| < | srpanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
neka moja djela:
|
Pa, ovo je službeno moj posljednji post do daljnjeg. Šta da vam kažem? Blog mi je uvijek služio za izbacivanje nekih stvari iz sebe i za ponovno proživljavanje lijepih (ali i ružnih) trenutaka. No, dobro, malo o sinoć... Sinoć smo Kušen i ja išli cugati. Nakon nekih pol čuke nazvale su truleži i pitale jer nam se ide cugati, a mi smo im se samo nasmijali i rekli da kasne, te da se pojave kod filozofskog. Kad su došle, pocugali smo i njihovo vino (kako je ono Panonsko bijelo odvratno, pa to je prestrašno!) te smo odlučili otići do Labirinta. Vrlo neugodno smo se iznenadili kad smo vidjeli da je zatvoren, pa smo skrenuli do 'vrlo udaljenog' Movie pub-a. Nije bilo previše ljudi, al je atmosfera bila skroz OK. Čak su bile i karaoke... Naravno da smo Kušen i ja zapjevali (jasno, da smo bili potpuno trijezni i da je bilo više ljudi, ne bismo to napravili), a raja nam je čak i zapljeskala nakon naše glazbene točke, što je meni bilo veoma ugodno iznenađenje, s obzirom na to da poznajem svoje pjevačke sposobnosti. :) Pjesma - Nakon svih ovih godina (trebalo nam je dobrih 15-ak minuta da se odlučimo šta ćemo pjevati) I to bi bilo to. Bus mi kreće za 3 i pol sata, a za sat vremena se nalazim s Heom u Routeu da popijemo cugu i da se oprostimo. Ljudi, uživajte gdje god jeste jerbo znam da će meni biti mnogo dobro! |
|
Tužna, ali, nažalost, vrlo istinita konstatacija. Sve je u pari. Mile je bio u krivu kada je rekao: ----------------------------------------------------------- Nije sve ni u pari, Ženama, drogi i piću... ----------------------------------------------------------- Sve je u pari. Bez para ne možeš nigdje i ništa. Tako su se vrlo brzo rasplinuli moji veliki planovi za ljeto - odlazak u Rijeku je otpao. Dubrovnik i sve ostalo je pod velikim upitnikom. Sigurni su jedino Rogotin i 3-4 dana u Makarskoj. Dobro, i Španjolska je sigurna. :) Istina, stvarno se nemam razloga žaliti. Ali nekako me obuzima osjećaj da će nešto faliti u svemu tome. Stvarno se nadam da sam u krivu... Sve u svemu, današnji dan i nije bio tako loš. Osim činjenice da sam cijeli ubogi dan proveo u gradu. Bože, kako mrzim ići u centar! Pogotovo po ovakvim vrućinama kada je cijeli grad još uvijek pun (pa ljudi, kad ćete na godišnji?), svi su nervozni, živčani, razdražljivi... Ma živi užas! Pošto u četvrtak navečer putujem, stvarno ne znam kako ću nastaviti s pisanjem bloga i to mi je još jedna dodatna briga. Valjda ću uspjeti nešto iskemijati... P.S. Sax, nadam se da ćeš se zabaviti u Rijeci. Vidimo se u Makarskoj. P.P.S. Maja, stvarno mi je žao što ne mogu doći (jebi ga, okolinski faktori, tj. moji starci su bili ti koji su prevagnuli). Nadam se da ćemo se ipak nekako vidjeti u bližoj budućnosti... |
|
Bio je ovo zanimljiv i relativno uzbidljiv vikend. U petak se na rupici pojavilo previše ljudi, bilo je previše alkohola i sve se popilo. 