Život je neizlječiva bolest. Uživaj dok možeš...

< lipanj, 2005 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Sad me vidiš,sad me ne vidiš

Ispovijedi 'pomračenog' uma
Za olakšavanje duše. Zapravo, ovo postoji više iz razloga da što manje pričam sam sa sobom :)


I am going to die at 68. When are you? Click here to find out!

myICQ: 252879984

neka moja djela:
PUTOVANJA MLADOG ARIĆA:
I.glava
II.glava
III.glava
IV.glava
V.glava
VI.glava
VII.glava
VIII.glava
IX.glava
X.glava


ARIĆ U SVEMIRU:(nedovršeno)
invokacija
I.glava
II.glava
III.glava
IV.glava
V.glava
VI.glava
VII.glava

ostalo:
o autostopiranju


ljudi:
trulež
sax!
stari
crvena
fiume
puss in boots
heina sis(terk)a
društvo prijatelja piva (D.P.P.)
tea

ferovci:
Kukina
velepoštovana kolegica
gloĐi!!!
žeža
šizuki
slaven
na kajzerici

I još poneki neizbježni sajt:
FER
stranice mog faksa

Iskon
odličan site na kojem svatko može pronaći nešto za sebe

bookie
tu možete saznati vrlo korisne informacije ako se kladite

Star trek
za sve trekkere

Hitchhiker's guide
zemaljska verzija Vodiča za autostopere - mislim da to dovoljni govori (čak možete sudjelovati u njegovom kreiranju i širenju)

Još uvijek plutamo...


Site Counter


online

Posebno drage mi pjesme
14 palmi

14 palmi na otoku sreće
žalo po kojem se valja val
i moja draga
obasuta cvijećem
leži kraj mene
sretan sam ja.

14 palmi se nadvilo nad nama
sa žala šumi zapjenjeni val
a moja draga obasuta cvijećem
leži kraj mene,sretan sam ja

14 palmi sad više ne rastu
žalom se više ne valja val
a moja draga
obasuta cvijećem
nije kraj mene
tužan sam ja

I nema veze što palme ne rastu
i što se više ne valja val
i nema veze što nema moje drage
sa drugom sutra sretan bit ću ja


Seven seas of rhye

Fear me, you lords and lady preachers
I descend upon your earth from the skies
I command your very souls you unbelievers
bring before me what is mine
the seven seas of rhye.

Can you hear me, you peers and privy councilors?
I stand before you naked to the eyes
I will destroy any man who dares to abuse my trust.
I swear that you'll be mine
at the seven seas of rhye.

Sister, I live and lie for you
mister, do and I'll die
I command you, posess you, belong to you forever...

Storm the master marathon and I'll fly through
like flash and thunderfire and I will survive
I will survive, and fight off the nature and come out alive.
We're gonna get you!

Begone with you, you shod and shady senators,
give out the good deed out of bad evil cries
I challenge the mighty titans and his trubadours
and with a smile
I'll take you to the seven seas of rhye.


Buba švabe

Poslije svakog dobrog fuka
ogladnim ko zvijer
utrčavam u kuhinju
otvaram frižider
uzimam 3 jaja, margarin i sol
pogledam salamu
kad na salami on

Brzo sam se vratio sa čizmom 42
kastrirao sam bastarda sa 2-3 udarca
zamotah mrtvaca u WC papir
i ostalo prepustio kanalizaciji

Buba švabe traže, grabe,
buba švabe svud
buba švabe traže, grabe,
buba švabe svud.

Bezbrižno i sretno uključim gramofon
i sve bi bilo lijepo da vidim plafon
na plafonu gužva ih se 22
Bože moj, šta je ovo, cijela armija

Zatvorio sam prozore i odvrnuo plin
a za svaki slučaj otrčo po benzin
veliki spektakl, sjajna predstava,
uz veliki vatromet leti sve u zrak

Buba švabe traže, grabe,
buba švabe svud
buba švabe traže, grabe,
buba švabe svud.

U hladnom znoju okupan
gledam kako gore
čim cigaretu pripalim
osjećat ću se bolje
pretražujem džepove,
tražim upaljač
a u džepovima, pogodite šta!


Olivera

Na pragu svojih dvadesetih
bio sam laka roba
bile su moderne barabe
onih dana

Ne želim svega ni da se setim
hteo sam eto sve da probam
zvalo me zabranjeno voće
s raznih grana

Sad žalim da,al šta sam znao ja
ti si bila još devojčica
leteo je kao leptir
tvoj čuperak
drugi bi sve imalo smisao
drukčije bih život disao
da sam znao da postojiš
Olivera

Možda sam,a da nisam znao
pred isti izlog s tobom stao
možda smo zajedno iz voza
negde sišli

Možda si sasvim blizu bila
ulicom mojom prolazila
i možda smo se za trenutak
mimoišli

Sad žalim da,al šta sam znao ja
ti si bila još devojčica
daleko od moga oka
i mog pera
drugi bi sve imalo smisao
ne bih svakom pesme pisao
da sam znao da postojiš
Olivera

Drugi bi sve imalo smisao
ja bih iz te gužve zbrisao
nikom ne bi bilo jasno
šta to smeram
znao bih gde
da sebi nađem mir
skrio se u tamni manastir
i čekao da ti odrasteš
Olivera


Poison

Your cruel device
Your blood, like ice
One look could kill
My pain, your thrill

I want to love you but I better not
touch (Don't touch)
I want to hold you but my senses
tell me to stop
I want to kiss you but I want it too
much (Too much)
I want to taste you but your lips
are venomous poison
You're poison running through my
veins
You're poison, I don't want to
break these chains

Your mouth, so hot
Your web, I'm caught
Your skin, so wet
Black lace on sweat

I hear you calling and it's needles
and pins (And pins)
I want to hurt you just to hear you
screaming my name
Don't want to touch you but
You're under my skin (Deep in)
I want to kiss you but your lips
are venomous poison
You're poison running through my veins
You're poison, I don't wanna
break these chains
Poison


Don't cry

Talk to me softly
There's something in your eyes
Don't hang your head in sorrow
And please don't cry
I know how you feel inside I've
I've been there before
Somethin's changin' inside you
And don't you know

Don't you cry tonight
I still love you baby
Don't you cry tonight
Don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry tonight

Give me a whisper
And give me a sigh
Give me a kiss before you
tell me goodbye
Don't you take it so hard now
And please don't take it so bad
I'll still be thinkin' of you
And the times we had...baby

And don't you cry tonight
Don't you cry tonight
Don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry tonight

And please remember that I never lied
And please remember
how I felt inside now honey
You gotta make it your own way
But you'll be alright now sugar
You'll feel better tomorrow
Come the morning light now baby

And don't you cry tonight
And don't you cry tonight
And don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry
Don't you ever cry
Don't you cry tonight
Baby maybe someday
Don't you cry
Don't you ever cry
Don't you cry
Tonight


