22
utorak
lipanj
2010
Vouvouvou ljeto nam se vratilo
….u grad. Navodno je letilo neko drvo na zgradu jučer i mišićavi vatrogasci su intervenirali nekih 50 puta, ali kalendar kaže da smo u ljetu od jučer u pola dva popodne. 'Ko bi reko. Meni više liči kao da smo ušli u neko monsunsko razdoblje, ali nema veze. Iako, moram priznati, jučer sam se bezbroj puta sjetila EKV-a i njihovog albuma „S vetrom uz lice“ iz '86, ako se ne varam. Hodajući tako Slavonskom, imala sam osjećaj da će me vjetar otpuhati ko Dorothy u Čarobnjaku iz Oza, iako je malo vjerojatno da bi do toga došlo prvenstveno zbog mojih 60 i kusur kila. Ali dobro zvuči kad si umisliš da te vjetar može podići sa zemljice. U komadu smo, crijepovi su još na krovu iako je Aidan jučer zabrinuto išao prespavati u svoj stan jer kaže da su crijepovi vjerojatno stari koliko i sama zgrada. S obzirom da su mu susjedi stanari ili nafiksane biljke ili mladi roditelji s grlatom djecom ili penzić rovokopač po kontejneru, teško da će tu nešto biti u skorije vrijeme pokrenuto, a on je taj koji je prvi na udaru odozgo…Dobra strana cijele priče je blizina centra i mir i tišina zelenila te dvorište koje ničime ne pokazuje da ste cca 10 min od Trga pješice. S obzirom da se ljeto vraća, vratio mi se još jesenas onaj ljetni poriv za vježbanjem, što će reć' da me nije ni napustio. S obzirom da idem sad već dosta dugo na svoje vježbice, a da tu priču baš i neću moći više isfinancirati jer košta koliko košta, odlučih se na bazičnu tjelovježbu u jednom centru koji mi je blizu posla…I tako ja imam svoju verziju Seks i grada svaki dan iza posla. Doduše, malo mi je tlaka tegliti sportsku torbu svaki dan na posao, ali je neopisivi gušt zaleć u ogrtaču nakon plivanja i malo pročitati neki zvjezdani trač. Uglavnom, godišnji mi je unatoč vremenu, lego ko budali šamar. I tako, ja vam za ove praznike uživam ko prase u blatu: vježbam, saunam se i plivam gotovo svaki dan. Makar i crijepovi letili oko mene…U svakom slučaju, bolje mi je nego jednoj mojoj priji koja se trenutno smrzava i snebiva se nad tuđim rigotinama jer su kontinentalci nenavikli na nevere odlučili otići put mora jedriti. Isto tako, Aidan mi se danas ničim izazvan pojavio na vratima mašući Glorijom u paketu s hrvatskom verzijom Eme Bovary pa ću vjerojatno i to prožvakati do kraja godišnjeg. A možda mu za nagradu i skuham nešto danas. 
Uživajte mi u prazničnim danima…Za kraj, evo jedne idealne za razgibavanje, pa možda ufatite i vi pilates loptu ovih dana kad se već ne može nešto suvislo raditi vani na zraku…Dečki ionako slušaju one iritantne vuvuzele i tamane pivo očekujući dobar nogomet.
komentiraj (11) * ispiši * #
07
ponedjeljak
lipanj
2010
Tolerancija
U trač rubrikama zadnjih godina, kao i u svakodnevnom životu uvela se u svakodnevni rječnik riječ sponzoruša koju smo uvezli od istočnih susjeda. Naravno, ta riječ, kao što vam je poznato, nema nimalo lijep prizvuk, ali je činjenica da postoji dovoljna količina parazitski nastrojenih žena koja je u stanju biti s muškarcima koji im bilo po godinama, bilo po obrazovanju, bilo po karakteru nikako ne pašu, ali im omogućuju lagodan život bez puno razmišljanja o tome da li će ako plate sve režije imati što jesti do kraja mjeseca i u krajnjoj liniji, neće morati raditi jer je odabranik taj koji donosi dovoljno novca u kuću. Zapravo, možda im i pašu jer kažu da svaki lonac nađe sebi poklopac, pa ako je netko u stanju gutati nečije gluposti, a sve u svrhu nošenja fancy krpica, života vani i umetanja silikona, široko joj polje…Neću navoditi konkretna imena jer na njih nalijećete svaki put kad otvorite neki od portala ili tzv. ženskih časopisa u kojima se slikavaju po raznoraznim događanjima, premijerama, birtijama u po bijela dana dok se vi ili ja borimo da sve stignemo obaviti tijekom radnog dana. Uglavnom, dobra većina njih ništa značajno nije napravila od svog života, osim što su uspjele doći u medije zbog veze s nekom osobom ili time što su slikavale svoje golo ili polugolo tijelo za novine. I onda kao takve daju svakojake izjave kojima nažalost pokažu ogromnu količinu ničega stisnutog u organu unutar gornjeg dijela lubanje. Mozak im očito samo služi za motoriku. Takve obično završe rad na sebi