Jučer je bilo... u najmanju ruku zanimljivo. Dapače, čak i sretno, s obzirom na to da sam mogao roknuti na propisima, popušiti lovu na kladionici i ostati bez glave. No, idemo redom...
Dakle, prvo je na red došao ispit iz propisa. Sreća pa je bio tek u 14h jer sam se stigao razbuditi na vrijeme i još jednom pročitati cijelu literaturu, što je, čini se, bilo i više nego dovoljno za prolaznu ocjenu. Imao sam čak 3 negativna boda. Bravo ja. Baš sam ponosan na sebe...
Nakon toga je uslijedila podjela maturalnih svjedodžbi, što je prošlo bez ikakvih problema, a nakon toga je uslijedilo cuganje.
Ispravak - uslijedilo je bezobrazno gaženje i ubijanje moždanih stanica.
Možete misliti kako sam se osjećao kad sam se jutros probudio nakon 2 i pol sata sna, a u meni brandy-cola, votka i poveće količine vrlo lošeg vina.
Uglavnom, nakon gro cuge popijene, nas par je uspjelo nažicati frenda da nas odbaci s autom do doma. Sve bi to bilo OK da on nije bio pijan k'o majka i da mu nije svijetlila žaruljica koja pokazuje kronični nedostatak benzina u auto. Tu je počela zabava...
Prvo je odbacio jednog lika do Velike Mlake, ali ne po normalnom putu, nego po nekom sporednom. I umjesto da smo se samo okrenuli i vratili se istim putem kojim smo došli, mi smo nastavili dalje slušajući (ili smo barem tako mislili) upute ovog lika kako bržim putem doći do Zagreba.
Ljudi moji, ako sinoć nisam sudjelovao u prometnoj nesreći i umro, neću nikad (umrijeti u prometnoj nesreći). Naravno, mi smo se izgubili i vozili smo se po nekakvim cestama koje nisu zapravo ni ceste, nego nekakvi seoski puteljci, a vani pljušti. U jednom trenutku se auto ugasilo i nije se dalo upaliti. Već smo bili spremni zvati 987 da dođu po nas, ali je, nekim čudom, auto ponovo proradilo.
Nakon dobrih sat i pol lutanja, uspjeli smo se nekako izvući. Ali tu nije kraj!
Kad smo već pomislili da smo doma za 5 minuta, frend je s autom ušao u suprotni smjer na nekakvom 'amo-ga-nazvati-autoputu'. Sreća pa smo nakon 50-ak metara to skužili jerbo ne znam što bi se inače dogodilo. I tako sam ja, umjesto u pola 1, došao doma par minuta prije 3.
Zaspao malo prije 4, danas se probudio u pola 7 jer sam odlučio danas riješiti svu papirologiju i predati papire na faks. Uspio sam i to napraviti.
Onda sam s frendicom išao do učeničkog servisa da se učlani i izvadi ugovor, ali i tu smo potrošili 2 sata života ni za što jerbo je ona zaboravila da mora imati potvrdu iz škole sa sobom. Ma divota... A lako da tramvaji nisu bili puni u tolikoj mjeri da se igla nije mogla baciti na pod...
I tako, nakon, možemo reći traumatičnih posljednjih 20-ak sati mog života, konačno sam došao doma i brijem da ću sada otići baciti kratku njonju...
Btw opet ja sa svojim citatima, no, tko uspije pogoditi otkud je ovaj, plaćam mu cugu (HINT: nije ni iz jednog filma).
Post je objavljen 30.06.2005. u 18:59 sati.