Život je neizlječiva bolest. Uživaj dok možeš...

< svibanj, 2005 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Sad me vidiš,sad me ne vidiš

Ispovijedi 'pomračenog' uma
Za olakšavanje duše. Zapravo, ovo postoji više iz razloga da što manje pričam sam sa sobom :)


I am going to die at 68. When are you? Click here to find out!

myICQ: 252879984

neka moja djela:
PUTOVANJA MLADOG ARIĆA:
I.glava
II.glava
III.glava
IV.glava
V.glava
VI.glava
VII.glava
VIII.glava
IX.glava
X.glava


ARIĆ U SVEMIRU:(nedovršeno)
invokacija
I.glava
II.glava
III.glava
IV.glava
V.glava
VI.glava
VII.glava

ostalo:
o autostopiranju


ljudi:
trulež
sax!
stari
crvena
fiume
puss in boots
heina sis(terk)a
društvo prijatelja piva (D.P.P.)
tea

ferovci:
Kukina
velepoštovana kolegica
gloĐi!!!
žeža
šizuki
slaven
na kajzerici

I još poneki neizbježni sajt:
FER
stranice mog faksa

Iskon
odličan site na kojem svatko može pronaći nešto za sebe

bookie
tu možete saznati vrlo korisne informacije ako se kladite

Star trek
za sve trekkere

Hitchhiker's guide
zemaljska verzija Vodiča za autostopere - mislim da to dovoljni govori (čak možete sudjelovati u njegovom kreiranju i širenju)

Još uvijek plutamo...


Site Counter


online

Posebno drage mi pjesme
14 palmi

14 palmi na otoku sreće
žalo po kojem se valja val
i moja draga
obasuta cvijećem
leži kraj mene
sretan sam ja.

14 palmi se nadvilo nad nama
sa žala šumi zapjenjeni val
a moja draga obasuta cvijećem
leži kraj mene,sretan sam ja

14 palmi sad više ne rastu
žalom se više ne valja val
a moja draga
obasuta cvijećem
nije kraj mene
tužan sam ja

I nema veze što palme ne rastu
i što se više ne valja val
i nema veze što nema moje drage
sa drugom sutra sretan bit ću ja


Seven seas of rhye

Fear me, you lords and lady preachers
I descend upon your earth from the skies
I command your very souls you unbelievers
bring before me what is mine
the seven seas of rhye.

Can you hear me, you peers and privy councilors?
I stand before you naked to the eyes
I will destroy any man who dares to abuse my trust.
I swear that you'll be mine
at the seven seas of rhye.

Sister, I live and lie for you
mister, do and I'll die
I command you, posess you, belong to you forever...

Storm the master marathon and I'll fly through
like flash and thunderfire and I will survive
I will survive, and fight off the nature and come out alive.
We're gonna get you!

Begone with you, you shod and shady senators,
give out the good deed out of bad evil cries
I challenge the mighty titans and his trubadours
and with a smile
I'll take you to the seven seas of rhye.


Buba švabe

Poslije svakog dobrog fuka
ogladnim ko zvijer
utrčavam u kuhinju
otvaram frižider
uzimam 3 jaja, margarin i sol
pogledam salamu
kad na salami on

Brzo sam se vratio sa čizmom 42
kastrirao sam bastarda sa 2-3 udarca
zamotah mrtvaca u WC papir
i ostalo prepustio kanalizaciji

Buba švabe traže, grabe,
buba švabe svud
buba švabe traže, grabe,
buba švabe svud.

Bezbrižno i sretno uključim gramofon
i sve bi bilo lijepo da vidim plafon
na plafonu gužva ih se 22
Bože moj, šta je ovo, cijela armija

Zatvorio sam prozore i odvrnuo plin
a za svaki slučaj otrčo po benzin
veliki spektakl, sjajna predstava,
uz veliki vatromet leti sve u zrak

Buba švabe traže, grabe,
buba švabe svud
buba švabe traže, grabe,
buba švabe svud.

U hladnom znoju okupan
gledam kako gore
čim cigaretu pripalim
osjećat ću se bolje
pretražujem džepove,
tražim upaljač
a u džepovima, pogodite šta!


Olivera

Na pragu svojih dvadesetih
bio sam laka roba
bile su moderne barabe
onih dana

Ne želim svega ni da se setim
hteo sam eto sve da probam
zvalo me zabranjeno voće
s raznih grana

Sad žalim da,al šta sam znao ja
ti si bila još devojčica
leteo je kao leptir
tvoj čuperak
drugi bi sve imalo smisao
drukčije bih život disao
da sam znao da postojiš
Olivera

Možda sam,a da nisam znao
pred isti izlog s tobom stao
možda smo zajedno iz voza
negde sišli

Možda si sasvim blizu bila
ulicom mojom prolazila
i možda smo se za trenutak
mimoišli

Sad žalim da,al šta sam znao ja
ti si bila još devojčica
daleko od moga oka
i mog pera
drugi bi sve imalo smisao
ne bih svakom pesme pisao
da sam znao da postojiš
Olivera

