Dakle, prošao je i taj vikend. Vikend u kojem sam napunio 18 godina. Yey... Sada konačno i zakonski smijem raditi sve što sam radio do sada - kupovati pljuge, alkohol, kladiti se i ići u casino. Živio ja! No, da krenemo ispočetka...
U petak je bio zadnji dan škole za sve srednjoškolce i osnovnoškolce (osim maturanata, dakako). Bez obzira na taj nebitan detalj, bio je petak i bilo je vrijeme za nekakvo alkoholiziranje. Pošto mi je buraz stigao tek oko 8 sati navečer, javio sam ljudima da ću doći kasnije i da mi obavezno sačuvaju moj alkohol.
Negdje oko 10 sati sam došao tamo i vidio da moja 1,5 litra vina stoji netaknuta. Kako sam opasno kasnio, morao sam cugati to čisto (posljedice sam osjetio tek kad sam se probudio u subotu). Nakon svega toga, zaključili smo da nam se ne da ići doma, pa smo krenuli prema Močvari.
Kad je otkucala ponoć, prvi su mi čestitali Kušen i još jedan frend, zatim me nazvao najbolji frend da mi čestita, a nakon toga sam nazvao Gojgu da si međusobno čestitamo jerbo je i njemu bio rođendan 18.6.
U Močvari je fakat bilo prejebeno, jedino što je bilo previše ljudi i bilo je prevruće, tako da sam više vremena proveo vani nego unutra. Ukratko, zakon!
U subotu me probudio mobitel u 8 ujutro jerbo me zvala frendica da mi čestita rođendan. Sve bi bilo super da ja nisam zaspao negdje oko pola 4 i probudio se s jednom od jačih glavobolja u životu...
Subota je definitivno bila moj dan. Proslava je bila predobra i izgledala je baš onako kako sam je i zamislio - dobra hrana, fina cuga, izvrsna atmosfera, dobra zajebancija... Još jedan dokaz da smo sazreli i da se možemo izvrsno zabaviti i bez da se nacugamo (osim nekih iznimaka, al Bože moj, tako to mora biti).
I što je najvažnije, ljudi su bili oduševljeni i stalno su mi stizale pohvale za odličnu proslavu. No, ponajviše su me ugodno iznenadili pokloni koje sam dobio. Jedna frendica mi je poklonila (pazite sad ovo!) Playboy, pivu i 100g kave. Dvije frendice su mi kupile teglicu ajvara (LoL), a najugodnije iznenađenje su mi priuštili likovi iz razreda (točnije, njih trojica) kupivši mi pravu dominikansku cigaru (jasno da sam dobio i rezač). Ljudi moji, trebala su mi malo manje od 2 sata da je uspijem popušiti. Al je osjećaj bio predobar!
I što sada? Ništa. Život teče dalje, a ja ću (nadam se i svi koji su slavili skupa sa mnom) zauvijek pamtiti proslavu svog 18. rođendana...
Post je objavljen 19.06.2005. u 23:17 sati.