nakon što kombinacijom motorike i ovulacije poklone ovoj državi novog budućeg poreznog obveznika ili novog niškoristi jer im radne navike neće imati tko usaditi. Onda krenu pisati knjige, pa postanete svjesni da je vrag stvarno odnio šalu što se tiče i izdavaštva i poimanja pojma pisac… Međutim, večeras sam na jednom forumu naletila na temu za koju znam da je također zastupljena, možda ne u tolikoj mjeri kao sa ženske strane, ali vjerojatno i vi barem znate za jedan primjer iz bliže ili dalje okoline. Naime, radi se o muškim sponzorušama, daklem, muškarcima u naponu fizičke snage i intelekta koji kradu bogu dane po birtijama, kladionicama ili izvaljeni u naslonjaču s daljinskim u ruci po cijele dane. Moram priznati da mi je to nešto prestrašno za shvatiti. Znam, stanje u državi je katastrofa i teško je naći posao, ali mislim da se velikom upornošću ipak može naći kakav takav privremeni posao koji ne mora nužno uključivati mirovinsko i zdravstveno, ali će donijeti par Starčevića u kuću. Znam za konkretan primjer gdje je žena dočekala penziju hraneći četvero djece i muža koji preko trideset godina nije bio u stanju naći posao, odnosno, svugdje je kratko kao nešto radio 2-3 godine, ali je jednostavno odlučio da mu je prestresno dizat se ranom zorom i izmislio nepostojeću ozljedu na radu s kojom je zašprehavao rodbinu i prijatelje o tome zašto tolike godine ne radi. S obzirom da je sad već umirovljena gospođa bila iz obitelji koja je stekla još prije drugog svjetskog rata nekoliko nekretnina u centru, on je lijepo čekao da svi stariji odapnu i smjestio svoje potomke u te stanove. Malo zastranih s ovom pričom, ali ima još jedna gora, a ta je da je jedan vrlo pristojan dečko s kojim je jedna moja prija provela dobrih 20 godina života jer su vrlo mladi prohodali uspio rasprčkati svu imovinu koju joj je u nasljeđe ostavio otac i navaliti joj gomilu dugova za vrat jer joj je lagao da je novce od prodaje biznisa njenog pokojnog oca uložio u posao. Što je najgore, uložio ga je u posao, ali nelegalan zbog čega danas sjedi u ćuzi, a ona se razapinje da djeci omogući koliko toliko pristojno djetinjstvo i krov nad glavom u maloj kućici koju je uspjela zadržati…Zaslijepljena ljubavlju prema ocu svoje djece, ipak je uspjela zbrojiti dva i dva kada je shvatila da je vara s konobaricama iz raznoraznih kafića gdje je ubijao dane, ali i tada ga nije najurila jer je obećao da se neće ponoviti sve dok je nije nazvala jedna od njegovih, navodno bivših, priležnica i obznanila joj da je pred porodom. Tada je otišao, a ona je i dalje pričala da je on dobar čovjek…Primjer s foruma bio je slične prirode, cura je oko tri banke, zaručena za lika koji ju navodno jako voli i žive skupa u njegovom stanu za kojeg ona otplaćuje kredit jer je bio derutan i plaća sve režije, međutim, ona rinta po cijele dane dva posla, pomaže svojima, a on prati koeficijente i tu i tamo ode do lokalne birtije s istomišljenicima gdje sprčka i ono što mu je dala za cugu, pa pije na dug. S njom ne ide nigdje jer mu se ne ide. Umori se mladac od lakćenja na šanku i pogleda na visoko postavljeni tv ekran u kladionici. Ali… ona ga voli i on voli nju i on bi da se ožene, a ona je u nedoumici jer se pita dokad će biti tako jer ovo traje od početka veze. Primjer četvrti su cura i dečko u vezi dvije godine, ona radi, on povremeno radi, ali posuđuje lovu za svakodnevne potrebe, ne žive skupa. Ona mu jednostavno zatvori pipu nakon što ju je financijski dokosurio, on je ostavi nakon toga, ona sva u čudu i iskomirana, pomišlja da digne kredit i da mu iz njega i dalje daje lovu jer je u minusu do ibera katkad i preko njega…. Stvarno, ima ludih ljudi, ali što žensko može sve progutati, to svijet nije vidio…Ljubav je stvarno slijepa. Samo ja valjda onda ne znam što je to jer takve primjere ne shvaćam. Opet, ne smatram da muškarac mora biti glavni i većinski nosioc prihoda u kuću, ali da bi trebao dati svoj doprinos prihodima kad je zajednički život u pitanju, pogotovo kad su u priči i djeca, tu nema govora. Općenito, nikad nisam imala visoko mišljenje o ljudima koji se šlepaju na druge, ali malo mi je proradila želučana kiselina nakon čitanja foruma s takvim temama…
komentiraj (5) * ispiši * #