Drugi bi sve imalo smisao
ja bih iz te gužve zbrisao
nikom ne bi bilo jasno
šta to smeram
znao bih gde
da sebi nađem mir
skrio se u tamni manastir
i čekao da ti odrasteš
Olivera


Poison

Your cruel device
Your blood, like ice
One look could kill
My pain, your thrill

I want to love you but I better not
touch (Don't touch)
I want to hold you but my senses
tell me to stop
I want to kiss you but I want it too
much (Too much)
I want to taste you but your lips
are venomous poison
You're poison running through my
veins
You're poison, I don't want to
break these chains

Your mouth, so hot
Your web, I'm caught
Your skin, so wet
Black lace on sweat

I hear you calling and it's needles
and pins (And pins)
I want to hurt you just to hear you
screaming my name
Don't want to touch you but
You're under my skin (Deep in)
I want to kiss you but your lips
are venomous poison
You're poison running through my veins
You're poison, I don't wanna
break these chains
Poison


Don't cry

Talk to me softly
There's something in your eyes
Don't hang your head in sorrow
And please don't cry
I know how you feel inside I've
I've been there before
Somethin's changin' inside you
And don't you know

Don't you cry tonight
I still love you baby
Don't you cry tonight
Don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry tonight

Give me a whisper
And give me a sigh
Give me a kiss before you
tell me goodbye
Don't you take it so hard now
And please don't take it so bad
I'll still be thinkin' of you
And the times we had...baby

And don't you cry tonight
Don't you cry tonight
Don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry tonight

And please remember that I never lied
And please remember
how I felt inside now honey
You gotta make it your own way
But you'll be alright now sugar
You'll feel better tomorrow
Come the morning light now baby

And don't you cry tonight
And don't you cry tonight
And don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry
Don't you ever cry
Don't you cry tonight
Baby maybe someday
Don't you cry
Don't you ever cry
Don't you cry
Tonight


What's up

25 years of my life and still
I'm trying to get up that great big hill of hope
For a destination
I realized quickly when I knew I should
That the world was made up of this
Brotherhood of man
For whatever that means
So I cry somethimes when I'm lying in bed
To get it all out what's in my head
Then I start feeling a little peculiar
So I wake in the morning
And I step outside
I take deep breath
And I get real high
Then I scream from the top of my lungs
What's goin' on
And I say hey...
And I say hey what's goin' on
And I say hey...
I said hey what's goin' on
And I try, oh my God do I try
I try all the time
In this institution
And I pray, oh my God do I pray
I pray every single day
For a revolution
So I cry sometimes when I'm lying in my bed
To get it all out what's in my head
Then I start feeling a little peculiar
So I wake in the morning and I step outside
I take a deep breaththen I get real high
Then I scream from the top of my lungs
What's goin' on
And I say hey...
And I say hey what's goin' on
And I say hey...
I said hey what's goin' on
And I say hey...
And I say hey what's goin' on
And I say hey...
I said hey what's goin' on
25 years of my life and still
I'm trying to get up that great big hill of hope
For a destination

31.05.2005., utorak

Rutina

Danas sam proveo dan u iščekivanju. Ipak ću sutra znati hoće li proći prokleta autorizacija.
Upravo sam pogledao još jednu epizodu "Dead like me" (oliti po naški "Tko živ, tko mrtav"). Serija je zakon!
Baš je po mom ukusu - bizarna i dubokoumna. Ako niste pogledali nijednu epizodu do sada, obavezno pogledajte.
Danas sam također i otišao do škole jerbo sam morao pokupiti potvrdu o školovanju (radi posla), pa sam usput i otišao na kavu/pivu. I tako sam ubio 3 sata.
Sutra imam nekakvu vrstu reuniona s razredom iz osnovnjaka. Mislim, ako se uopće može govoriti o reunionu - bit će dobro ako nas bude 10. I to manje-više s ljudima s kojima sam čak i bio u donekle korektnim odnosima.
Zašto onda idem?
Pa, jedini povod tog okupljanja je, jasno, alkoholiziranje. Valjda će biti dobro...
- 23:45 - Talk to me, Goose... (5) - Ako baš moraš - #

30.05.2005., ponedjeljak

Svega će bit, a života neće...

Pozdrav, nacijo! Znam, nema me zadnjih par dana, al to je sve zbog tehničkih problema (šugavi CARNet), no, evo me opet, življi nego ikad. :)
Upravo se vratih s pive s Gojgom. Danas sam skužio da tipa nisam čuo ni vidio od petka. Dođe vam da se zamislite... Uglavnom, pričali smo o svemu pomalo - sportu, politici i, naravno, ženama i srednjoškolskim danima. Tužno je to, ali već mi fale ti dani...
Da, što se mog posla tiče, zbog nekakve autorizacije moram čekati odluku da vidim hoću li uopće moći raditi (mislim, posao sam dobio, al formalnosti jebu stvar), a ako budem mogao, počinjem najvjerojatnije tek slijedeći tjedan.
S tim da bih tamo bio... katica za sve. Zbog nedostatka ljudi, uletavao bih kao pomoć gdje god bi trebalo, tako da bih jedan dan mogao glumiti tajnicu i dogovarati sastanke po cijele dane, drugi dan bih radio u uredu, a treći dan bih svrstavao papire - ukratko, ne mogu se žaliti, pogotovo zbog toga što će mi satnica biti između 18 i 20kn, što je puno novaca, s obzirom na to da bih radio do 15.7. A tamo sam već upoznao i zanimljive ljude...
Nego, imam jedan problem. Vidite, ima jedna cura... Nije da je baš najbolje poznajem, ali djeluje mi poprilično simpatično i čini mi se da je cura pametna. I sad mene muči kako da ja njoj suptilno pokažem da se ona meni sviđa? Mislim, već sam pokušao s pozivom na kavu koji je ona prihvatila, al to nije polučilo željene rezultate. Možda sam bio presuptilan?
Eto, s čime se ja zajebavam kad nemam pta raditi u životu nego čekati da dobijem posao i da počnem raditi...
- 23:56 - Talk to me, Goose... (1) - Ako baš moraš - #

