29
srijeda
srpanj
2009
Rezigniranost ili?
Nešto zakazah u zadnje vrijeme na blogu. Nije da mi se sto misli ne vrti po glavi, ali jednostavno mi se ne da kuckati po tastaturi i prenijeti ih ovdje. Zapravo, znam dijagnozu, iščekivanje godišnjeg odmora, to je to. Mozak bye-bye. Tih 9 radnih dana, uključujući i jedan praznik probat ću odmaći misli od ružnih stvari i kreatura s kojima provodim zatvorena po 10 sati dnevno u prostoru koji je 38 km u jednom pravcu udaljen od moje oaze mira. Ipak nije sve tako sivo, kako veli Mile. Imam uvijek društvo za otić na pivo. Osim što je ljeto idealno za pivo, idealno je i za štivo, a upravo maloprije otkrih i zanimljiv naslov kojim ću upotpuniti svoje, ionako već popunjene regale s knjigama. Ako je netko već pročitao ovu knjigu, rado ću pročitati vaše impresije istom. Inače, teško da me išta može impresionirati u zadnje vrijeme. Prilično sam ravnodušna oko svega. Ne vidim smisla u žderanju svojih živaca radi tuđih frustracija koje pokušavaju prenijeti na druge. Spustim na pristojan način tako da mi nema više što reći, pa najčešće ostanu bez teksta. Pa smo onda dan-dva u rukavicama i vrlo službeni. Dokad, ne znam. Nadam se ne zadugo. Do neke druge prilike, ja ću mantrati rečenicu iz naslova knjige. Bar još do idućeg petka popodne. A ondak sport i glazba.
komentiraj (15) * ispiši * #
04
subota
srpanj
2009
Novi hit
Svi su se nešto raspisali o nenadanom Aufwiedersehen Doc-a romanistike koji vjerojatno traži inspiraciju za treću knjigu. Dopizdila mu politika i nadmeni nastupi pred medijima, a i šta će mu više, sad će čekat da dobije unuke pa da s njima šeta uz lungo mare negdje u nekoj maloj vali skrivenoj od pogleda. Već ih vidim: gospođa nosi Hermes torbicu ujutro do lokalne tržnice, on skuplja i glanca sateke u antiknoj vitrini, ali onak, u staklu, da ih svi posjetitelji i zavidni susjedi ribari vide, pa kad zagusti budu ponešto od tih sitnica prodali, kao i oni siroti penzići kod mene na terminalu na Črnomercu navečer kad znaju da ima manje pandura, da imaju za preživjet jedno godinu-dvije dana. Ne penzići nego Ive i gospoja, da ne bi bilo zabune. Inače, za vas neznalice, objavio je, dosad dvije knjige: "I ružičasto je crno" i "Fenomen parfema". Prvonavedena ima znakovit naslov i morat ću je kad tad nabaviti, a mislim da je trenutno idealan trenutak jer grcam u suzama i grizem nokte da ću morat na keljenje umjetnih koliko sam ukomirana. Moš mislit. Nema nezamjenjivih. Dobro, osim Elvisa, ali to je za neku drugu priču. Ako tko ima ovaj prvospomenuti uradak, bilježim se sa štovanjem, budemo trampili nešto, kod mene ima svega, a najviše chic-lita. 
Novce ne namjeravam davati za to maestralno djelo, jer sam i ja u banani. S lovom. U suradnji s jednim našim poznatim književnim radnikom sastavio je antologiju hrvatske lirike "U ovom strašnom času", koja mi se isto čini kao štivo pogodnog naslova za vaš godišnji odmor samo na osnovi naslova. Moga geoa neće biti. Zahvaljujući tome što nitko nikome više ništa ne plaća, nego bi svi nešto kompenzirali, ja ću ćubit u metropoli i solit vodu u plastičnom bazenu dubine 60 cm s akcije kupujmo domaće made in china kod njegovog kompića. Ako bude 70 kn viška, budem kupila i pokrov za njega da mi se kukci predvečer unutra ne utapaju jerbo voda je skupa. Nabacit ću i one cvike za sunce iz časopisa u kojima imam oči ko lemur, kolike su. Ipak, ne mogu teti iznajmljivačici tamo negdje na predivnoj Makarskoj rivijeri reći: "Čujte šjora, ja bi ljetovala kod Vas, ali budem Vam zauzvrat pobrala smokve ili blanširala raštiku iz vrta da imate preko zime" jer će me odma' torpedirat naglavačke preko plota. Inače, naletih jutros na pjesmu koja je pravi vizionarski ljetni hit i treba spot pod muss.
Banić & Bare.
komentiraj (12) * ispiši * #
