Nadrealno- proljetni umor

Uvijek se neizmjerno veselim vikendu neovisno o tome da li ću biti negdje na izletu ili napraviti kratki shopping i popiti kavu kod Marija u bircu ili samo pospremat stan i peglati...Ovaj tjedan mi je jednostavno protutnjao i to takvom brzinom da sam tek jučer skontala da je petak i da danas spavam opet premalo jer imam obavezu ujutro...Fakat puno premalo spavam i to mi užasno smeta kod mene jer se dovodim u stanje da samo što ne zaspim za volanom ponekad..Zapravo, u zadnje vrijeme se nastojim maksimalno disciplinirati što se tiče odlaska na počinak, ali ne ide mi pa ne ide. Valjda sam loš organizator ono malo slobodnog vremena što mi preostane kad dođem kući i razletim se po i oko kuće nastojeći nadoknaditi sve ono što ljudi s normalnijim radnim vremenom naprave u vremenu između 17-22 sata. Jučer sam se tako vratila doma kao da sam upravo istrčala maraton do Čazme...Nije to fizički umor, nego onaj psihički, presing zbog rokova, galame u uredu, zvonjave mobitela, stajanja u redovima i cajtnotu kad odem po sendvič pa mi ni tada ne daju mira da ga prožvačem na miru...Trebam par dana off..stvarno...imam još nešto starog godišnjeg pa ću si uzeti da ne propadne...Vozila sam se tako u srijedu (ili to bješe četvrtak,hm, stvarno ne znam više) od posla do servisa po auto skoro dva sata i probala pustiti mozak na pašu skroz. Skoro mi je i uspjelo.....Vozila sam se zetovim busom od krajnjeg zapada grada do Črnomerca pa onda tramvajem do Dupca, gledala izloge,smrknute i zabrinute face ljudi u tramvaju, slušala grintanje srednjovječnih gospođa i pokisla ko miš jer se sručio armagedon s neba, a meni je kišobran ostao, pogađate već, u autu...Ostala sam zatečena koliko toga se izmijenilo u gradu jer ispada da mi je život postao poso-kuća-birtija prek tjedna, da citiram pjesmu Zabranjenog pušenja, čiji je jedan od članova počeo raditi sa mnom pred mjesec dana. Lik je skroz drag, uvijek vedar i nasmijan. I oženjen, otac četvero djece, da ne pomislite bludno, jelte...Volim pozitivne likove u radnom okruženju, a ovaj to definitivno je..Predbilježila sam se da mi veli kad će imati svirku negdje pa da dođem đuskati...Pričali smo o new primitivesima, nadrealistima, Sarajevu nekad i danas, bosanskom humoru, Stonesima, Clashu, Hendrixu i Ramonesima i albumima koje volimo, a kolege su kao i obično prisluškivali i kasnije iskomentirali da nisu znali da sam ja toliki audiofil...Zapravo, moram priznati da jako volim imati zvučnu kulisu što god radila, ponekad volim i ranojutarnja trkeljanja dragih mi Minje, Azera i Šveca, često se sama smijem u autu na njihove opaske...Ponekad si pustim i live stream s radija na kompu na poslu kad nema glavnog i odgovornog...Sve u svemu, nisam planirala neki dubokouman post objaviti, još uvijek sam u nekom polunaspavanom obliku dana, pa prije nego li krenem ubit oko eto za kraj malo novog primitivizma iz mojih ponešto mlađih dana...