What's up

25 years of my life and still
I'm trying to get up that great big hill of hope
For a destination
I realized quickly when I knew I should
That the world was made up of this
Brotherhood of man
For whatever that means
So I cry somethimes when I'm lying in bed
To get it all out what's in my head
Then I start feeling a little peculiar
So I wake in the morning
And I step outside
I take deep breath
And I get real high
Then I scream from the top of my lungs
What's goin' on
And I say hey...
And I say hey what's goin' on
And I say hey...
I said hey what's goin' on
And I try, oh my God do I try
I try all the time
In this institution
And I pray, oh my God do I pray
I pray every single day
For a revolution
So I cry sometimes when I'm lying in my bed
To get it all out what's in my head
Then I start feeling a little peculiar
So I wake in the morning and I step outside
I take a deep breaththen I get real high
Then I scream from the top of my lungs
What's goin' on
And I say hey...
And I say hey what's goin' on
And I say hey...
I said hey what's goin' on
And I say hey...
And I say hey what's goin' on
And I say hey...
I said hey what's goin' on
25 years of my life and still
I'm trying to get up that great big hill of hope
For a destination

30.06.2005., četvrtak

If I can't do it, who can?

Jučer je bilo... u najmanju ruku zanimljivo. Dapače, čak i sretno, s obzirom na to da sam mogao roknuti na propisima, popušiti lovu na kladionici i ostati bez glave. No, idemo redom...
Dakle, prvo je na red došao ispit iz propisa. Sreća pa je bio tek u 14h jer sam se stigao razbuditi na vrijeme i još jednom pročitati cijelu literaturu, što je, čini se, bilo i više nego dovoljno za prolaznu ocjenu. Imao sam čak 3 negativna boda. Bravo ja. Baš sam ponosan na sebe...
Nakon toga je uslijedila podjela maturalnih svjedodžbi, što je prošlo bez ikakvih problema, a nakon toga je uslijedilo cuganje.
Ispravak - uslijedilo je bezobrazno gaženje i ubijanje moždanih stanica.
Možete misliti kako sam se osjećao kad sam se jutros probudio nakon 2 i pol sata sna, a u meni brandy-cola, votka i poveće količine vrlo lošeg vina.
Uglavnom, nakon gro cuge popijene, nas par je uspjelo nažicati frenda da nas odbaci s autom do doma. Sve bi to bilo OK da on nije bio pijan k'o majka i da mu nije svijetlila žaruljica koja pokazuje kronični nedostatak benzina u auto. Tu je počela zabava...
Prvo je odbacio jednog lika do Velike Mlake, ali ne po normalnom putu, nego po nekom sporednom. I umjesto da smo se samo okrenuli i vratili se istim putem kojim smo došli, mi smo nastavili dalje slušajući (ili smo barem tako mislili) upute ovog lika kako bržim putem doći do Zagreba.
Ljudi moji, ako sinoć nisam sudjelovao u prometnoj nesreći i umro, neću nikad (umrijeti u prometnoj nesreći). Naravno, mi smo se izgubili i vozili smo se po nekakvim cestama koje nisu zapravo ni ceste, nego nekakvi seoski puteljci, a vani pljušti. U jednom trenutku se auto ugasilo i nije se dalo upaliti. Već smo bili spremni zvati 987 da dođu po nas, ali je, nekim čudom, auto ponovo proradilo.
Nakon dobrih sat i pol lutanja, uspjeli smo se nekako izvući. Ali tu nije kraj!
Kad smo već pomislili da smo doma za 5 minuta, frend je s autom ušao u suprotni smjer na nekakvom 'amo-ga-nazvati-autoputu'. Sreća pa smo nakon 50-ak metara to skužili jerbo ne znam što bi se inače dogodilo. I tako sam ja, umjesto u pola 1, došao doma par minuta prije 3.
Zaspao malo prije 4, danas se probudio u pola 7 jer sam odlučio danas riješiti svu papirologiju i predati papire na faks. Uspio sam i to napraviti.
Onda sam s frendicom išao do učeničkog servisa da se učlani i izvadi ugovor, ali i tu smo potrošili 2 sata života ni za što jerbo je ona zaboravila da mora imati potvrdu iz škole sa sobom. Ma divota... A lako da tramvaji nisu bili puni u tolikoj mjeri da se igla nije mogla baciti na pod...
I tako, nakon, možemo reći traumatičnih posljednjih 20-ak sati mog života, konačno sam došao doma i brijem da ću sada otići baciti kratku njonju...

Btw opet ja sa svojim citatima, no, tko uspije pogoditi otkud je ovaj, plaćam mu cugu (HINT: nije ni iz jednog filma).
- 18:59 - Talk to me, Goose... (2) - Ako baš moraš - #

28.06.2005., utorak

This could be the beginning of beautiful friendship...

Jučer je bilo predobro. Definitivno smo oborili rekord u količini popijene cuge u jednoj noći - popili smo 23 ili 24 litre vina. Prošli put kada se išlo tamo popilo se 18 litara, ali ovaj put su bili pojačani jakim snagama MUP-a (čitaj: ovaj put sam išao ja).
I nije bilo previše incidenata. Par razbijenih čaša, Kušenova odvratno velika degutantna bljuvotina (ljudi, ja inače nisam gadljiv, al kad je sunce izašlo i osvijetlilo to 'brdo', okrenuo mi se želudac), ambiciozna frendova sestrična koja nas je pokušala pratiti u cuganju, pa se 'proslavila'.
I, jasno, Gojga.
On i Kušen su jamačno učinili nešto katastrofalno kada su im truleži zalijepili takve šamarčine da je sve zvonilo. Navodno je Gojga nagurao jednoj curi komad mesa u usta. E, šta je tu strašno, pitate se vi?
Pa, cura je vegeterijanka koja je, uz to, i aktivistica u borbi za prava životinja.
Al moram priznati da nisam otkrio šta je Kušen skrivio ovaj put. Brijem da je jadničak ovaj put podnio težak udarac bez ikakvog razloga.
Nakon te cijele strke, uputili smo se u Zagreb. Kad smo ušli u vlak, zaspao sam istog trenutka (uopće se ne sjećam da sam kondukteru pokazivao svoju kartu), probudili su me kad smo došli u Zg, kupio sam kruh i pljuge, otišao u kladionicu, došao doma i srušio se u krevet (to je bilo negdje oko 11 sati). Ne, lažem. Kad sam došao doma, zvao sam autoškolu da pitam kad pišem propise sutra (u 14 sati) i tek nakon toga sam zakomio.
Stara me nemilosrdno probudila 3 sata kasnije pozivom s posla samo da mi kaže da se moram javiti burazu zbog nečega. Predivno buđenje...
Brijem da sutra također slijedi neka pijanka jerbo dobivamo maturalne svjedodžbe (podjela je u 19h). A sada idem leći u krevet i čekati 'Dead like me'.
- 22:10 - Talk to me, Goose... (3) - Ako baš moraš - #

26.06.2005., nedjelja

Nobody expects the Spanish inqusition!