26.05.2005., četvrtak

Maturalna večer i Liga prvaka

Pozdrav svima, koliko vas ima! Eto, nije me bilo par dana zbog tehničkih problema (i zbog konstantnog alkoholiziranja), al evo me opet.
Dakle, sinoć je bila maturalna večer. Moram priznati da mi je bilo predobro, posebno zbog toga što sam si našao svakojake vrste zabave:) Uglavnom, čak sam si i dobro izgledao u odijelu - poput mafijaškog bossa. Kao da je Cosa Nostra došla... I što je najbolje, odijelo mi je zakon zbog toga što u njemu izgledam čak malo mršavije:)
Na večeri smo imali plesno natjecanje i natjecanje u karaokama. Što se plesa tiče, tvrdim da je žiri bio nepošten jer smatram (a i mnogi drugi ljudi) da smo Kušen i ja zaslužili mjesto u finalu! Al nema veze, cugu smo ipak dobili pošto su pobjednici bili iz mog razreda, pa se dijelila tekila. Divota:)
Nakon toga sam se zabavljao na određene načine, a to je sve trajalo do nekih 8 sati kada smo ušli u školu pozdraviti profesore po zadnji put (barem ja). Ljudima smo uletavali na satove i zajebavali se s njima i bilo je zakon!
Konačno sam negdje oko 9 uspio doći do doma i sve skupa sam uspio odspavati 5 sati (s prekidima zbog telefonskih poziva, al nema veze), a kad sam se probudio, odmah je počelo ispijanje piva jer me danas čekao nogometni dan - finale Hrvatskog kupa i finale Lige prvaka.
I bilo je pravde - pobijedili su Rijeka (samo vi Fiumanci likujte) i Liverpool, u jednom od najboljih finala Lige prvaka u povijesti. Pa nema tog događaja ili te stvari na ovom svijetu zbog koje bih propustio ovu utakmicu (čak sam odbio odlazak na koncert Hladnog piva zbog te tekme) i uopće mi nije žao.
Jasno, nakon toga je uslijedilo još cuganja, sve do sada, kad sam konačno uspio doći doma. I brijem da bih sada konačno mogao otiči odspavati koji sat...
- 02:19 - Talk to me, Goose... (2) - Ako baš moraš - #

22.05.2005., nedjelja

Nedjelja

Danas je konačno bio dan odmora. Naime, sinoć se išlo u Zapruđe na Dan Zapruđa(vrlo originalno). Kupili smo cugu i čekali da počne glavna ovogodišnja atrakcija - Edo Maajka.
S obzirom na određenu količinu alkohola u krvi, bilo je skroz dobro. Mislim, bilo bi dobro i bez alkohola, al je ovako bilo bolje. :)
Nakon toga sam nastavio zujati okolo, svugdje po malo, tako da sam na kraju došao doma tek negdje oko 3.
Danas sam se probudio oko 11 i nakon 5 minuta izležavanja u krevetu, pomislio sam: "Jebem ti, nedjelja je. Znači da ziher imam nešto za učiti, a škola mi je sutra ujutro." Onda sam zastao na trenutak i shvatio da sam upravo izrekao jednu veliku glupost. Onda sam se tako slatko nasmijao...
Cijeli dan sam uživao gledajući Formulu 1 i igrajući vječnog Managera. E, to se zove kvalitetno trošenje vremena...
Također sam i malo razmišljao o svom razredu i školi i shvatio da će mi na neki čudan i bizaran način faliti čak i ljudi koje baš i nisam podnosio i koji su mi uvijek bili antipatični.
A znam, nostalgičan sam. Ne mogu si pomoći.
- 22:17 - Talk to me, Goose... (5) - Ako baš moraš - #

21.05.2005., subota

Norijada

Da, već sam se vratio doma. Jednostavno nisam fizički mogao više izdržati, s obzirom na to da smo počeli cugati u podne. Detalje i doživljaje neću posebno prepričavati jer bih mogao pisati do jutra o tome, a siguran sam da će se pronaći netko tko će to učiniti.
Samo, htio bih istaknuti jednu stvar.
S obzirom na to da je škola gotova, da slijedi upis na faks plus norijada i sve to, čovjek bi rekao da će mi cijeli dan biti nabijen emocijama.
Ništa.
Velika rupa.
Sve je bilo ravno.
Osjećao sam se (i još uvijek se tako osjećam) kao da mi je pregorio čip za emocije. Ali apsolutno ništa. Ni radost, sreća, oduševljenje, ali ni tuga. Jednostavno sam danas bio prazan iznutra.
To me čak malo i uplašilo.
I shvatio sam da imam određenih... issuesa. Mislim, osim već očite zatvorenosti i općenite nepovjerljivosti prema vanjskom svijetu. Jednostavno... kako da to najbolje opišem? Nešto poput onoga-da nisam u stanju završiti stvar koju započnem, al ne baš tako. Uglavnom, ja sam idiot!
- 02:05 - Talk to me, Goose... (3) - Ako baš moraš - #

20.05.2005., petak

Gotovo je, gotovo...