Zabranjeno pušenje

Elvis J. Kurtović



Polaganje vozačkog u Bosni



Bombaj štampa



Đuro u "Audiciji"-malo lošija snimka s VHS-a

Kolektivna rikavela kućanskih aparata

Ima baš jedna zgodna koincidencija kad su moji kućanski aparati u pitanju: kad rikavaju, rikavaju lančano, jedan za drugim..Predzadnji u nizu bješe moj pokojni phillipsov usisavač, prije toga škrinja za smrzavanje, a poslije toga još jedna škrinja za smrzavanje u kojoj je čak i bila pozamašna hrpa mesa koje je sad strateški raspodijeljeno po zamrzivačima mojih najbližih susjeda po sistemu: „Ajme, pomozite, topi se sve, umrla mi je škrinja ponovo“, na čemu im neizmjerno zahvaljujem, iako znam da nitko od njih nema pojma da pišem blog...Prva rikavela je bila pred nekih 2 mjeseca..Hm, da, nije bitno manja stavka, baš naprotiv, kad radi jednog čavla u gumi odeš promijeniti sve četiri u ljetne, treseš se da li te budu carinili ili ne, pa se vratiš u pola 11 navečer s glupim izrazom lica i veliš cariniku da ideš sa sastanka, a usput trepćeš i smješkaš se odebljem oronulom tipu kojem se u normalnim okolnostima ne bi ni u ludilu smješkala, samo da ti ne pogleda u kotače...Da stvar bude bolja, vulkanizeri obično naše aute doživljavaju kao brojeve, nešto na što ne treba pretjerano paziti, pa su mi obojica (prvi pri krpanju gume, a drugi pri mijenjaju iste 2 dana kasnije), uspjeli potrgat ratkape koje baš i nisu najpovoljnije kad se nazove toyota...A ja opet nisam tip da nekom drugom s parkinga maznem dvije iste takve...iako su mi predlagali da je to najbezbolnije...no way...Danas sam tako iskoristila neke svoje nagradne bodove i ubola nov whirpoolov zamrzivač...zanimljivo je da spada u rang najskupljih, ali kad kupujem nešto novo, nastojim uvijek ubosti nešto što je vrhunsko, ponajprije po rasporedu ladica, izolaciji, dizajnu i potrošnji energije, bar kad je bijela tehnika u pitanju. Ipak sam ja zagriženi ekolog koji reciklira sve što se reciklirati dade za dobrobit nekih novih naraštaja, osim ako nas ta fatalna 2012. kad završava majanski kalendar, sve ne pošalje u neka nova prostranstva...No neću sad o apokalipsi jer sam se taman fino naručala kineske klope i ne razmišlja mi se o mračnim temama. Jedino što sam primjetila da je konobarica Sunčeko trudna, ali to nikog od vas osim jednog lika koji je ovdje na listi mojih omiljenih blogova ne zanima. Usput, našla sam si i u Italkeramici na Kajzerici danas pločice za terasu..tko god je ikad ušao tamo, zna da imaju fantastičan izbor i da su jedan od najboljih salona keramike u gradu i da i nisu Pevec kad se tiče cijena..Sve u svemu, već vidim da će i ovo ljeto proći u nizu građevinskih zahvata...šta'š neke žene nesređena emotivna situacija ili raspad veze puca na prežderavanje, a mene na građevinske radove... povijest se ponavlja again...Pitam se samo, na što će me pucat' kad uredim sve što se da urediti...Možda postanem neka nova kraljica aerobika, a možda i otkrijem novi kemijski element...Jer, istini za volju, ja volim pametne, elokventne, potentne i po mogućnosti solventne tipove (jebote, gle i rimuje se), a nije baš da sam imala prilike više od jednoznamenkastog broja manjeg od pet puta u životu upoznat takve...Zajebane su te tridesete kako god da okreneš, znaš što želiš, a nisi više spreman na pretjerane kompromise...U to ime, idem si otvorit pšenični paulaner i nakon toga prošetati novu frizuru s novom bojom kose, a usput i izvest svoju pesekicu da ju lokalni klinci izgnjave i maze dok šetamo...Svima vam želim lijepi vikend: da se ubijete u sexu, ljubljenju, travi ,alkoholu, planinarenju, gledanju filmova, učenju, čitanju, rješavanju Mensinih testova ili nečem desetom, ovisno o vašim preferencijama u životu...

UPDATE: Ko što kažu u tv prodaji, ali to nije sve...Jučer se nešto zblesiralo u mom tutaču i imala sam feeling ko da mi je propala kočnica u vožnji, makar sam sporo vozila, pa je gorilo svjetlo za ABS. Redovni servis plus taj senzor koji je vrisnuo je zasad zaključio ovu priču s još jednim iznosom koji ima tri nule iza..bar se nadam. Stvarno ne mogu više..Dosta mi je svega..