Ljudi moji, znate li vi što se dogodi kada tjedan dana sjedite doma, ne idete nigdje navečer van i ne pijete? Jetra vam se raznježi i onda vam teško padne trodnevno alkoholiziranje. Fizički ste iscrpljeni i silom-prilika morate uzeti dan odmora, samo zato da biste opet mogli ići piti u miru Božjem.
Eto, to vam je kratka rekapitulacija moja posljednja 4 dana života. U četvrtak je bila ogromna čičica, bilo je previše ljudi i previše alkohola i ponapijali smo se k'o zvijeri. Gojga je čak i dofurao bocu gina starog barem 15 godina kojeg je njegov deda kupio i čuvao za taj veliki dan - dan kada su učenici Prve gimnazije maturirali i jednom za svagda završili svoj posao u toj školi.
Inače, taj gin je bio ubojit.
U petak je bio tulum kod Kušena jerbo je momak bio cijeli tjedan solo doma, pa je i to trebalo proslaviti. I tamo je bilo dosta ljudi i mnogo cuge i opet smo se nacugali. S tim da sam ja tamo i prespavao (uspio sam odspavati čak 3 sata - od 4 do 7). Probudio sam se mrtav-umoran. Bio sam uvjeren da ću, kad dođem doma i istuširam se, ići spavati. Ali jok, obaveze zovu i nema spavanja.
Zatim je uslijedila subota. Jedan od jačih izlazaka u zadnje vrijeme uopće. Nije trebalo biti ništa posebno, ljudi su masovno otišli na Jarun zbog nekakve žurke koja je trebala biti u Mikulićima, ali je u zadnji tren otkazana, pa je prebačena na Jarun. Uglavnom, Kušenu i meni se nije dalo ići na Jarun, pa smo si uboli cugu, sjeli se na neku klupicu tamo kod Savskog mosta, nacugali se, zajebavali se, išli poslije u birc na još cuge, pa smo išli nakon toga u Labirint, izvodili smo preglupe ulete i bili smo svjedoci vjerojatno jednog od najglupljih fajtova koji su se dogodili u Zagrebu i šire. Detalji su opisani kod Kušena.
Došao sam doma oko 3, da bi me stara danas nemilosrdno probudila u 9. Danas sam bio samo na kavi i predvečer sa frendom na biljaru. Zvali su me da idem na Trg na koncert povodom otvorenja autoceste, ali mi se jedostavno nije dalo ići.
Zato sutra idemo u Zagorje, u Zlatar Bistricu da budemo precizni. Idemo se najesti i nacugati (odojak plus prevelike količine alkohola) i brijem da će biti prejebeno!
Jel zna netko otkud je ovaj citat u naslovu posta?
- 23:32 - Talk to me, Goose... (4) - Ako baš moraš - #

23.06.2005., četvrtak

Play it again, Sam...

O, da! Matura je konačno gotova i sada slijede dani neprestanog alkoholiziranja! Yeah...
Nema više očajavanja, ubijanja samog sebe u pojam činjenicom da mogu raditi što me volja i ići gdje me volja, a da moram ostati doma jerbo nemam s kim ići. O, ne... Ti dani su prošlost!
Barem dok se ljudi ne sjete da moraju početi učiti za prijemni (što ja, opet, ne moram) :)

Inače, tko ne zna otkud je ovaj citat, tko ga je izgovorio i u kojoj sceni, neka se slobodno kazni na najgori mogući način - privezati se za stolac i gledati 24-satni maraton emisije "Mir i dobro".
Uživajte!
- 18:53 - Talk to me, Goose... (4) - Ako baš moraš - #

22.06.2005., srijeda

"Naprijed, tifusari!"

Naslov ovog posta je poznati citat iz filma Veljka Bulajića "Bitka na Neretvi" kojeg sam upravo pogledao. Inače, film je genijalan. Nije ni čudo što je bio nominiran za Oscara, osvojio brojne nagrade i rušio rekorde gledanosti u bivšoj Jugoslaviji, ali i u drugim zemljama svijeta (npr. 1972.g. je bio najgledaniji film u Japanu i brojnim drugim zemljama, te iste godine ze 6 mjeseci prikazivao u kinima u Parizu i Milanu, a cijelu godinu u Ateni). Ako ga niste pogledali, obavezno ga posudite u videoteci i izdvojite 160 minuta za gledanje.
Inače, ovaj post pišem uz zvuke Bijelog dugmeta, izravno iz Maksimira. Kako to?
Ne, koncert se ipak ne čuje skroz do Cvjetnog naselja.
Slučajno sam otkrio da Narodni radio uživo prenosi koncert, pa uživam. Upravo su otpjevali 'Tajnu vezu', a sada slijedi pauza prije drugog bisa.
Danas nisam radio apsolutno ništa osim što sam danas prijepodne otišao kupiti kruh i pljuge i skrenuo sam do kladionice (jasno, opet jedan par sjebao za 500kn). I ne bih bio doma u ovom trenutku da sam imao s kim ići večeras u KSET jerbo je tamo bila Queen slušaonica. Dakle, opet isti problem...
Ali od sutra se to mijenja,o da... Sutra je ovima konačno gotova matura i zato se sutra idemo svi skupa oblokati kao životinje, zabaviti se, pjevati i sve što inače ide uz to.
Evo, upravo je počeo drugi bis - 'Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac'.
Skoro pa mi i nije žao što sada nisam na Maksimiru (Bože, kako cinizam izbija iz mene)...
- 23:38 - Talk to me, Goose... (2) - Ako baš moraš - #

21.06.2005., utorak

Deizam

Kad me ljudi pitaju vjerujem li u Boga, ja im samo kratko odgovorim: "Ja sam deist." Mislim, da budemo jasni, službeno se navodim kao katolik, kršten sam, pričešćen i krizman, ali ne smatram se vjernikom. Za milost nebesku, zadnji put sam se ispovijedio uoči vlastite krizme (dakle, prije malo više od 4 godine).
Za one neupućene, deizam je vjerovanje da je Bog stvorio svijet, ali da uopće ne sudjeluje u daljnjem životu, nego stoji kao promatrač.
Pa, ponekad mi se čini da je Bog ima uvrnut smisao za humor. Vjerojatno mu s vremena na vrijeme bude dosadno samo promatrati šta se događa, pa se odluči malo uplesti i dobro nasmijati (iako se to kosi s mojim 'uvjerenjima', al jednostavno smatram da postoje takvi dani), kao npr. danas...
Znao sam da će biti jedan od onih dana onog trenutka kad sam se probudio. Naime, danas sam morao ići prebaciti domovnicu u Zagreb iz Ploča i izvaditi je. Čim imam posla s birokracijom, znam da će biti svega i svačega. Pa da počnemo...
Jutros sam se probudio oko 9, pola sata nakon toga (čitaj: nakon popijene jutarnje kave) sam došao k sebi i spremio se u vožnju po gradu jerbo sam još morao i otići u autoškolu po uplatnicu za ispit. Problema s birokracijom uopće nije ni bilo, osim činjenice što sam se posvađao sa ženskom čisto zato što mi je bila antipatična (što ja u principu ne radim), no najljepše tek slijedi.
Ulazim ja poslije toga u tramvaj i vidim prazno mjesto. Krenuo sam sjesti, kad sam vidio debelu babuskaru sa štakom kako ulazi na drugom kraju tramvaja. Reko, pustit ću je da sjedne, nema problema. Al kad je žena doslovce potrčala da bi se tamo sjela, namjerno sam sjeo na to mjesto. Zatim je uslijedilo slijedeće:

Debela Babuskara: Oprostite, mladi gospodine, biste li mi se mogli ustati?
Ja: NE!
D.B. : Kakav je ovo bezobrazluk! Zar ne vidiš da hodam sa štakom? Ne mogu stajati cijelo vrijeme, balavac jedan drski!
Ja: Gospođo moja draga, da ste zbilja ozlijeđeni ili da ste vi invalid, ne biste mogli tako potrčati kroz tramvaj. Stoga, moj odgovor je i dalje "ne".

