Nadrealno- proljetni umor

Uvijek se neizmjerno veselim vikendu neovisno o tome da li ću biti negdje na izletu ili napraviti kratki shopping i popiti kavu kod Marija u bircu ili samo pospremat stan i peglati...Ovaj tjedan mi je jednostavno protutnjao i to takvom brzinom da sam tek jučer skontala da je petak i da danas spavam opet premalo jer imam obavezu ujutro...Fakat puno premalo spavam i to mi užasno smeta kod mene jer se dovodim u stanje da samo što ne zaspim za volanom ponekad..Zapravo, u zadnje vrijeme se nastojim maksimalno disciplinirati što se tiče odlaska na počinak, ali ne ide mi pa ne ide. Valjda sam loš organizator ono malo slobodnog vremena što mi preostane kad dođem kući i razletim se po i oko kuće nastojeći nadoknaditi sve ono što ljudi s normalnijim radnim vremenom naprave u vremenu između 17-22 sata. Jučer sam se tako vratila doma kao da sam upravo istrčala maraton do Čazme...Nije to fizički umor, nego onaj psihički, presing zbog rokova, galame u uredu, zvonjave mobitela, stajanja u redovima i cajtnotu kad odem po sendvič pa mi ni tada ne daju mira da ga prožvačem na miru...Trebam par dana off..stvarno...imam još nešto starog godišnjeg pa ću si uzeti da ne propadne...Vozila sam se tako u srijedu (ili to bješe četvrtak,hm, stvarno ne znam više) od posla do servisa po auto skoro dva sata i probala pustiti mozak na pašu skroz. Skoro mi je i uspjelo.....Vozila sam se zetovim busom od krajnjeg zapada grada do Črnomerca pa onda tramvajem do Dupca, gledala izloge,smrknute i zabrinute face ljudi u tramvaju, slušala grintanje srednjovječnih gospođa i pokisla ko miš jer se sručio armagedon s neba, a meni je kišobran ostao, pogađate već, u autu...Ostala sam zatečena koliko toga se izmijenilo u gradu jer ispada da mi je život postao poso-kuća-birtija prek tjedna, da citiram pjesmu Zabranjenog pušenja, čiji je jedan od članova počeo raditi sa mnom pred mjesec dana. Lik je skroz drag, uvijek vedar i nasmijan. I oženjen, otac četvero djece, da ne pomislite bludno, jelte...Volim pozitivne likove u radnom okruženju, a ovaj to definitivno je..Predbilježila sam se da mi veli kad će imati svirku negdje pa da dođem đuskati...Pričali smo o new primitivesima, nadrealistima, Sarajevu nekad i danas, bosanskom humoru, Stonesima, Clashu, Hendrixu i Ramonesima i albumima koje volimo, a kolege su kao i obično prisluškivali i kasnije iskomentirali da nisu znali da sam ja toliki audiofil...Zapravo, moram priznati da jako volim imati zvučnu kulisu što god radila, ponekad volim i ranojutarnja trkeljanja dragih mi Minje, Azera i Šveca, često se sama smijem u autu na njihove opaske...Ponekad si pustim i live stream s radija na kompu na poslu kad nema glavnog i odgovornog...Sve u svemu, nisam planirala neki dubokouman post objaviti, još uvijek sam u nekom polunaspavanom obliku dana, pa prije nego li krenem ubit oko eto za kraj malo novog primitivizma iz mojih ponešto mlađih dana...

Zabranjeno pušenje