Volim čuti ovu pjesmu u čudni sat

Baš mi je onak..jazzy i che-che…mam’ me spopadne romantika pa ufatim prvo toplo i dlakavo stvorenje u krilo. Da, mačka, naravno..

You are far,
When I could have been your star,
You listened to people,
Who scared you to death, and from my heart,
Strange that you were strong enough,
To even make a start,
But you'll never find
Peace of mind,
Till you listen to your heart,

People,
You can never change the way they feel,
Better let them do just what they will,
For they will,
If you let them,
Steal your heart from you,
People,
Will always make a lover feel a fool,
But you knew I loved you,
We could have shown them all,
We should have seen love through,

Fooled me with the tears in your eyes,
Covered me with kisses and lies,
So goodbye,
But please don't take my heart,

You are far,
I'm never gonna be your star,
I'll pick up the pieces
And mend my heart,
Maybe I'll be strong enough,
I don't know where to start,
But I'll never find
Peace of mind,
While I listen to my heart,

People,
You can never change the way they feel,
Better let them do just what they will,
For they will,
If you let them,
Steal your heart,

And people,
Will always make a lover feel a fool,
But you knew I loved you,
We could have shown them all,

But remember this,
Every other kiss,
That you ever give
Long as we both live
When you need the hand of another man,
One you really can surrender with,
I will wait for you,
Like I always do,
There's something there,
That can't compare with any other,

You are far,
When I could have been your star,
You listened to people,
Who scared you to death, and from my heart,
Strange that I was wrong enough,
To think you'd love me too.
I guess you were kissing a fool,
You must have been kissing a fool.

Evo i spota, pa odoh u krevetac. Dijete vam piše prvi post s nove HP-ove “igračkice” pa se veseli… Kao što vidite, ništa suvislog nećete čuti od mene danas..bolje da se pokupim dok ne počnem trkeljati veće gluposti uzorkovane manjkom sna i viškom stresa…Inače, prošlo je već dobrih 20 dana od mojih 2 pune godine bloganja, a da nisam ni skontala..

Because you're mine, I walk the line

Zanimljivo je kako nas roditelji navuku na neke stvari koje oni vole..Tako je mene moj stari navuko na country. Umjesto Nade Obrić, Lepe Brene, Zorice Brunclik, Tozovca i Miroslava Ilića koji su tada žarili i palili po slabašnim kazićima proizvođača EI Niš u autima tateka i mamica mojih frendova iz škole, moj stari je uvijek muziku slušao odmjereno, ne preglasno, ne pretiho, na solidnom Blaupunkt kaziću za ono vrijeme i uvijek imao u autu kazete izvođača poput Kenny Rogersa, Don Williamsa, Merle Haggarda, Dolly Parton, Willie Nelsona i čovjeka u čiji glas sam se zaljubila još kao djevojčica- Johnnyja Casha. Sjećam se sumornih zimskih jutara dok me vozio na cjelodnevni boravak (škola mi baš i nije bila blizu, nisam bila razmaženka da su me zato vozili ), a iz kazića je već u svojim prepoznatljivim ritmovima odjekivala muzika nalik na huk vlaka koji prolazi..Bio je to Johnny Cash. Ta kazeta koju sam već znala napamet se na kraju priče toliko izlizala, da smo morali kupiti drugu, ali ja sam i dalje preferirala onu s prvotnim aranžmanima kupljenu u Austriji. Elem, ono što me fasciniralo još ko klinku u osnovnjaku je bila njegova povezanost sa svojom suprugom i tolika količina ljubavi koju su imali jedno za drugo. Zato sam i jedva dočekala film kada se pojavio. Mora se priznati da ga je Joaquim Phoenix stvarno dobro „skinuo“ što se tiče kretnji i mimike lica, pa čak i pjevanja..Čitajući njegovu biografiju, saznala sam da je svoju June upoznao na turneji sredinom pedesetih, da su oboje bili u braku kada su se sreli, on u prvom, ona u drugom, da mu je 9 godina bila oslonac i rame za plakanje, ali da je ljubav planula tek u Vegasu, sredinom šezdesetih. Dvije,tri godine kasnije, mislim da se radi o 1968. godini, upitao ju je usred nekog koncerta u Kanadi da li se želi udati za njega i tjedan dana kasnije su se vjenčali...Sve skupa, njihovo petero djece iz prošlih brakova je živjelo s njima, a imali su i jednog zajedničkog sina. Skupa su proveli 35 godina u braku, osvojili par Grammyja, prodali 50 milijuna ploča, pomogla mu je da se skine s tableta i droga, nakon čega mu je karijera ponovo krenula uzlazno.. Zanimljivo je da je ona do zadnjeg trenutka uvijek bila vrckasta na pozornici, a navodno je i izvan nje uvijek bila srdačna s obožavateljima..Oboje su umrli 2003. godine, u razmaku od 3 mjeseca. Ona je umrla od posljedica operacije na srcu, a on ju je držao za ruku u zadnjim trenucima njenog života. Na njenom sprovodu već je bio u invalidskim kolicima zbog uznapredovalog dijabetisa, a tri mjeseca kasnije umro je i on. Rekao je da mu život bez nje ionako više nema smisla i da jedva čeka da joj se pridruži negdje gore…

