Marketing
Rezigniranost ili?
Nešto zakazah u zadnje vrijeme na blogu. Nije da mi se sto misli ne vrti po glavi, ali jednostavno mi se ne da kuckati po tastaturi i prenijeti ih ovdje. Zapravo, znam dijagnozu, iščekivanje godišnjeg odmora, to je to. Mozak bye-bye. Tih 9 radnih dana, uključujući i jedan praznik probat ću odmaći misli od ružnih stvari i kreatura s kojima provodim zatvorena po 10 sati dnevno u prostoru koji je 38 km u jednom pravcu udaljen od moje oaze mira. Ipak nije sve tako sivo, kako veli Mile. Imam uvijek društvo za otić na pivo. Osim što je ljeto idealno za pivo, idealno je i za štivo, a upravo maloprije otkrih i zanimljiv naslov kojim ću upotpuniti svoje, ionako već popunjene regale s knjigama. Ako je netko već pročitao ovu knjigu, rado ću pročitati vaše impresije istom. Inače, teško da me išta može impresionirati u zadnje vrijeme. Prilično sam ravnodušna oko svega. Ne vidim smisla u žderanju svojih živaca radi tuđih frustracija koje pokušavaju prenijeti na druge. Spustim na pristojan način tako da mi nema više što reći, pa najčešće ostanu bez teksta. Pa smo onda dan-dva u rukavicama i vrlo službeni. Dokad, ne znam. Nadam se ne zadugo. Do neke druge prilike, ja ću mantrati rečenicu iz naslova knjige. Bar još do idućeg petka popodne. A ondak sport i glazba.
Post je objavljen 29.07.2009. u 00:46 sati.