Da, već sam se vratio doma. Jednostavno nisam fizički mogao više izdržati, s obzirom na to da smo počeli cugati u podne. Detalje i doživljaje neću posebno prepričavati jer bih mogao pisati do jutra o tome, a siguran sam da će se pronaći netko tko će to učiniti.
Samo, htio bih istaknuti jednu stvar.
S obzirom na to da je škola gotova, da slijedi upis na faks plus norijada i sve to, čovjek bi rekao da će mi cijeli dan biti nabijen emocijama.
Ništa.
Velika rupa.
Sve je bilo ravno.
Osjećao sam se (i još uvijek se tako osjećam) kao da mi je pregorio čip za emocije. Ali apsolutno ništa. Ni radost, sreća, oduševljenje, ali ni tuga. Jednostavno sam danas bio prazan iznutra.
To me čak malo i uplašilo.
I shvatio sam da imam određenih... issuesa. Mislim, osim već očite zatvorenosti i općenite nepovjerljivosti prema vanjskom svijetu. Jednostavno... kako da to najbolje opišem? Nešto poput onoga-da nisam u stanju završiti stvar koju započnem, al ne baš tako. Uglavnom, ja sam idiot!
Post je objavljen 21.05.2005. u 02:05 sati.