"What June did for me was post signs along the way, lift me when I was weak, encourage me when I was discouraged, and love me when I was alone and felt unlovable. She is the greatest woman I have ever known. Nobody else, except my mother, comes close. "

- Johnny Cash, from Cash the Autobiography

U svakom slučaju, njihova harmonija na i izvan pozornice, ostavlja nadu da uvijek postoji srodna duša negdje za svakog od nas…neovisno kada, neovisno gdje, ali svi bi je trebali znati prepoznati kada se pojavi..
Post je posvećen jednom friškom bračnom paru i jednoj prijateljici koja se rastaje nakon 15 godina braka i dvoje djece za koju njihov otac više ni ne pita…Na meni je da im svima zaželim idilu..zato i ova priča..Ma lažem, nije samo zato, slušam njegov live album iz Folsoma, daje dobar ritam kad stojiš uz stol za peglanje..


Pred nastup

Srednje godine


U starijoj dobi


I na kraju spot da sve ovo predočim..

Ja sam lik iz crtića

'Ko ne vjeruje, evo mu dokaza..Čak sam naletila i na dvojicu mušketira, Sadistica i Nacrtanog. O Mr. Burnsu ne želim do daljnjeg razmišljati..ipak je vikend i sve mi je huja hoj. Odoh dalje švrljati po Springfieldu..onom u City centru koji ima preslatkih stvarčica..:)

Paloma i ini žepni robčki, izumrite!

Nedavno primijetih nešto, bar meni osobno, prilično zanimljivog-fetiš pojedinih primjeraka muškog roda na platnene maramice..zanimljivo je da su svi kod kojih sam to primijetila inače muškarci koji besprijekorno funkcioniraju u poslovnim sferama, hendlaju po pet stvari odjednom, spikica, oblekica, frizura koja je i dalje postojana na ovoj kišurini koja se vuče već treći dan, ali brate mili, kad vidim da iz džepa vadi uštirkanu platnenu maramicu, uredno presavijenu (ak nije još zašmrkljana) i speglanu od ženice ili mamice, lagano me prođe jeza ko da gledam egzorcizam Emily Rose. Ne znam zašto mi je to toliko odbojan dodatak iliti asesoar (long live maj frenč, ne da mi se guglat' koliko puta se ponavlja s u toj riječi!), ali ne sjećam se kad sam zadnji put vidjela ženu koja to rabi. Ozbiljno. Već sam jednom imala post na temu kopanja nosa i traženja rudnog blaga, ali nije mi neka slika zamisliti kako to perem u mašini s ostalim vešom i kako ti nosni sekreti propadaju kroz bubanj veš mašine u bespuća njene mehaničke unutrašnjosti tražeći nakon šetnje kroz kanalizaciju svoje prijatelje negdje u Savi, a ne daj b(l)ože, još gore prati to na ruke..dok je god papira, običnog ili recikliranog, k tome još i mirisnog, kao one plave feh maramice koje su mi super, nema šanse da ikad više tako nešto koristim..Platnene maramice su mi tako nekako prevaziđen detalj, u rangu s napršnjacima dok se šiva, mijenjanjem gume u gaćama, odlaskom na trajnu kod frizera ili onim ukrasima koji se prvo vezu danima i onda okače iznad štednjaka s nekom glupavom porukom tipa „kuharice manje zbori da ti ručak ne zagori“...Daklem, ne radi se o tome da tipovi koji koriste te platnene maramice nemaju kunu da daju teti na kiosku za one jednokratne, nego o nečem drugome. A što bi to drugo trebalo bit? Stvarno, jesam li freak što to primjećujem ili su oni čudaci koji imaju volje držati te polu plahte zgužvane nakon upotrebe u džepovima..U svakom slučaju, sezona kihanja, kašljanja i šmrcanja nam je na vratima pa obratite pažnju da ne moraju te maramice nužno koristiti samo dedeki koji razvlače penziju od prvog do prvog ko ja double bouble žvake, nego i oni dječačići oko četrdesete kojima na prvi pogled ama baš niš ne fali…dok ne počne „pihat noseka“…..Za kraj, eto jedne prigodne..da vas potakne na maramice.

Špancirah, evo i ove godine..

Neću dužiti s opisom priča o turneji i putešesvijama posvuda ponovo ovog vikenda, ali evo par dokumentiranih pričica iz jednog od odredišta u slici..Bila je velika gužva i prilično teško za uslikati išta bez da ti bar troje njih prošeta kroz kadar, ali bar sam pokušala..Tko nije bio, magarac se skrio…, a slušao se ovaj soundtrack cijelo vrijeme..

"Retro" šivaća mašina

Ručni rad


Retro komadi koji se vole slikavati


Zgodan suvenir u slučaju da ste dobar kuhar/ica


Gospon sa škrlakom


Za pivopije


Mamice su štrukle pekli (obratite pažnju na količinu rakije koliko fali u flaši)