Eto, konačno je došao i taj dan. 4,93. To je moj prosjek u ovoj ukletoj školi. Oni koji me poznaju znaju da to nije ništa iznenađujuće jerbo sam uvijek imao izvrstan prosjek, a to me nikad nije sprečavalo da se redovito vikendima alkoholiziram...
Još jednom bih htio zahvaliti samome sebi na ovome uspjehu jer nitko nije zaslužan za ovo šta sam postigao osim mene.
Dakle, hvala samome sebi.
Ljudi, sutra nemojte raditi prevelike pizdarije, nemojte se bacati pijani u Jarun, more ili gdje god već bili. Ukratko, zabavite se kao da vam je to posljednji dan u životu.
Uživajte (jerbo ja znam da ja hoću!)!
- 00:32 - Talk to me, Goose... (0) - Ako baš moraš - #

18.05.2005., srijeda

Ipak još samo 1 dan...

Kao što rekoh, počelo se piti od danas. Našli smo se koju minutu prije podneva, kupili cugu i bezobrazno cugali prije nastave. Ja sam još i dobro izgledao, sve do blok-sata hrvatskog.
Tada sam počeo opasno kljucati.
Jedva sam držao oči otvorenima (u nekim trenucima ni to nisam uspjevao), pisao sam gluposti u bilježnicu (a trebala je biti lektira)... uglavnom, bilo je dobro.
Nakon toga sam se malo trgnuo, došao k sebi i otišao s Gojgom pogledat tekmu (finale Kupa UEFA - 3:1 za CSKA protiv Sportinga).
Jasno, uz tekmu idu i pivice. :)
Evo, sad dođoh doma, idem nešto pojest i vidjet ovu novu seriju šta ide umjesto 'Oza' (naši su je preveli "Tko živ, tko mrtav") - navodno je dobra.
Uglavnom, cuganje se nastavlja sutra. Ljudi, pijte, veselite se, uživajte u ovim danima.
- 23:09 - Talk to me, Goose... (5) - Ako baš moraš - #

17.05.2005., utorak

Još 3 dana... (ili 2?)

Službeno je: od sutra se počinje cugati! Počinjemo sutra prije škole, nastavljamo u četvrtak, a u petak će biti vrhunac. Ma, divota!
Iako je tek utorak, neke je već danas počela hvatati sentimentala, pa su pustili koju suzu danas na kavi (stara moja, a još si bila i trijezna - šta će tek biti kad se nacugaš:) )...
Posljednji dani prolaze manje-više u pripremama za petak-tko će gdje, koju cugu, kolko raje i sva ostala pitanja koja nas inače muče kad je nekakav tulum u pitanju.
Što se toga tiče, čini se da ćemo na posljednji dan našeg školovanja (u srednjoj školi, jasno) uspjeti djelovati po prvi put otkad se poznajemo kao složni razred. Da ćemo svi disati i misliti kao jedno.
U tom slučaju, naša draga raska koja nam je bila od ogromne pomoći ove 4 godine bi konačno uspjela ostvariti svoj posljednji cilj u radnoj karijeri (kad završi školska godina, odlazi u penziju) - stvoriti od nas složni razred.
Raska, hvala ti za sve...
- 22:55 - Talk to me, Goose... (4) - Ako baš moraš - #

16.05.2005., ponedjeljak

Još 4 dana...

...do kraja, a ja nemam pojma šta da pišem. Osjećaji koji se pojavljuju u meni zadnjih dana su pomalo zbunjujući i poprilično zbrčkani.
Drago mi je što je i taj dio života konačno gotov, ali, pošto sam ja nepopravljivi nostalgičar, teško mi pada odlazak iz sredine s kojom sam de facto živio posljednje 4 godine svog života.
Ništa, život ide dalje...
Do maloprije sam gledao 'Liar' na RTL-u po treći put i moram priznati da mi je film svaki put sve bolji i bolji. Jedino ne mogu dokučiti zašto.
Da, skoro zaboravih... Moram pohvaliti novu vinariju na iznimno dobrom vinu(pitanje je šta je dobro - valjda sve ono šta je bolje iz Pee), jedino im je radno vrijeme loše (preko tjedna do 8 sati, a subotom samo do 3 popodne), no, kako to kaže 7 of 9: "We will adapt." Kako na vinariju, tako i na novi život koji počinje odlaskom iz škole...