U tom trenutku sam stavio slušalice na uši, pojačao do daske i okrenuo pogled kroz prozor. Baba je nešto srala i pričala slijedeće 2-3 minuta, a onda je ušutila jer je pronašla drugo mjesto za sjediti. FUJ! Gade mi se takvi ljudi.
Uglavnom, obavio sam stvar s autoškolom i krenuo kod frendice u birc na kavu. Na stanicu, naravno, su dolazili samo tramvaji koji mi nisu trebali (a inače me voze doma, al ovaj put nisam išao u tom smjeru). Jako duhovito...
I vrhunac dana - kad je konačno došao prokleti tramvaj, zove me frendica i pita me hoću li kartu za Bijelo dugme, skoro pa besplatno (50kn za travnjak). U normalnim uvjetima bih pristao bez sekunde razmišljanja, ali danas sam morao odbiti jerbo nemam s kim ići.
Nakon tog poziva sam definitivno požalio što sam se danas probudio, popio sam kavu (tj. nisam ni to uspio jer u bircu nije bilo struje) i zbrisao doma da ne bude još 'šaljivih' situacija. No, ni doma nije moglo bez toga...
Riječ je o kladionici. Jedan jedini par, i to najveći zicer (za one koji znaju o čemu pričam, koeficijent 1,05) me sjebao za soma kuna.
Jesi se dobro nasmijao danas, ha? Jebem ti...

No, ako ništa, tu je barem 'Dead like me' da mi podigne raspoloženje, pa sad mogu mirnije ići spavati...
- 23:57 - Talk to me, Goose... (9) - Ako baš moraš - #

20.06.2005., ponedjeljak

Kašnjenje

Kad vidite nekakvu bizarnu smrt, pa makar i u nekoj seriji, odmah vam je dan bolji i osjećate se lakše jer znate da će nekim ljudima kada vide takvo što prva reakcija biti smijeh (iako to oni ne bi htjeli). Ako već moramo umrijeti, neka to bude tako da nam se ljudi smiju...
Nego, gledajući današnju epizodu 'Dead like me', počeo sam malo razmišljati o jednoj od svojih najgorih i najodvratnijih mana - kašnjenju.
Ljudi koji me poznaju znaju da skoro uvijek kasnim, i to ne po 5-10 minuta, nego i više. Jednom sam imao dogovor s burazom za kavu u podne. Pošto mi je dan prije očitao bukvicu zbog kašnjenja, pretpostavio sam da će lik namjerno zakasniti, tako da 'naučim lekciju'. Zbog toga, ja sam došao na kavu 45 minuta kasnije. I što se dogodilo?
Njega još nije bilo. Jako duhovito... Uglavnom, došao je par minuta nakon mene, a ja sam mu pokušao prodati foru da ga čekam već pun k... dugo:
Ja: Pa dobro, čovječe, mogao si javiti da ćeš kasniti skoro sat vremena.
Buraz: Sorry, znaš da nemam para na mobitelu, a nešto mi je iskrsnulo...
Ja: Šta 'sorry'? Lik, pa čekam te već pola sata. Da se nisi pojavio u slijedećih 5 minuta, ja bih...

ključni trenutak slijedi

Buraz: Kava ti je još topla.
Ja: ...se pokupio doma. Šta kažeš?
Buraz: Kava ti je još topla. Šta si došao prije 5 minuta?
Ja: Aha.
Buraz: I made my point. A sad odi kupi ponudu.


Dobro, priznajem, ovo baš i nije klasičan primjer, ali i ovakve stvari se događaju u životu. Kad se god idem naći s frendovima, uvijek kasnim, barem 5 minuta. I uvijek izmislim nekakvu kreativnu ispriku (sreća moja pa imam bujnu maštu). Jedine stvari na koje ne kasnim su doktor, poslovi s birokracijom i dejtovi. Znam da cure ne vole previše čekati, pa se onda potrudim. Ali svima ostalima stalno kasnim. Kako da to riješim?
Jedan moj frend, koji također ima velikih problema s kašnjenjem, si je namjestio sat da ide 20 minuta brže. I to ne samo ručni sat, nego i sat u stanu. I pomoglo mu je.
Ne... to bi bilo malo previše za mene. Promjene ne bi smjele biti iznenadne, nego postupne...
- 23:49 - Talk to me, Goose... (9) - Ako baš moraš - #

19.06.2005., nedjelja

Sretan mi rođendan...

Dakle, prošao je i taj vikend. Vikend u kojem sam napunio 18 godina. Yey... Sada konačno i zakonski smijem raditi sve što sam radio do sada - kupovati pljuge, alkohol, kladiti se i ići u casino. Živio ja! No, da krenemo ispočetka...
U petak je bio zadnji dan škole za sve srednjoškolce i osnovnoškolce (osim maturanata, dakako). Bez obzira na taj nebitan detalj, bio je petak i bilo je vrijeme za nekakvo alkoholiziranje. Pošto mi je buraz stigao tek oko 8 sati navečer, javio sam ljudima da ću doći kasnije i da mi obavezno sačuvaju moj alkohol.
Negdje oko 10 sati sam došao tamo i vidio da moja 1,5 litra vina stoji netaknuta. Kako sam opasno kasnio, morao sam cugati to čisto (posljedice sam osjetio tek kad sam se probudio u subotu). Nakon svega toga, zaključili smo da nam se ne da ići doma, pa smo krenuli prema Močvari.
Kad je otkucala ponoć, prvi su mi čestitali Kušen i još jedan frend, zatim me nazvao najbolji frend da mi čestita, a nakon toga sam nazvao Gojgu da si međusobno čestitamo jerbo je i njemu bio rođendan 18.6.
U Močvari je fakat bilo prejebeno, jedino što je bilo previše ljudi i bilo je prevruće, tako da sam više vremena proveo vani nego unutra. Ukratko, zakon!
U subotu me probudio mobitel u 8 ujutro jerbo me zvala frendica da mi čestita rođendan. Sve bi bilo super da ja nisam zaspao negdje oko pola 4 i probudio se s jednom od jačih glavobolja u životu...
Subota je definitivno bila moj dan. Proslava je bila predobra i izgledala je baš onako kako sam je i zamislio - dobra hrana, fina cuga, izvrsna atmosfera, dobra zajebancija... Još jedan dokaz da smo sazreli i da se možemo izvrsno zabaviti i bez da se nacugamo (osim nekih iznimaka, al Bože moj, tako to mora biti).
I što je najvažnije, ljudi su bili oduševljeni i stalno su mi stizale pohvale za odličnu proslavu. No, ponajviše su me ugodno iznenadili pokloni koje sam dobio. Jedna frendica mi je poklonila (pazite sad ovo!) Playboy, pivu i 100g kave. Dvije frendice su mi kupile teglicu ajvara (LoL), a najugodnije iznenađenje su mi priuštili likovi iz razreda (točnije, njih trojica) kupivši mi pravu dominikansku cigaru (jasno da sam dobio i rezač). Ljudi moji, trebala su mi malo manje od 2 sata da je uspijem popušiti. Al je osjećaj bio predobar!
I što sada? Ništa. Život teče dalje, a ja ću (nadam se i svi koji su slavili skupa sa mnom) zauvijek pamtiti proslavu svog 18. rođendana...
- 23:17 - Talk to me, Goose... (3) - Ako baš moraš - #

