Gumidefekt & AFŽ after party

Zadnjih tjedan dana rintam bjesomučno. Oni koji me redovito čitaju i privatno znaju da to nije ama baš ništa novog. Jbga, valjda mi je takav horoskop lejtli. .. Onda dođe taj vikend kojeg čekam da se naspavam ko čovjek. Što i učinih danas, iako sam se ustala u 8:30 ujutro. Ali s dobrim povodom. Otišla sam na predavanje u Foto klub koje je sponzorirao Olympus. To je potrajalo malo dulje nego što sam planirala, a s obzirom da sam uspjela zbušit gumu na svojoj toyotici koju od milja zovem Hilda,(ne pitajte me niš', tip je izvuko van čavao od 5 cm koji se zabio u gumu s unutrašnje strane kotača), morala sam juriti vulkanizeru u neko suvislo doba dok još rade ne bih li se osigurala za mobilnost do prvog radnog dana idućeg tjedna, tak da nisam mogla ostat do kraja gore spomenutog predavanja. A k tome, cijeli centar grada je bio u banani zbog onog sindikalnog prosvjeda. Zanimljivo je da ja, koja uvijek slušam glasno mjuzu u autu, nisam ni skontala čudni zvuk raubanja felge po gumi čiji je tlak bio ispod jedinice, dok nisam odgovorila na jedan službeni poziv. I onda sam se zgranula u tišini čuvši zvukove ko da mi se auto raspada u vožnji. Meni je to, kao pravom ženskom primjerku, zazvučalo ko da mi nešto lupa u motoru. I odmah su mi se pred očima od silne muke i jada počeli pojavljivati iznosi s tri nule i nepoznatim brojem na prvom mjestu....Reko' fuck, samo mi još to sad fali, a ni drugu ratu auta još nisam platila jer nije prošao 15-ti u mjesecu....Međutim, moj prvi susjed, automehaničar –teoretičar, taksist u svakodnevnom životu, mi je rekao nakon odvoženog kruga po kvartu: „mala, kaj si ti gluha? Pa to ti struže zadnja guma, nisi skontala da ti je zadnja guma prazna? „ Rekoh ja: „ne“. Na svu sreću, lik ima onu mrcinu od aparata za pumpat gume u garaži, kompresor, jelte, pa mi je napumpao istu. Ja sam po pitanju auta stvarno prava žena. Mogu štihat vrt, šalat' stepenice, betonirat', nosit' namještaj, šerafit' osigurače, bušiti rupe u zidovima, farbat' cijeli stan ako treba, sve i svašta, ali auto...znam gdje se sipa tekućina za stakla i provjerit' ulje. Sve ostalo prepuštam stručnjaku. Čak ni gume ne pumpam sama nego se blesavo treptajući okicama ispod svojih crvenih okvira nasmijem stričeku na pumpi ili prvom muškom primjerku koji je pumpao svoje gume prije mene. Ponekad se volim pravit nemoćnim ženskim primjerkom populacije, vjerojatno ni to pumpanje nije neka dumina, ali čemu? Ionako mi nitko ne nosi vrećice iz auta kad stignem doma iz nabave, ne miče madrace na ljetnu stranu, ne otvara vrata i ne pridržava kaput i sve one sitne stvarce koje muškarci čine da ugode ženama...pa onda barem da se iskažu neki nepoznati kavaliri kojima će moja nemoć malo nahraniti ego na benzinskoj pumpi...Akonto društvenih događanja, danas imam AFŽ party s djevojčicama s faksa, slavi se rođendan i sudska rastava braka slavljenice pa očekujem sočno žensko druženje tunajt. A s obzirom da sam jučer auto toliko temeljito isčistila prije ove kišurine danas, a onda je ona uništila sav moj trud i muku, brijem da ću se malo opustiti večeras u ugodnom ženskom društvu...Za kraj, evo jedne prigodne s vrhunskim komadima u to ime...

UPDATE:
Nakon što sam kod poznatog vulkanizerskog imena u gradu dala zakrpati gumu, jutros sam opet skontala poznati zvuk u vožnji i jedva se dovezla do posla. Posudila ponovo kompresor od susjedne firme, napumpala prokletu gumetinu i pravac Slovenija iza posla. Laganih soma kuna mi je ostalo u džepu samo zbog 20 km vožnje za nove ljetne Goodyearke, a i pričekala sam mrak pa sam izbjegla plaćanje carine...Pa vi kupujte doma i dalje...