci za dobrovoljne priloge:u svrhu uplate bi se upisivalo:dajmo joj da putuje..nek joj rit puta vidi..Jel ta moja ideja čemu? Na posao bi javila da imam antrax ili kravlje ludilo i da me puste da na miru umrem negdje u zemaljskom raju jer je upitno da li bi završila u onom pravom. Lagano se lovim u razmišljanju da li sam pogriješila kad sam svu lovu koju sam dobila od ex firme ulupala u uređenje stana umjesto u putovanje negdje daleko? Jesam li, pitam samu sebe i sjetih se ujedno da moram na tehnički s autom. To mi odmah poždere četvrtinu iznosa za putovanje. 
Što ja nisam gđa. Sanader pa da nalazim crne najlon vreće s parama na parkingu? Bu, šmrc, sudbo kleta.
komentiraj (11) * ispiši * #
02
četvrtak
studeni
2006
"Nabadanje" u štiklama
Još od dana kad sam 2Trefu (imate link ta tlane),obećala nabacit moju štiklu, razmišljam kako, zapravo, žene muče same sebe u njima..Ja ih volim nositi, ali samo ako neću morati puno pješačiti, inače umirem ostatak dana, liječeći stopala onoj buć-buć kadici. U jednoj od mojih modno osvještenijih faza sam ih nosila bez problema cijeli radni tjedan, za izlaske također, sad nekako manje, a zašto je tome tako, nemam nekog smislenog objašnjenja, osim da dajem prednost udobnosti nad formalnosti. Nitko ne može poreći da ženska noga izgleda deset puta elegantnije u visokim petama, one ujedno i izdužuju nogu i čine onaj mišić odozada vretenastijim, međutim, kad pomislim da bi u tome trebala prehodati više od 700 m, prvo što mi pada na pamet je masaža stopala. Isto tako, stalno nošenje visokih peta nije dobro za kičmu jer nas tjera u „perec“ položaj, počnemo se držati pogrbljeno, a ne znam kak zgodna žena može biti, ali ako hoda ko Quasimodo, nema tog frajera koji će se okrenut za njom. Za mene će štikla uvijek biti estetski ljepša za vidjeti na ženskoj nozi od tenesice, i dalje ću ih obuvati kad ću biti za njih raspoložena, ali ću prednost uvijek dati ravnoj, elegantnijoj cipeli koja će mi ići i na traperice i na hlače na crtu i na suknju..Mislim da uopće nema smisla tražiti od muških posjetitelja mog bloga da kažu svoje mišljenje, dovoljno je snimiti njihove reakcije kad bilo kakva štikla i minjak prođu pored njih..na svu sreću, vani to i nije takva senzacija..valjda tam komadi više napikavaju u štiklama,manje su opterećene svojim nogama i izgledom opećenito..Možda i na cajkama po tim narodnjačkim klubovima to nije senzacija, ne znam, ali između 8-17 svakako je. Osim toga, ima žena, koje stvarno ne znaju hodati u štiklama..(prva koja mi pada na pamet, a da ju svi znate je gđa. Ogresta). Takve koke vuku noge nekako nesrazmjerno, druge stupaju, treće se klimaju ili spotiču stalno i pitam se čemu se uopće muče..tenesice na lake nožice i bok!
komentiraj (12) * ispiši * #