16.06.2005., četvrtak

Kako umrijeti, a da ti se drugi smiju?

Danas sam shvatio zbog čega gledam 'Dead like me', tj. pronašao sam barem jedan dobar razlog.
Serija je prepuna bizarnih i smiješnih smrti i stoga vam donosim neke od smiješnijih i bizarnijih smrti koje sam vidio:

1. George (glavni lik) umire jer ju je pogodila plamteća WC daska koja se srušila na Zemlju sa svemirske postaje MIR. Umrla na mjestu. Pomalo me podsjeća na onu epizodu 'Života na sjeveru' gdje lik umire jer mu se na glavu srušio prastari satelit iz svemira.

2. Ubojita piňata. Neka klinka je slavila rođendan i piňata je bila prečvrsta, pa ju je njen stric razbio s bejzbol palicom. Pri razbijanju, jedan bombon je nevjerojatnom brzinom uletio njenom starom u grlo baš u trenutku kad je zijevnuo. Gušio se oko 5 sekundi.

3. Nekom frajeru je pao klavir na glavu. Mrtav na mjestu. RoFL

4. Neku babu u invalidskim kolicima su pokušala opljačkati dva maloljetna delikventa. Ona ih je razbila sa svojim štapom i nastavila se lagano kretati po ulici sve dok joj kontejner nije pao na glavu. Mrtva na mjestu. LoL

5. Frajer je došao na operaciju promjene spola. I dok je čekao u čekaonici (a šta bi drugo tamo radio?), dvije ženske su se gadno posvađale. U jednom trenutku, jedna ženska je skinula cipelu sa svoje noge (peta od minimalno 8cm) i u želji da pogodi ovu drugu žensku, pogodila je ovog jadnička u čelo i peta mu se zabila u glavu. Mrtav na mjestu. I neka mi sad netko kaže da cipele nisu opasne po život? Mislim da bi Al Bundy trebao imati benificirani radni staž.

6. Neki lik je bezuspješno pokušavao prodati male kuhinjske giljotine. U jednom trenutku je maknuo gornji dio giljotine i počeo nešto pričati. Tada mu se na glavu srušila polica koja je stajala iznad njega i glava mu je pala na giljotinu. Mrtav na mjestu.

Kad tako gledam, počnem i sam razmišljati koji bi bio najbizarniji način da umrem i na koji način bih općenito htio umrijeti.
Samo jedno ne bih mogao podnijeti - da me pregazi 'peglica'. Ako mora biti auto, neka barem onda bude neko fancy auto poput Ferrarija, Porschea ili tako nešto, tek toliko da lik koji me pregazi mora odfurati auto na lakiranje i platiti poveću cifru. :)
- 23:38 - Talk to me, Goose... (8) - Ako baš moraš - #

15.06.2005., srijeda

Halid mjesto Halida

Evo, javljam se ukratko uz stihove ove odlične pjesme Zabranjenog pušenja...
Konačno sam počeo nešto raditi od ovog viška vremena kojeg imam - počela su mi predavanja na vozačkom. Yeah...
Da, što se koncerta ZP-a tiče, ulaznica košta 99kn u pretprodaji. Prije nego vrisnete i odustanete od koncerta, pročitajte zašto je cijena tolika.
Naime, to nije samo koncert ZP-a, nego je to "Boogaloo open air" na kojem će nastupati gro ekipe, među kojima je i Psihomodo pop, tako da će tamo biti predobro i obavezno idem, makar morao ići sam! I uz to, koncert traje cijeli dan (od 15h do 4h ujutro dan poslije).
U svakom slučaju, znam gdje ću biti 9.7.
A sad odoh gledati 'Dead like me'.
- 22:37 - Talk to me, Goose... (5) - Ako baš moraš - #

14.06.2005., utorak

Ozljede

Ozljede su zanimljiva stvar. Posebno ako vam se dogodi ista ozljeda nekoliko puta (kao moj lijevi gležanj - napukli ligamenti).
Naime, ljudi s takvim ozljedama često osjećaju bol na takvim mjestima zbog lošeg vremena. Tako i ja imam tu 'sposobnost', s tim da kod mene postoje dvije vrste boli, tj. upozorenja:

1. Kada bol zahvati gležanj, polovicu stopala i polovicu potkoljenice istodobno i imam osjećaj kao da me netko probada - znači da tlak nije u normali, ili da je južina. Ukratko, meteoropatima se tada loše piše.

2. Kada bol prvo osjetim u samom gležnju, a zatim se počne širiti u koncentričnim krugovima - to znači da će pasti kiša u roku od sat vremena. Ako mi ne vjerujete, pitajte Maju.