Mudra forwarduša za žensku populaciju

Iako nemam običaj ovakve stvari objavljivati na svom blogu, u ovome ima prokleto puno istinitog, ma šta tko rekao....pa da vidim kako stojim s postignućima oko navedenog:


SVAKA BI ŽENA TREBALA IMATI:

-Staru ljubav za koju može zamišljati da joj se može vratiti; -uvijek postoje ljubavi koje su nam obilježile život i za koje bismo voljele da nikada nisu prestale, a otišle su u nepovrat...bar ja...
-Jednu koja je podsjeća kako je daleko stigla; - tu sam zakazala opako lejtli.
-Dovoljno novca da se odluči iseliti ili iznajmiti stan, čak i ako joj to ne treba- nemam se namjeru iseliti iz stančuge u koju sam ulupala gomilu para, živaca i zadnjih 5-6 godina života...ali sam happy da sam to sama postigla..
Nešto savršeno za obući ako je šef ili udvarač pozovu na sastanak; -imam par izvrsnih komada odjeće kojima sam prezadovoljna, ma koliko šutila o tome..
Mladost za koju će biti zadovoljna da je ostavi za sobom; - ja sam vječita djevojčica u duši i ne razmišljam o godinama..
-Dovoljno sočnu prošlost o kojoj će joj biti drago pričati u starosti- paaaa... našlo bi se materijala, nakupi se s godinama..
-Shvaćanja da će jednog dana doživjeti starost i malo novca ostavljenog na strani;- imam dva životna osiguranja i uplaćujem treći stup pa neću valjda kopat po smeću u starosti i tražiti boce za predati u lokalnom Konzumu...
Komplet šarafcigera, bežičnu bušilicu i crni čipkasti grudnjak- imam sve navedeno, čak i u više primjeraka i kompleta, a pritom ne mislim na grudnjake isključivo..
-Jednog prijatelja koji će je nasmijavati i jednog koji će joj dozvoliti da plače;- imam takvih i dovoljno su se već pokazali kao divni ljudi..Nadam se da će tako ostati i ubuduće...
-Dobar komad namještaja koji nitko prije nje nije imao; -nisam sad snob da mi sve mora biti unikat, ali pazim na detalje i kvalitetu pri uređenju stana, istina...
-Komplet od 8 tanjura, časa na stalku i recept za obrok zahvaljujući kojem će se njezini gosti osjećati počaščeni;-imam sve navedeno, osim kuhinje u kojoj bi to priredila.. , ali bude i to kad dođe vrijeme..
Životnu priču po kojoj nije snimljen film; -pa nisam ja sad Ana Frank da bi se o meni snimao film, ali bilo je ponekad stvarno lijepih momenata, gotovo filmskih...
-Osjećaj da sama kontrolira svoju sudbinu.-koliko god to glupavo antigirlpowerovski zvučalo, ja taj osjećaj vjerojatno nikada neću osjetiti u potpunosti...

Za ovo ispod, eto samo naznaka o tome sto mislim:

SVAKA ŽENA BI TREBALA ZNATI:

Kako se zaljubiti a da se ne izgubi;
Kako da napusti posao, raskine s ljubavnikom i suprostavi se prijatelju a da ne uništi prijateljstvo;
Kada da se trudi jače, a kada da ode ;
Kako da se dobro provede na zabavi na koju nikad sama ne bi odlučila doći;
Kako da traži ono što želi na način na koji će to najprije dobiti;
Da ne može promijeniti dužinu listova, širinu bedara ili prirodu svojih roditelja;
Da njezino djetinjstvo nije bilo savršeno... ali je završeno;
Što treba i što ne treba raditi za ljubav ;
Kako da živi sama... čak ako joj se to ne sviđa
Kome može vjerovati, kome ne može i zašto to ne treba primati osobno;
Što može i što ne može postići u jednom danu, jednom mjesecu i jednoj godini