Eh, da, još nešto. Heh, znate s kim dijelimo hotel na maturalnoj večeri? S medicinskim sestrama (provjereno kod najpouzdanijih izvora). Kewl:)
- 23:56 - Talk to me, Goose... (7) - Ako baš moraš - #

15.05.2005., nedjelja

Još 5 dana...

Da,službeno odbrojavanje je počelo.
Još samo 5 dana do kraja jednog od najljepšeg razdoblja naših života.
Još samo 5 dana do konačnog izlaska iz školskih klupa.
Još samo 5 dana i prestat će pozivi tipa: "Šta imamo za zadaću? Šta pišemo ovaj tjedan?"
Još samo 5 dana i neće više biti spavanja u 14-ici u pol 8 ujutro. (to će mi posebno faliti)
Još samo 5 dana i neću morati više gledati određene persone do kraja svog života.
...


Znate, u petak sam spoznao po čemu možete razlikovati prave prijatelje od onih ljudi koje zovemo prijateljima. Pravi prijatelji se iskreno vesele s vama i zbog vas. U tom trenutku sam uspio u očima vidjeti onu najiskreniju radost nekih ljudi zbog moga uspjeha i samo zato mi je došlo da zaplačem od sreće(da je u tom trenutku bilo više alkohola u meni,vjerojatno i bih),ali nisam.

Prije pola sata nisam znao šta da napišem, pa sam malo obilazio druge blogove da vidim o čemu ljudi pišu. Neki pokazuju zavidnu dozu lijenosti, neki kreativnosti, neki sa tugom pričaju o odlasku iz škole, a neki jednostavno imaju problema sa nedostatkom samopouzdanja. A šta ćete, valjda mora biti tako...

Uglavnom, ljudi, primite se knjige, tako da se i ja mogu radovati vašem uspjehu.
- 22:57 - Talk to me, Goose... (6) - Ako baš moraš - #

14.05.2005., subota

The end

Gotovo je. Do 1.10. ne moram apsolutno ništa raditi. Da, do 1.10. jer sam jučer saznao da sam dobio izravan upis na faks. Ne mogu vjerovati. Mislim, mogu, al još uvijek nisam ni sam svjestan što se dogodilo.
Vučak je također izborio pravo izravnog upisa na faks jer je jučer bio među prva tri na državnom i ovom prigodom mu najiskrenije čestitam.
Jasno, pošto sam ovu predivnu vijest saznao sinoć oko pola 9, možete misliti kako mi je prethodna noć izgledala i kako će vi večeras izgledati.
Uglavnom, toliko od mene. Uživajte!
- 10:01 - Talk to me, Goose... (4) - Ako baš moraš - #

13.05.2005., petak

Ne bu dobro...

S obzirom na to da sam danas i službeno dobio zadnju ocjenu u svojem školovanju u srednjoj školi, večeras sam odlučio malo to proslaviti, pa sam se tek sad vratio doma...
Za pretpostavit je da sam si 'malo' popio :) Ma nema veze, bitno da je dobro.
A sutra ujutro moram frendu objasnit matišu za 2, tj. da ne padne matišu. To će biti baš zanimljivo...
Uglavnom, toliko od mene.
Upozorenje: ja ću se oblokavati slijedeća 2-3 dana, pa postoji mogućnost da jedan od tih dana ništa ne napišem...
- 00:18 - Talk to me, Goose... (2) - Ako baš moraš - #

11.05.2005., srijeda

Taština i nostalgija(slavlje)

Zašto su ljudi tako tašti?
Zašto je ljudima stalo do tuđeg mišljenja?
Mislim, OK je ak se radi o nekome do koga vam je stalo i čije mišljenje jako cijenite.
Al zašto nam je stalo do mišljenja ljudi koje ne poznajemo i do kojih nam nije stalo?
Zar je to predstavlja toliku prepreku u našim glavama?
Znam, nisu baš svi ljudi takvi. Ima onih kojima puca neka stvar za ičije mišljenje.
Ja mogu nabrojati na prste obje ruke ljude do čijeg mi je mišljenja iskreno stalo(ako izuzmemo moju familiju).

Ne mogu vjerovati. Sutra je gotovo. Sutra je stvarno gotovo jednom za sva vremena. Dobro, formalnosti radi moram još tjedan dana ići u školu, ali od sutra sam gotov. Čovječe... Kad se samo sjetim prvog dana prvog razreda - kao da je bilo jučer. Kava u bircu u Utrinama, slavni govor Velikog Brka ("Ja od vas tražim samo jedno, a to su dvije stvari:red, rad i disciplina.")... Da mi je samo znati otkud mu ta izjava. Sigurno je nije sam izmislio.
A ništa, nećemo se bedirati danas. Sutra ćemo slaviti. Bediranje i nostalgiju ćemo ostaviti za alkoholiziranje na norijadi...
- 20:59 - Talk to me, Goose... (5) - Ako baš moraš - #

10.05.2005., utorak

The reason

Mogu li se ljudi istinski promijeniti? Nemam pojma.
Volio bih da mogu.
Volio bih da je moguće da samo jedna osoba može potaknuti tu promjenu.
Volio bih da se jedna osoba promijeni zbog mene.
I to promijeni u stilu da prestane sama sebi škoditi.
Nažalost, ne možeš pomoći onome tko ne želi pomoć...