Nakon druge ozljede gležnja, shvatio sam da moja sposobnost 'osjećanja' vremenskih uvjeta nije uzrokovana učestalim ozljeđivanjem tog dijela tijela, nego činjenicom da imam prokletu cistu u gležnju koja je srasla sa zdravim tkivom i ne može se odstraniti (mislim, teoretski se može, al rizik je prevelik), a također sam saznao da je imam još od prve ozljede gležnja od prije 4 godine.
Prognoza?
Možda ništa, a možda nakon 30-40 godina tkivo počne trunuti i ostanem šepav do kraja života.
S druge strane, jednake su šanse da zbog cigareta umrem od raka pluća, tako da nije ni tako strašno kao što zvuči.
Nije li život stvarno lijep...?
- 23:49 - Talk to me, Goose... (2) - Ako baš moraš - #

13.06.2005., ponedjeljak

Just another day

Danas mi je bilo toliko napeto da vam to ne mogu ni opisati...
Najnapetiji trenuci današnjeg dana su bili:
1. Odlazak u školu da platim 66kn kazne u knjižnici (ne bih platio da mi Brk nije zaprijetio da neću dobiti maturalnu svjedodžbu)
2. Odlazak u videoteku, gdje sam 10-ak minuta razmišljao koji bih film mogao pogledati večeras poslije omiljene mi serije (izbor je pao na Spidermana 2 - skužio sam da ga još nisam pogledao)

E, da, skoro zaboravih - otišao sam jutros do gazde restorana (mislim, tehnički gledano to nije restoran, nego nekakav buffet, al dobro...) da se dogovorim s njim za rođendan jerbo treba nahraniti i napojiti 30 ljudi. I uspio sam nagovoriti Saxa da dofura staru Sigmu, tako da uopće ne sumnjam da će u subotu biti odlična atmosfera. Što je najbolje, vidjet ću i buraza jer je dobio slobodan vikend da dođe u Zagreb (trenutno služi vojsku u Puli)...
- 22:11 - Talk to me, Goose... (3) - Ako baš moraš - #

12.06.2005., nedjelja

Bogme, ne idemo...

Eto šta euforija i alkohol rade u kombinaciji. Naime, Kušen se sinoć nije sjetio da dan poslije koncerta odgovara hrvatski (il šta već) na maturi, nego je samo razmišljao o tome kako popiti onaj Brandy do kraja. Danas, kad je sav alkohol uspio ispariti iz njega, se sjetio toga, pa je zaključio da neće ići na koncert, što znači da ne idem ni ja jerbo nemam s kim ići.
Baš mi je prisjela piva kod Nike večeras kad mi je to rekao...
Nema veze, naći ću nekoga da odem makar do stadiona, ubodemo si neku cugu i slušamo koncert...
- 23:35 - Talk to me, Goose... (6) - Ako baš moraš - #

Idemo na Bijelo dugme!!!

To je, ukratko, najvažnija stvar koja se dogodila od mog posljednjeg javljanja...
Naime, Kušen i ja smo pronašli ljude koji su nam voljni prodati kartu za samo 200kn. On će kupiti od frendove cure, a ja sam otkupio Coca-Colin čep od jedne poznanice jerbo ona nema s kim ići. Samo još moram skupiti nekako tu lovu tijekom ovog tjedna...
Zadnja dva dana smo se uglavnom oblokavali. U petak na školskom nas je bilo malo, al je bilo kvalitetno (4,5 litre vina na nas trojicu), a jučer smo prije odlaska u OTV (svirali su Beatlese) uživali u Brandy-u. Nažalost, svirka nije predugo trajala, a bogme ni salsa u susjednoj prostoriji, pa smo već oko 2 lagano krenuli doma.
Kasnije popodne idem na cugu kod Nike jerbo nemam ništa pametnije za raditi.


Ovom prigodom bih posebno pozdravio Maju kojoj svečano obećajem da će doživjeti prijemni i upis na faks i da je neću ozlijediti.
- 16:52 - Talk to me, Goose... (5) - Ako baš moraš - #

09.06.2005., četvrtak

Autoškola i smiješni zakoni

S obzirom na to da u zadnje vrijeme ništa ne radim, jučer i danas mi je čak bilo i zanimljivo.
Jučer sam prvo išao na sistematski u Šarengradsku poradi vozačkog i... sposoban sam voziti auto (bravo ja...). U međuvremenu, dok sam čekao tamo u redu, doma mi je stigao Cable internet i flat-rate, tako da sad konačno mogu uživati, a dočekalo me i jedno iznenađenje - u sobu mi je uveden priključak za kabelsku. Mislim, imao sam već jedan, al taj je bio u dnevnom boravku, a ovo mi je stara uvalila kao dio rođendanskog poklona. Sweet...
Veći dio popodneva sam proveo gledajući tenis na Eurosportu, a čak sam se 2 minute odvojio od telke da se dogovorim s Heom za nekakvo semi-opijanje.
Dakako, išli smo se zapiti kod Nike jer je radila popodnevnu šihtu. Hea je isfurala vino, a pošto to nije bilo dovoljno, gin je morao uskočiti u igru... :)
Danas sam se išao upisati u auto-školu i čuo za vjerojatno najgluplji zakon koji postoji u našoj državi. Do danas sam iskreno vjerovao da samo Amerikanci imaju neke glupe i bizarne zakone, ali danas sam otkrio da sam, nažalost, krivo vjerovao. Naime, predavanja mi počinju tek iza mog rođendana zbog toga što ovi preuređuju.
Zašto?
Zato što zakon kaže da prostorija u kojoj se održavaju predavanja mora biti veličine 25 kvadrata i mora biti četvrtastog oblika, a ovi imaju prostoriju veličine 32 kvadrata koja je lagano zaobljena. Uložili su službenu žalbu, a MUP im je rekao da moraju preurediti sobu inače neće moći raditi. KATASTROFA! Eto na šta naša policija troši vrijeme, umjesto da se bave važnijim stvarima. Strašno...
Zatim sam otišao kod Nike na kavu. Na kraju se skupilo gro ljudi (ovom prilikom još jednom zahvaljujem Mireli - Heinoj sestri - na cugi), a upoznao sam i simpatičnu prodavačicu iz dućana koji je drito uz birc (ako se ne varam, zove se Selma). Nakon toga i dogovora za petak i subotu, došao sam doma, zujao, čuo se sa Sumićem, otišao s likom na biljar, opet došao doma i gledao telku.
Evo, za 5 minuta mi počinje serija, pa ono... Odoh ja!
- 22:14 - Talk to me, Goose... (5) - Ako baš moraš - #

08.06.2005., srijeda

Pulp fiction

Što reći o ovom filmu? Jedan od najvažnijih i jedan od najboljih filmova snimljenih u zadnjih dvadesetak godina. A za taj film je zaslužan filmski genijalac - Quentin Tarantino. Moj duboki naklon...
Zbog čega je taj film toliko dobar i po čemu se toliko razlikuje od ostalih filmova?

1. MUZIKA
Za razliku od svih ostalih filmova, u "Paklenom šundu" (pa i u svim filmovima Quentina Tarantina) možemo doslovce čuti cijeli soundtrack u filmu. I uglavnom pogodi pravi trenutak s pjesmama (npr. "Girl, you'll be a woman soon" u sceni u kojoj Mia skače po vlastitoj kući prije nego što se skoro ušlagira nasmrt ili "Surf rider" u posljednjoj sceni filma u kojoj Vincent i Jules spremaju svoje oružje u havajke). Ako dosada niste preslušali soundtrack s ovog filma, obavezno to učinite prvom prilikom. Očiti dokaz da je Tarantino čovjek s vizijom koji zna to provesti u zbilju.

