Marketing
Wild, wild life & ulice moga grada
Za one moje generacije, bio je to samo naziv pjesme Talking headsa, danas je to, bar u mom slučaju postala sasvim normalna stvar..Eto, unatoč nekim novim momentima u poslovnom aspektu mog bića kao takvog, ja nikako da se dovedem u normalu. Zadnjih dana mi stalno nešto nepredvidivo iskrsne, nema di me nema..od Markuševca do Lučkog.. Pesekicu strefi herc kad me vidi od sreće navečer.. Neki dan sam uspjela čak i na raskopanoj ulici sje..gumu na autu vozeći se ujutro na posao.. I kome se žalit? Upravi Vodovoda? Zagrebačke ceste ionako su previše usporene same po sebi da nekaj ne naprave dok im Bandidos ne zaprijeti da će proći dotičnom ulicom na dan taj i taj. Onda ju urede, nabace sloj asfalta i dignu par auti koji smetaju delegaciji pri prolasku i slikanju za novine i Zagrebačku panoramu. Ak su dobre volje, onda natjeraju i one iz ex Zrinjevca da posade i neko drvce da peseki imaju di dizat noge i zapišavat. Ono što me svaki put fascinira je totalna neorganiziranost gradskih vlasti kad treba nekog vraga kopat po ionako razrovanim i previše pokrpanim ulicama moga grada..Sad su se kao pol tih firmi u kojima se cijelo prijepodne pije kava, ufurale u neki holding, kao šatro radi bolje povezanosti..a mi i dalje iskrivljujemo zglobove po rupama, upadamo u njih, trgamo gume, amortizere i homokinetičke zglobove jer prvo mijenjaju kablove za struju, pa hite asfalt gore, onda skuže da se previše ekipe doselilo u vaš kvart, pa idu mijenjat cijevi za kanalizaciju jer više ljudi znači i više govana, narafski, što opet zahtijeva da vam ulicu totalno prekopaju, pa onda dođe hladnije vrijeme pa kad idete nekam pješice, cipele vam izgledaju ko da ste upravo obavili gnojidbu usjeva na polju, naprave se lokve, a vi dođete do zaključka da su vam amortizeri, a i nove cipele ošle vrit..E, onda im je zima, pa ne mogu vani niš radit do proljeća, a vi i dalje gacate po blatu, rupama i lokvama...onda se doseli par novih brđana koji žele plin, pa udri jovo nanovo…i tako iz godine u godinu…onda upalim telku i gledam filmove gdje se likovi voze kroz pitoreskne krajolike po savršeno ravnom asfaltu svojoj kući u neko predgrađe i usput nešto pjevuše i lagano maštam kako bi to divno bilo kad bi sve cijevi i instalacije zamijenili u isto vrijeme..makar to trajalo i godinu dana..ali da se bar dogovore svi odjednom kad su već napravili taj holding…Ovako imamo samo gubljenje živaca, zastoje u špicama, uništavanje cipela i dodatne troškove za održavanje auta…bar dok si nećemo svi moći priuštit helikoptere ili one čudne letjelice iz „Petog elementa“ u ovoj državi blagostanja…Samo, nekak se bojim da ja to ne bum doživjela…
Post je objavljen 15.09.2006. u 01:04 sati.