"I'm not a perfect person
As many things I wish I didn't do
But I continue learning
I never meant to do those things to you
And so I have to say before I go
That I just want you to know

I've found a reason for me
To change who I used to be
A reason to start over new
and the reason is you"
Hoobastank - The reason
- 19:16 - Talk to me, Goose... (4) - Ako baš moraš - #

09.05.2005., ponedjeljak

Razum Vs Volja Vs Emocije

Evo, danas sam odlučio s vama podijeliti svoj nagrađeni esej iz filozofije. Pomalo je neobičan i možda čak i glup, al eto...
----------------------------------------------------------------------------------------------------

Po povratku u školu nakon višetjednog izbivanja iz školskih klupa, odmah sam dobio zadaću (hvala, profesorice!) koja se, Bogu hvala, zasniva na poznavanju gradiva filozofije.
E, sad, Emocije su mi govorile: „Čovječe, kako se meni ne da ovo pisati! Nemam pojma što da pišem! Trebat će mi sto godina da nešto smislim!“ i slične stvari, a Razum mi je govorio: „Kajuse tupuse, moraš to napisati! Jednostavno moraš i točka! Pa ne bi ti ona to zadala bezveze.“ Na to su Emocije odgovorile: „Ma o čemu ti pričaš, ništa malac ne mora. Jedino što mora je umrijeti!“ Pošto je ta rasprava trajala danima i nikako nisu mogli odlučiti tko je u pravu, zaključili su da im treba arbitraža, pa su zato u pomoć pozvali Volju koja im je rekla: „Dečki! Cure! Daj se malo opustite za početak i poslušajte malo što vam imam za reći. Očito je da ste pretvrdoglavi da biste razmišljali o ičemu i ikome drugom osim o sebi. Zamislite kako se mali Ivan osjeća u trenucima vaših beskonačnih rasprava i svađa. Pa ubijate ga svojim djetinjastim ponašanjem! Mislim, za Boga miloga! Ne možete se ni oko čega složiti! Vi ste poput Jacka Lemmona i Jamesa Gardnera u filmu 'Moji dragi Amerikanci'. „Nije istina! Vidiš da smo se složili da opet tebe trebamo jer ne možemo odlučiti tko je u pravu.“ oglase se istovremeno Razum i Emocije. „To vam je prva pametna u zadnjih tjedan dana, diletanti jedni nesposobni!“ drekne Volja na njih, a Razum i Emocije se malo pokolebaju. „Slušajte, s obzirom na to da sam u potpunosti upućen u vašu dilemu, povlačim se u svoje odaje da donesem odluku. U međuvremenu, nemojte slučajno napraviti kakvu glupost jer ćete gadno nastradati!“
I tako se Volja povukla u svoje odaje, a Razum i Emocije su u međuvremenu otišli na pivu i bacili partiju bele. Jasno, samo je bilo pitanje vremena kad će se opet posvađati. Ovaj put je Razum poludio jer je bio uvjeren da Emocije varaju i baš prije nego što je počela tučnjava, odnekud se pojavila Volja i spriječila kaos. „Pa dobro, vas dvoje, ako se konstantno svađate i očito se ne volite previše, zašto ste onda stalno skupa?“ upita Volja, više kao retoričko pitanje, ali znala je koji odgovor slijedi. „Ne možemo jedno bez drugoga.“ rekoše Razum i Emocije skupa briznuvši u plač od jada i tuge.
Nakon višesatnog tješenja i smirivanja, Volja ih je pozvala u svoje odaje da im iznese svoju odluku. „OK. Prije nego počnemo, moramo obaviti jednu formalnost. Znate i sami da se ni meni to ne da raditi, ali treba sve biti u zapisniku. Dakle, pošto se vas dvoje niste mogli dogovoriti oko toga što će mali Ivan učiniti, zatažili ste arbitražu. Odluka koju ću vam sada izreći je konačna i ne može se više promijeniti. Da li svi prisutni to shvaćaju?“ „Shvaćamo, shvaćamo. Prijeđi na stvar.“ „Pa, ukratko, ovaj put mi niste ostavili puno izbora. Presuđujem u korist Razuma.“ kratko i jasno odgovori Volja. „Molim? Dobro, kakve su to gluposti? Ne može to tako! Ne priznajem odluku! Zahtijevam novu arbitražu!“ ludile su Emocije od bijesa dok se Razum kesio kao hijena i likovao nad svojom pobjedom.
„O daj šuti više! Nisi mi dao da završim s argumentacijom.“ naljutila se Volja i nastavila: „Odluka i nije bila tako teška. Samo sam se upitala što je bolje za malog Ivana i voilá! A što se vas dvoje tiče, također je jednostavno. Vi ste bili, jeste i bit ćete vječni suparnici, a ja ću uvijek biti ovdje da odlučim tko je u pravu. A sad bismo mogli otići na cugu, ja častim.“ završi Volja, a Razum i Emocije ju s oduševljenjem poslušaju.
- 20:01 - Talk to me, Goose... (8) - Ako baš moraš - #