2. IZBOR GLUMACA
S obzirom na to da je "Pulp fiction" jedan od prvih filmova Quentina Tarantina (ako ne čak i prvi - u to nisam siguran), uspio je privući pozamašan broj iznimno kvalitetnih glumaca:
Samuel L. Jackson - Ako netko nije čuo za ovog glumca prije "Pulp fictiona", sad siguno zna tko je on (ako ništa, barem po ulozi Mace Windua u Star wars-ima jer tamo ima vrlo upečatljiv ljubičasti lightsaber). Samuel tumači lik Julesa, produhovljenog profesionalnog ubojicu koji uvijek svojoj žrtvi citira ulomak iz Biblije 'Ezikiel 25:17" (iskreno, nisam ni siguran postoji li takvo što u Bibliji jerbo ja nisam uspio to pronaći) i nikad ne razmišlja o tim riječima. Tek nakon što čudesno preživi zasjedu zajedno s Vincentom (sigurno se svi sjećate te scene), zaključi da se uplela Božja ruka i odluči se ostaviti posla. Jedna od najboljih uloga u njegovoj karijeri.
John Travolta - Ovom ulogom se na velika vrata vratio u svijet Hollywooda. Vincent Vega je profinjen ubojica koji se netom vratio iz Amsterdama nakon trogodišnjeg izbivanja. Čovjek od povjerenja (Marcellus mu je dao zadatak da izvede Miu van), uglavnom se bori protiv svog temperamenta. Zahvaljujući njemu, twist je postao iznimno popularan u devedesetima (zbog njegovog plesa s Umom Thurman na "Jackrabbit Slim's twist contestu". Jednostavno genijalno. (iako moram priznati da mi je žao što umre)
Bruce Willis - Što reći o ovom čovjeku? I prije ovog filma je bio planetarno poznat, ponajviše zbog 'Die hard' trilogije u kojoj tumači lik policajca Johna Mclainea. Savršeno je utjelovio lik Butcha - profesionalnog boksača koji 'prodaje' svoj meč zbog dogovora s Marcellusom, da bi na kraju sproveo svoj plan i zaradio na samome sebi jer ne samo da je pobijedio u tom meču, nego je i nehotice ubio svog protivnika. Sudjeluje u dvije, po meni, najbolje scene u filmu - prva, u kojoj primjećuje Marcellusa na pješačkom prijelazu, i nakon par sekundi stanke stisne gas u pokušaju da ga pregazi; i druga - u kojoj spašava Marcellusa iz ralja južnjačkih pedera (mislim na scenu odabira oružja - čekić, zatim baseball palica, zatim motorna pila, i konačan odabir oružja - katana). Također sudjeluje i u jednom od najboljih dijaloga u filmu (jasno, s Marcellusom, nakon što ovaj propuca Zeda sa sačmaricom):
Butch: Što sada?
Marcellus: Što sada? Sada ću pozvati dva crnca narkića da se obračunaju s ovim pederom kombinirkama i let-lampom.
Butch: Mislio sam, što sada s nama dvojicom?
Marcellus: Aha, to 'što sada'? 'Nas dvojica' ne postoji. Ali pod dva uvjeta...
Mislim, nije li to genijalna scena?
Uma Thurman - Do tada nepoznata glumica koja je ime dobila po princezi. Mnogi je danas proglašavaju jednom od najlošijih glumica na svijetu, ali od "Pulp fictiona" je bila Tarantinova muza (sjetimo se samo 'Kill Billa'). U ovom filmu je briljirala u ulozi Mie Wallace, Marcellusove ćudljive žene, koja obožava lude provode i uživa u drogi i dobroj muzici. Vrlo dojmljivo, iako se ponovo pokazala dobrom i karakternom glumicom tek u "Kill Billu".
I da samo spomenem ostale poznate glumce koji su sjajno odigrali svoje uloge: Ving Rhames (dotada nepoznat, u ulozi Marcellusa Wallacea), Tim Roth (u ulozi Ringa, kako ga je Jules nazvao, sitnog lopova u pokušaju da opljačka restoran), Harvey Keitel (Winston Wolfe, vjerojatno jedan od najvećih coolera u povijesti filma), a uspjehu filma su pridonijeli i svi ostali glumci.

3. PRIČA
Uopće ne znam što da kažem za ovaj dio. Jednostavno genijalno. Genijalan scenarij, genijalna vizija i genijalna interpretacija. Savršenstvo.

4. DETALJI
Detalji su ono po čemu se "Pulp fiction" uglavnom razlikuje od ostalih filmova - kut kamere, savršeno osmišljeni dijalozi, sama radnja filma i nelinearno vrijeme u filmu, odabir muzike, odabir glumaca i, jasno, neizostavni Tarantino i njegova genijalnost, te mnogi drugi detalji kojih se ne mogu sjetiti ovog trenutka (slobodno me nadopunite ako sam nešto zaboravio)...


Ne znam, možda ja pretjerujem i možda nisam potpuno objektivan, ali moja fascinacija ovim filmom je neopisiva. Definitivno jedan od filmova koji MORATE posjedovati u kućnoj kolekciji...
- 00:31 - Talk to me, Goose... (5) - Ako baš moraš - #

06.06.2005., ponedjeljak

Newsflash

Evo, samo da se nabrzinu javim jerbo je večeras odličan program na telki. Sad je na RTL-u počeo "Posljednji preživjeli" (glume Bruce Willis i Christopher Walken), za nekih pol čuke počinje "Tko živ, tko mrtav", a u 11 sati na Nov@ TV je jedan jedini i neponovljivi "Pulp fiction" kojeg ću pogledati po 9.put (ako sam dobro brojao). Uživajte! (jer znam da ja hoću)
- 22:14 - Talk to me, Goose... (5) - Ako baš moraš - #

