08

nedjelja

siječanj

2006

Zbrajam,gledam izloge i baš si nekaj mislim..


Baš se dohvatih zbrajanja troškova za prošli mjesec na svim mogućim karticama (imam ih samo tri) :). Fakat je ovaj January mjesec u banani..Em ima 31 dan, em se svi drže uglavnom doma i fol odmaraju, a zapravo im je bad otvoreno ti priznat da nemaju para ni za potegnut rundu jer su prenaglili zbog Christmas spirita u dučanima. Ja sam bila relativno pristojna što se tiče blagdanske potrošnje, ali i dalje imam za vratom agoniju zvanu uređenje stana i tome pripadajuću kredu kojoj sam otplatila već drugu ratu. Jupi! Još njih 46.. Božićnicu sam ionak dala majstorima koji su se tu oko kuće smrzavali dok sam ja grijala guzu u uredu zarađivajući za njihov predujam. Zove mene frendica neki dan, daj stara, sad si na godišnjem, ajd počela su sniženja, ajmo do King Crossa. I tako odosmo, 3.1., prvi dan rasprodaja, ali nisam se dala zavesti šarenim natpisima s postocima na vratima. Mislim da ono što sad vidimo po izlozima su REALNE CIJENE svega, a da su trgovci samo smanjili marže koje iznače pobiru..Najsmješnije mi je bilo kad sam vidjela na rasprodaji istu lutkicu Djeda Mraza kojeg sam kupila za 10 kn još prije blagdana, da je snižen sa 100 na 70 kn u jednom fancy dučanu. Ja sam ga kupila u firmi koju ne želim reklamirati, ali koja uglavnom prodaje sve Made in China i gdje se moraš zakopat na bar pol sata da proroštaš ima li kaj normalnog. Isto tako, kad kupujem garderobu, uglavnom to radim van granice, što zbog MWST-a, što zbog toga što za isti iznos love koju bi tu potrošila donesem doma bar 3 stvari više. I te iste stvari nisu najveći br. 36. I ne osjećam se ko slonica zbog toga što imam mrvu šira ramena od te kobne 36-38-ice. I jedva punoljetne polugole prodavačice koje glasno žvaču žvakače gume ne kolutaju očima kad ih zatražim 3x nešto drugo na probu. Ne znam jesam li ja to sebi umislila, ali ja gotovo i da ne mogu pronaći nešto ovdje, a da mi stoji ko saliveno. Nisam manekenske građe, nemam sise vrišteću peticu, nego nategnutu trojku, konfekcijski sam broj 38/40 kako kaj, ali sve što sam ikada probala kupit u npr. Importaneu ili Espritu, uglavnom mi je malo i usko, ako je neki model koji prati liniju tijela. Ne znam otkud to dovlače, valjda s dječjih odjela u Italiji ili Kini. Načula sam nešto da će se sad napokon te stvari dovesti u red jer će se napraviti naš standard za izradu odjeće jer smo sve viši, većih sisa i deblji..(ovo potonje mi je nekak normalno, ipak se mi furamo na truli zapad..:))). Dotad će nam vjerojatno i dalje servirati po trgovinama modele za Kate Moss i Calistu Flockhart. E, da, slična stvar je i s cipelama. Ne znam zakaj, ali nakon što pregledam sve po centru, na kraju kupim uvijek nešto kod sebe u kvartu. Možda je uzrok tome što po tim trgovinama uglavnom rade tete kojima cice nisu pod vratom podboltane push up-om i kojima je trgovina struka i koje će se potruditi i da ti cipelu koja košta 300 kn doda 5 puta na probu. I ne kolutaju očima pritom jer su otkantale frajera s mobitela kad sam ušla. Ponekad se čak i zalomi da te pita da li želiš platiti na dva čeka te iste cipele..Neki zaključak iz ovog mog glasnog razmišljanja neću danas ni pokušati izvlačiti.Bolje da odem što dalje od tih kvazi sniženja i dučana. Bar do iduće plaće..:))

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.