Koje li sam ja sreće... Bog jamačno ima uvrnut smisao za humor. Mislim, ovo što sam doživio danas i jučer...
Jasno, riječ je o Bijelom dugmetu.
Prvo jučer saznam od Maje (oliti redish) da je mogla nabaviti besplatne karte za Bijelo dugme.
To mi uopće nije trebala reći. Samo sam se osjećao gore od toga.
No, da stvar ne ostane na tome, pobrinuo se današnji dan.
Gledam ja tako nedužno Večernju školu i pomislim da bih na teletekstu mogao vidjeti ima li večeras kakav koncert. Otvorim stranicu, a na vrhu lijepo piše:
"Route 66
Paromlinska 44, 10000 Zagreb
Friday Fever - Bijelo dugme tribute"
Došlo mi je da plačem, al ne od sreće, nego od jada i tuge. Naime, nisam imao s kim ići jerbo su svi odlučili ostati doma zbog sutrašnje obrane maturalnog rada.
U jednom trenutku sam čak pomislio da odem solo tamo i da si prije toga ubodem neku cugu.
Tu ideju sam odbacio nakon dobrih 28 sekundi ozbiljnog premišljanja - baš toliko očajan nisam.
Tako da sam na kraju završio na polusatnoj cugi s Čolićem i došao sam doma prije pola sata.
Ako ništa, bar ću se malo naspavati:)
Post je objavljen 04.06.2005. u 01:17 sati.