Biramo li partnere po istom uzorku?

Baš sam se to nedavno zapitala: Naime, u preko nekoliko situacija, zamislila sam se nad tom činjenicom. Zanimljivo je kako u životu nailazimo baš na slične tipove muškaraca/žena. Barem ja i nekolicina mojih poznanika. Imam frenda koji je uvijek imao cure s obiteljskim problemima, te rastavljeni roditelji, koji nisu vodili računa o njima dok su bili djeca, te su poumirali pa su bili prepušteni sami sebi i djedovima i bakama, te starci koji su neuspjeh u životu zalijevali alkoholom dok su im djeca sve to promatrala..Eto, baš neku večer povela se priča o filmovima. Ispada da nekolicina mojih bivših i ovaj sadašnji imaju totalno isti ukus što se tiče omiljenih filmova. Muzike-također. Reakcija na neke moje postupke-također. Nikada nitko od njih nije pratio nogomet-baš naprotiv, mijenjao se program na telki. I onda sam sve to nekako povezala s mojim ocem. Zapravo sam skužila da mi cure vjerojatno tražimo kopiju svog starog u vezama. Možda i ne, ali imam frendicu koja ima dosta starijeg lika od sebe. Mi smo je ispočetka sve odgovarale od te veze jer joj po godinama može bit tata, ali eto, ona fura već skoro desetljeće s njim. Čak je i sama jednom priznala da joj on na neki način zamjenjuje tatu koji je nikada u životu nije pretjerano doživljavao jer su joj se roditelji rano rastali i njen cijeli život je obilježen utjecajem samo jednog roditelja-majke koja nikada nije birala riječi za oca. Uglavnom, ne bih nikada nikome otvoreno priznala da tražim "oca "u svojim vezama, ali definitivno ima nešto u tome. Možda tražim podršku koju sam u njemu uvijek nalazila u svim svojim sretnim i manje sretnim životnim situacijama, pa to može biti neka sličnost. Pa je nađem ili ne nađem. Pa ako je ne nađem se razočaram. Neke od mojih dragih frendica bi rekle da trkeljam bezveze, ali ja mislim da ima nešto u svemu tome. Da li sam u pravu ili krivu, prosudite vi...