05.06.2005., nedjelja

Matura

Pošto sam preksinoć izvisio i ostao doma, jučer sam odlučio otići do škole da si pokušam dočarati atmosferu mature jerbo spadam u kategoriju onih koji su u 4 godine nešto i radili, a ne se samo zajebavali.
Moja, sada već bivša, profesorica iz hrvatskog nam je znala reći: "Vi koji ne idete na maturu, nemate pojma šta propuštate." Da, ziher...
Kako je cijeli proces obrana maturalnih radova počeo već u 8 ujutro, dogovorio sam se s frendom da me pokupi u 9:45 jer je imao obranu u 10:30. Ušao sam u njegovo auto i odmah mi je gurnuo svoj maturalni rad u ruke s izjavom: "Manje-više znam, al daj me malo ispitaj dok dođemo do škole." Nek' ti bude...
Kad smo došli do škole, ušao sam unutra da bacim pogled na raspored da vidim kad će biti ljudi iz mog razreda.
Zatim sam se spustio do kino-dvorane jer se tamo vršilo ispitivanje i vidio sam ljude u različitim psihičkim stanjima - neki su naočigled mirno sjedili i buljili u neku nepoznatu točku, neki su se nervozno šetali naprijed-nazad s radnjom u ruci i ponavljali: "Joj, ja ovo ne znam. Sigurno ću se stiltati." i rečenice takvog tipa (normalno da ćeš se stiltati kad sam sebe stalno uvjeravaš u to), a neki su, prilično opušteni, pričali s ostalim profesorima.
Otišao sam na kavu da vidim kako su prošli ljudi koji su svoje već obavili. Tamo je atmosfera bila poprilično vesela i već su se radili planovi za tu večer. Naravno, nisam mogao izbjeći 'roštiljanje' s izjavama poput: "Kaj ti radiš ovdje? Došao si nas zajebavati, ha?"
Ustvari, nisam. Došao sam ljudima dati moralnu potporu (al' stvarno) i pokušati smiriti ljude koji su bili blizu živčanog sloma, a ovo je najbolji primjer...
Stojim ja u školi (nakon kave) i pričam s nekim profesorom, doletava frendica koja je na rasporedu za 15-ak minuta.
"Daj odi da si zapalimo pljugu ispred škole." (ne, uopće nije nervozna)
"Aj dobro."
I nakon minute šutnje...
"Sinoć sam si sve pročitala još jednom prije spavanja i još jednom kad sam se probudila."
"Aha. Dobro, daj se opusti malo."
"Joj, što ako on mene pita nešto što nemam u radnji?"
"Jesi dobro napisala radnju?"
"Pa, valjda, šta ja znam... Mislim da jesam."
"I znaš pričati o svemu što si napisala."
"Pa... da."
"I u čemu je onda problem? Gle, nemoj se ništa brinuti. Raska je iznimno dobre volje, atmosfera unutra je relativno opuštena. Ako se slučajno i stiltaš, samo pogledaj raskinu nacerenu facu, sjeti se kako ćeš se večeras dobro nacugati i odmah će biti bolje."
"A šta ti znaš? Nemaš pojma kakav je to osjećaj, đubre jedno sretno!"
"Gle, ne znam kakav je to osjećaj, ali ti pokušavam objasniti da nema razloga za brigu. Uostalom, šta ćeš biti ovakva uoči svakog ispita kad se upišeš na faks? Amo se mi kladiti da ćeš, kad izađeš iz dvorane pomisliti 'Zašto sam se ja uopće živcirala?'."
"Ma..."
"Zahvalit ćeš mi kasnije. Sad odi unutra jer si uskoro na redu."
Nakon 15 minuta stigla mi je poruka: "Sve sam znala. Stvarno ne znam zašto sam se živcirala. Hvala."
Jasno, moralo je biti i ljudi koji su nakon izlaska iz dvorane izgledali kao da su duha vidjeli i nisu bili u stanju progovoriti suvislu rečenicu dobrih pola sata.
Šta ćete? To vam je matura. Samo nikako ne mogu shvatiti da sam zbog toga izvisio u petak, al zato smo sinoć to nadoknadili...
- 14:18 - Talk to me, Goose... (6) - Ako baš moraš - #

04.06.2005., subota

Smisao za humor

Koje li sam ja sreće... Bog jamačno ima uvrnut smisao za humor. Mislim, ovo što sam doživio danas i jučer...
Jasno, riječ je o Bijelom dugmetu.
Prvo jučer saznam od Maje (oliti redish) da je mogla nabaviti besplatne karte za Bijelo dugme.
To mi uopće nije trebala reći. Samo sam se osjećao gore od toga.
No, da stvar ne ostane na tome, pobrinuo se današnji dan.
Gledam ja tako nedužno Večernju školu i pomislim da bih na teletekstu mogao vidjeti ima li večeras kakav koncert. Otvorim stranicu, a na vrhu lijepo piše:

"Route 66
Paromlinska 44, 10000 Zagreb
Friday Fever - Bijelo dugme tribute"

Došlo mi je da plačem, al ne od sreće, nego od jada i tuge. Naime, nisam imao s kim ići jerbo su svi odlučili ostati doma zbog sutrašnje obrane maturalnog rada.
U jednom trenutku sam čak pomislio da odem solo tamo i da si prije toga ubodem neku cugu.
Tu ideju sam odbacio nakon dobrih 28 sekundi ozbiljnog premišljanja - baš toliko očajan nisam.
Tako da sam na kraju završio na polusatnoj cugi s Čolićem i došao sam doma prije pola sata.
Ako ništa, bar ću se malo naspavati:)
- 01:17 - Talk to me, Goose... (3) - Ako baš moraš - #

03.06.2005., petak

(Ne)zaposlenost i alkoholizam

Ništa od posla.
ŠUGAVA autorizacija nije prošla. Jok. Mislim, stvarno, tko je vidio zaposliti srednjoškolca?
Pas mater. A valjda ću naći nešto drugo...
Jučer mi je bio komatozan dan - jedan od gorih u bilžoj prošlosti.
Počelo je s telefonskim pozivom u 8 ujutro. Ja mamuran, ne znam za sebe, glava puca, usta suha... sam sebe sam se uplašio kad sam se uspio vidjeti u ogledalu. Uglavnom, poziv nije donio ništa dobro jer se dogodio nekakav generalni zajeb, pa sam moram odmah izletiti od doma. Kretao sam se po Palači Pravde, MUP-u i Draškovićevoj. I tako cijeli dan (do nekih 4 sata popodne). Šugava papirologija i birokracija! FUJ!
Došao sam doma, nešto pojeo, bacio ekspresni tuš i otišao na kavu (u mom slučaju pivo) s Majom. Baš sam se ugodno opustio, popričao i nasmijao se.
Zatim je uslijedilo opijanje na školskom jerbo ljudi u subotu brane maturalni rad, pa bi danas trebali ostati trijezni. :)
Shvatio sam da sam počeo previše pušiti. Ono, dok je trajala škola, kutija bi izdržala cijeli dan, čak i malo duže. Zadnja 2-3 dana - katastrofa. Došao sam na 2 kutije dnevno. Definitivno moram smanjiti...
- 14:56 - Talk to me, Goose... (0) - Ako baš moraš - #

02.06.2005., četvrtak

Reunion (i sve šta dolazi uz to)

Evo, dođoše i ja doma sa 'semi-reuniona'... Bilo nas je čak 6 (u jednom trenutku i 7) i imali smo previše alkohola i nije dobro završilo:)
Mislim, svi smo se nacugali (ja podosta među svima ostalima jerbo sam ja ispitana vrijednost/kroner, a ostali su amaterčine u usporedbi sa mnom) i bilo nam je divota.
Čak mi i nije bilo žao što smo imali ovakvo okupljanje jerbo sam saznao mnogo stvari koje nisam znao otprije, a ispostavilo se da su čak i zanimljive... :)
Uglavnom, bilo je veselo - popili smo gro cuge i prisjetili smo se lijepih osnovnoškolskih dana koji su se dogodili prije gro vremena, al nema veze - bitno da nam je bilo dobro, zabavno i veselo...
Što se posla tiče, danas mi nisu ništa javili, tako da se čini da ću u napetosti dočekati kraj tjedna... Ma stvarno vjerujem da ću dobiti taj prokleti posao i da ću proći autorizaciju i stvarno jedva čekam da počnem raditi tamo:)
- 02:33 - Talk to me, Goose... (3) - Ako baš moraš - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>