Happy birthday

Ovom prilikom bih htio svom burkiju čestitati rođendan. E, pa, buraz, sretan ti 22. rođendan i sve najbolje u ostatku života ti želim!
Nitko od mojih ne može shvatiti naš odnos. Hoću reći, on je za mene i više od starijeg brata. Ja ga doživljavam kao svog oca. I sve bih na ovom svijetu učinio za njega. Apsolutno sve. Jel to ono što ljudi zovu 'bezuvjetna ljubav'? Bratska ljubav bi i tebala biti takva.
Uglavnom, toliko od mene u ovom javljanju.
- 00:13 - Talk to me, Goose... (2) - Ako baš moraš - #

08.05.2005., nedjelja

Dan poslije

Ma tulum je sinoć bio prava divota! Svi smo si malo popili, neki malo više, ali atmosfera je bila sjajna. Jedino se ne sjećam kada sam zaspao, al to nije ni bitno. Jasno, ujutro smo Kušen i ja odmah popili ono zadnje pivo koje je ostalo, ja sam nešto ubacio u kljun i lagano krenuo do doma, s tim da sam se smrznuo na povratku jer je bilo prokleto hladno!
Danas sam shvatio da sam manje-više gotov sa školom. OK, ostala su još dva tjedna, al najveća frka je prošla. Ostala su mi još dva testa i jedan usmeni i to je to.
Brijem da ću ići polagati vozački kad škola završi.
- 18:54 - Talk to me, Goose... (1) - Ako baš moraš - #

07.05.2005., subota

Nepodnošljiva lakoća postojanja

Evo, da vam se malo javim. Sinoć mi je bilo baš divota vani, iako mi je buđenje bilo... iznenađujuće. Ne, nije bio mamurluk (pretjerani), nego... ma nije ni bitno. Nego, eto, večeras se ide kod Kušena i brijem da će bit skroz OK, a kao uvertiru, idem s burazom popit koje piće jer slavi rođendan danas (inače mu je u ponedjeljak). Uglavnom, odoh ja!
- 18:31 - Talk to me, Goose... (17) - Ako baš moraš - #

05.05.2005., četvrtak

Bolje gram iskustva nego tovar teorije

Moram priznati da se u potpunosti slažem s ovom tezom. Teorija je sigurno bitna i važna za naše znanje i nekakvu vrstu spoznaje, ali bez iskustva jednostavno ne ide.
Evo, uzmimo jedan banalan primjer. Npr. policajci. Što njima vrijedi znanje svih zakona i propisa, ako ne znaju to iskoristiti. Iskustvo je ono što nas uči kako se ponašati u određenim situacijama. Također, iskustvom možemo doći do spoznaje je li dobro to što radimo ili nije (metoda pokušaja i promašaja).
Postoji jedna stara izreka koja ide ovako nekako: „Praksom do savršenstva!“ i to je jedna od rijetkih izreka koje ozbiljno shvaćam. Nemojte me krivo shvatiti, ne mislim ja da treba u potpunosti izbaciti teoriju. Ne, ja smatram da treba posjedovati neko temeljno znanje (teoriju), a zatim na iskustvu graditi svoje cjelokupno znanje.
Iskustvo nas vodi kroz život. Proživljavajući različite životne situacije, učimo kako odreagirati u kojoj i samim time učimo i o sebi te dolazimo do spoznaje kakvi smo mi zapravo. Tek kad shvatimo tko smo i što smo, tek tada možemo živjeti normalan život i živjeti u 'duhovnom miru'.
„Res, non verba!“ govorili su stari latini. Ima istine i u toj izreci. Nisu riječi te koje nas definiraju i karakteriziraju kao osobe, već djela. Mi možemo govoriti što bismo mi napravili u kojoj situaciji i znati što je pravilno učiniti u kojoj situaciji, ali tek kada dođemo u određenu situaciju i odreagiramo na određeni način, tek tada možemo svi (i mi i naša okolina) vidjeti kakvi smo zapravo ljudi.
John Locke je govorio da su ljudi „tabula rasa“ što znači da ne postoje urođene spoznaje. Slažem se s tim. Smatram da je iskustvo ključ koji nas vodi do one najvažnije spoznaje. Najvažnija spoznaja ne bi trebale biti ona o biti, smislu postojanja, Bogu ili sličnim stvarima. Ne, najvažnija spoznaja bi trebala biti spoznaja o nama samima.
Znam da većina mojih kolega smatra da, kad izađu iz škole i, ako Bog da sreće, sa faksa nakon toga, učenje tada prestaje. To je potpuno krivo razmišljanje. Pravo učenje tek tada počinje jer tada počinje pravi, ozbiljni život u kojem moramo preuzimati odgovornost za vlastite postupke i podnositi eventualne posljedice.
Kad malo bolje razmislite, život možete poistovjetiti s kompjuterskom igricom. Što više 'igrate', s vremenom postajete sve bolji i bolji, te komplicirani zadaci za vas postaju jednostavni, pa pokušavate riješiti sve teže i teže zadatke i probleme. No, ipak postoji jedna 'sitna' razlika - u životu nema više povratka. Ne možete u jednom trenutku stisnuti 'save' jer vas zanima što bi se dogodilo ako napravite nešto što inače ne biste napravili, pa ako vam se ne svidi, stisnuti 'load'. Jok. U tome je i draž života i zbog toga je život naša najveća avantura.
- 23:13 - Talk to me, Goose... (7) - Ako baš moraš - #

04.05.2005., srijeda

Slatki snovi...

