Ovako počinje jedna pjesma poznata onima koji češće posjećuju crkve,mene je pak inspirirala za naslov posta, pa neka mi dežurni dušebrižnici ne zamjere..U ovo doba godine, kad počinje moje vegetiranje zbog kraćih dana bez sunca i veće hladnoće, slojevite odjeće i dodatnih „gadgeta“ tipa kapa, šal i rukavice, počinje moja sezona traženja toplije klime. Uglavnom, kad prolazim onako zabundana pored turističkih agencija po gradu, pogled mi se obavezno zaustavlja na egzotičnim destinacijama gdje sunce vječno sja..Tu i tamo naleti koji tsunami, razorni potres ili monsun, ali mene to ne smeta..
U svakom slučaju, aranžmani za skijanje i ostale tipove zimovanja i Božićnih kupovina mi uopće nisu zanimljivi, uopće mi ne izazivaju reakciju bilo kakve vrste, (osim onih za wellness vikende, to mi je
), mene zovu sunce, more, valovi i avioni. ..Ovo gore na slici je jedno od mojih budućih odredišta, nadam se što prije jer se da naći relativno povoljan charter i aranžaman…Usput, imam i prijateljicu koja mi stavlja sol na ranu i koja si svake godine priušti jedno putovanje u egzotične krajeve pa sam se tako nagledala slika s Floride, Balija, Sejšela, Kube, Šri Lanke…Inače, cura nema managerski ugovor, jednostavno ona štedi za takve stvari od plaće koja nije minimalac, ali ni bogznakaj. Zbrajajući danas račune koji su mi sve stigli ovaj mjesec za kojekakve betonaže, grede, tesarske radove na novoj nadstrešnici za auto, maleriju koju sam platila na ruke, te sve ostale rate koječega za stan, mislim da ću se morati strpiti do daljnjeg, što ne znači da odustajem..Baš naprotiv! S obzirom da sam jesensko dijete, koje će za koji dan proslaviti rođendan, na pitanje što si želiš za rođendan, odgovorila sam kratko-ništa! Znam da mi ionako nitko neće platiti put u te egzotične krajeve gdje palme zamijenjuju hrastove, topole, breze i brijestove s kojih lišće opada ko ludo u ovo doba godine. Eventualno da otvorim žiro-račun u banci za dobrovoljne priloge:u svrhu uplate bi se upisivalo:dajmo joj da putuje..nek joj rit puta vidi..Jel ta moja ideja čemu? Na posao bi javila da imam antrax ili kravlje ludilo i da me puste da na miru umrem negdje u zemaljskom raju jer je upitno da li bi završila u onom pravom. Lagano se lovim u razmišljanju da li sam pogriješila kad sam svu lovu koju sam dobila od ex firme ulupala u uređenje stana umjesto u putovanje negdje daleko? Jesam li, pitam samu sebe i sjetih se ujedno da moram na tehnički s autom. To mi odmah poždere četvrtinu iznosa za putovanje.
Što ja nisam gđa. Sanader pa da nalazim crne najlon vreće s parama na parkingu? Bu, šmrc, sudbo kleta.
Post je objavljen 05.11.2006. u 16:04 sati.