Gumidefekt & AFŽ after party

Zadnjih tjedan dana rintam bjesomučno. Oni koji me redovito čitaju i privatno znaju da to nije ama baš ništa novog. Jbga, valjda mi je takav horoskop lejtli. .. Onda dođe taj vikend kojeg čekam da se naspavam ko čovjek. Što i učinih danas, iako sam se ustala u 8:30 ujutro. Ali s dobrim povodom. Otišla sam na predavanje u Foto klub koje je sponzorirao Olympus. To je potrajalo malo dulje nego što sam planirala, a s obzirom da sam uspjela zbušit gumu na svojoj toyotici koju od milja zovem Hilda,(ne pitajte me niš', tip je izvuko van čavao od 5 cm koji se zabio u gumu s unutrašnje strane kotača), morala sam juriti vulkanizeru u neko suvislo doba dok još rade ne bih li se osigurala za mobilnost do prvog radnog dana idućeg tjedna, tak da nisam mogla ostat do kraja gore spomenutog predavanja. A k tome, cijeli centar grada je bio u banani zbog onog sindikalnog prosvjeda. Zanimljivo je da ja, koja uvijek slušam glasno mjuzu u autu, nisam ni skontala čudni zvuk raubanja felge po gumi čiji je tlak bio ispod jedinice, dok nisam odgovorila na jedan službeni poziv. I onda sam se zgranula u tišini čuvši zvukove ko da mi se auto raspada u vožnji. Meni je to, kao pravom ženskom primjerku, zazvučalo ko da mi nešto lupa u motoru. I odmah su mi se pred očima od silne muke i jada počeli pojavljivati iznosi s tri nule i nepoznatim brojem na prvom mjestu....Reko' fuck, samo mi još to sad fali, a ni drugu ratu auta još nisam platila jer nije prošao 15-ti u mjesecu....Međutim, moj prvi susjed, automehaničar –teoretičar, taksist u svakodnevnom životu, mi je rekao nakon odvoženog kruga po kvartu: „mala, kaj si ti gluha? Pa to ti struže zadnja guma, nisi skontala da ti je zadnja guma prazna? „ Rekoh ja: „ne“. Na svu sreću, lik ima onu mrcinu od aparata za pumpat gume u garaži, kompresor, jelte, pa mi je napumpao istu. Ja sam po pitanju auta stvarno prava žena. Mogu štihat vrt, šalat' stepenice, betonirat', nosit' namještaj, šerafit' osigurače, bušiti rupe u zidovima, farbat' cijeli stan ako treba, sve i svašta, ali auto...znam gdje se sipa tekućina za stakla i provjerit' ulje. Sve ostalo prepuštam stručnjaku. Čak ni gume ne pumpam sama nego se blesavo treptajući okicama ispod svojih crvenih okvira nasmijem stričeku na pumpi ili prvom muškom primjerku koji je pumpao svoje gume prije mene. Ponekad se volim pravit nemoćnim ženskim primjerkom populacije, vjerojatno ni to pumpanje nije neka dumina, ali čemu? Ionako mi nitko ne nosi vrećice iz auta kad stignem doma iz nabave, ne miče madrace na ljetnu stranu, ne otvara vrata i ne pridržava kaput i sve one sitne stvarce koje muškarci čine da ugode ženama...pa onda barem da se iskažu neki nepoznati kavaliri kojima će moja nemoć malo nahraniti ego na benzinskoj pumpi...Akonto društvenih događanja, danas imam AFŽ party s djevojčicama s faksa, slavi se rođendan i sudska rastava braka slavljenice pa očekujem sočno žensko druženje tunajt. A s obzirom da sam jučer auto toliko temeljito isčistila prije ove kišurine danas, a onda je ona uništila sav moj trud i muku, brijem da ću se malo opustiti večeras u ugodnom ženskom društvu...Za kraj, evo jedne prigodne s vrhunskim komadima u to ime...

UPDATE:
Nakon što sam kod poznatog vulkanizerskog imena u gradu dala zakrpati gumu, jutros sam opet skontala poznati zvuk u vožnji i jedva se dovezla do posla. Posudila ponovo kompresor od susjedne firme, napumpala prokletu gumetinu i pravac Slovenija iza posla. Laganih soma kuna mi je ostalo u džepu samo zbog 20 km vožnje za nove ljetne Goodyearke, a i pričekala sam mrak pa sam izbjegla plaćanje carine...Pa vi kupujte doma i dalje...

O njemu

On je taj koji svaku noć spava pokraj mene. Mirno spava, gotovo kao dijete, nikada ne hrče, tu i tamo se sanjivo protegne, izvije cijelom dužinom tijela ujutro kada se budi, dotakne ovlaš svojim brkovima moj obraz u znak pozdrava, poljubi me svojim slatkim nosićem, onako nježno, kao da smo eskimi i uljepša mi dan. Neizmjerno ga volim od prvog dana kada je, sasvim iznenada i bez najave, ušao u moj život. Bio je napušten i sam, a ja sam ga objeručke prihvatila. Ako ga nema kraj mene, teško tonem u san. Njegova prisutnost čini me smirenom, iako baš i nije razgovorljiv. Zapravo, on priča jezikom znakova, ali se savršeno razumijemo. Ukoliko ga želite upoznati, ovo je on. Moj Rocco.