Zar stvarno puno tražim? Sve što želim je da me samo na jedan dan cijeli svijet pusti na miru tako da mogu u miru spavati...
Večeras također nema normalnog spavanja zbog šugavog referata iz povijesti. Tako da me umjesto 'Oza' i mekanog kreveta čeka još jedna noć pred kompjuterom...
Danas sam također shvatio da tip iz povijesti definitivno i apsolutno nije normalan! Kako smo jučer pisali onaj šugavi test, frajer je danas uletio na hrvatski i rekao slijedeće: "Dakle, svi osim Žderića, Čolića, Šagovca, Habuša, Poljančić i Šeremet morate u petak doći u 13:00 na povijest jer ste svi dobili jedan! Ovo vam je zadnja prilika da to ispravite." te se nakon toga pokupio. Znači, dobio sam pozitivno. Divota...
I još ovaj šugavi referat! Pa niš drugo ni ne radim osim šugave povijesti...
Inače, osim toga, danas je ustvari bio pljuga dan. U potpunosti sam shvatio puno značenje one stare: "Bolje 6 sati u školi (u mom slučaju 7) nego uopće ne spavati."
Kunem se, prva dva tjedna nakon što škola završi, neću raditi apsolutno ništa i samo ću spavati...
Stoga, svima vama želim da se naspavate i da nešto lijepo sanjate jer znam da ja večeras sigurno neću...
Btw ni jučer se nisam baš naspavao, tek toliko da se zna.
- 23:26 - Talk to me, Goose... (5) - Ako baš moraš - #

03.05.2005., utorak

Odmor

Večeras sam odlučio ništa ne pisati iz jednostavnog razloga - ne da mi se. A sad idem ubiti oko zato jer sam kronično neispavan već duži niz tjedana.
Enjoy!
- 23:58 - Talk to me, Goose... (7) - Ako baš moraš - #

02.05.2005., ponedjeljak

Todorić, povijest i odijelo

Evo, upravo uzimam pauzu od učenja povijesti. Čak neću ni "Oz" gledati jer sam danas saznao da sutra pišem test. A dan je tako lijepo počeo...
Probudio sam se oko ranijih sati, otišao sam na svoju jutarnju kavu, pročitao novine. Zatim me, negdje oko pola 10 nazvao stari da mi kaže da me čeka ispred zgrade jerbo idemo kupiti odijelo za maturalnu večer. Baš sam se lijepo zabavljao i usput si našao prejebeno odijelo. Još samo slijedeći tjedan moram kupiti cipele.
Zatim sam otišao u školu. Jasno, ništa novo. Usput sam saznao šta se sve događalo u subotu na Jarunu i shvatio sam da nisam propustio ništa bitno za opstanak čovječanstva.
Nakon trećeg sata uslijedio je prvi šok: saznali smo da ipak pišemo test iz povijesti sutra. Prava divota! Već sam se pomirio s činjenicom da me čeka cjelonoćno učenje, ali šokovima još nije bio kraj...
Poslije škole bijah na kavi na kojoj sam čuo najgoru vijest u zadnjih 6 mjeseci: VINARIJA NAM SE ZATVARA!!! Za one koji ovo još ne znaju, Todorić je kupio vinariju i odlučio ju je zatvoriti. Samim tim postupkom ugrozio je same temelje rupice!
Naime, prva zapovijed rupice glasi: "Ja sam Pea, vinarija tvoja, nemaj drugih vinarija uz mene." I šta sad mali čovjek može napraviti? S tim da se vinarija navodno zatvara već tijekom ovog tjedna. Ako ta vinarija prestane postojati, postojanje same rupice je dovedeno u pitanje!
Rupica je trebala biti poveznica među nama kada završimo sa školom, a ovako... stvarno ne znam što da radim...
- 23:36 - Talk to me, Goose... (6) - Ako baš moraš - #

01.05.2005., nedjelja

Jarun, alkohol i kreativnost

Ovi vikendi me stvarno umaraju i ubijaju mi kreativnost i maštovitost. Evo, jučer mi je baš bilo zakon na Jarunu. Jedino ostaje da sutra saznam što se uopće sve dešavalo tamo, s obzirom na to da samo znam što sam ja radio...
Definitivno moram prestati s vikend-alkoholiziranjem (dva dana zaredom)... Nije da sam se nacugao i u petak, al zbog takvih stvari jednostavno nisam u stanju ništa raditi u nedjelju, osim otići do kladionice, ležati doma i piti pivo poslije ručka.
S obzirom na to da ne znam šta da više pišem i zato što mi počinje "Pet plus", odoh ja. Od sutra opet malo o nacijama...

BTW Svi obavezno ostavite komentar kod kušena jerbo svi želimo tulum.
- 22:59 - Talk to me, Goose... (2) - Ako baš moraš - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>