11 litara vina, ne znam ni sam koliko žestice... Uglavnom, nakon nas su ostale samo prazne flaše. Jučer nije bio posebno uzbudljiv dan. Burazova cura je slavila rođendan, pa sam išao kod nje na roštiljadu. Čak nas ni pljusak ni tuča nisu spriječili u namjeri da se dobro najedemo i mnogo popijemo. Nakon toga sam još s burazom i njegovim frendom otišao do birca na koju cugu i par partija pikada. Došao doma oko pola 3 i umro... Bio je to posebno lijep i vrlo potreban spavanac od kojih 10-11 sati. Sad sam odmoran, svjež... i lud. Prolupao, fruitcake, sajko... Kako god hoćete. Ne znam što je to sa mnom, mora da sam mazohist, kad mi nisu dovoljni vlastiti životni problemi, nego još padam na cure koje su više sajko nego ja... A tko će ga znati. Još je jedna stvar sigurna - u četvrtak konačno idem iz Zagreba. Jedino je pitanje gdje. Ili u Rijeku ili u Rogotin. Iskreno, bilo bi mi puno draže da izbor padne na Rijeku, ali to, nažalost, ne ovisi o meni, nego o Božjoj providnosti, brzini vjetra, položaju zvijezda i brzini leta afričke lastavice s teretom. I, jasno, o mojoj staroj. :( Ništa, moram sad ići - u dnevnom programu mi slijedi dvosatni biljar. Idem još malo nepotrebno trošiti novce, kojih ionako nikad dovoljno... |
|
... zato treba piti alkohol! S današnjim danom završio je tjedan prijemnih ispita. Manje-više su svi upisali željene fakultete i večeras idemo to proslaviti i početi se dogovarati za more. Nakon sinoćnjeg otvaranja 'Padnorine kutije' uspomena, u potpunosti sam siguran u onu staru: "Sve je stvar dobrog tajminga." Uglavnom, ne da mi se sad pisati o svemu tome. Zapravo, nije da mi se ne da, nego žurim jerbo za 40-ak minuta moram biti kod Stepinca. Što se tiče 'Stranputice'... Ako uspijete skužiti film, bit će vam genijalan. Stvarno je riječ o inteligentom humoru i, zapravo, radnja filma je stvarno sažeta u njegovom samom naslovu. Radi se o životnoj stranputici, kratkotrajnom skretanju sa životnog puta , ali i o učenju o samome sebi. Vrlo zanimljiv, kompleksan i nadahnut film. Ali ako ga ne 'provalite', bit će vam glup do bola i pitat ćete se zašto ste potrošili novac na to uopće. Stoga, pretpostavljam da svi znate svoje ukuse, pa ćete tako i znati je li 'Stranputica' film po vašem ukusu ili nije... Uživajte! |
|
Današnji dan je bio iznimno uspješan. Na FER su upali svi koje poznajem, a skoro svi bez plaćanja. U svakom slučaju, veliki uspjeh i drago mi je što će mi ti ljudi biti kolege... Danas sam većinu svog dana proveo - pogađate - u KSET-u. Kad sam odradio vožnju, otišao sam tamo pričekati ekipu da im završi prijemni, pa da tamo pogledamo rezultate. Na kraju je ostala samo jedna frendica, i to zato šta živi na Malešnici, pa je radije odlučila tamo popiti pivu i pričekati rezultate. Nakon čitanja rezultata, među ljudima je vladala opća euforija i veselje. Čak sam i ja dobio određenu zadovoljštinu jer su pročitali i imena ljudi koji su imali direktan upis:) I da mi dan bude skoro pa savršen, pobrinula se moja frendica s mora koja mi je javila da je uspjela upasti na glazbenu akademiju u Zagrebu i da se sutra dolazi upisati. Još sam si u videoteci posudio 'Stranputicu', da imam šta gledati u sitne sate. Navodno je film predobar. Vidjet ćemo... ------------------------------------------------------------------------------------ I got my first real six-string Bought it at the five-and-dime Played it till my fingers bled It was the summer of '69 Me and some guys from school Had a band and we tried real hard Jimmy quit and Jody got married I shoulda known we'd never get far Oh when I look back now That summer seemed to last forever And if I had the choice Yeah - I'd always wanna be there Those were the best days of my life Ain't no use in complainin' When you got a job to do Spent my evenin's down at the drive-in And that's when I met you Standin' on your mama's porch You told me that you'd wait forever You told me that it'd last forever Oh and when you held my hand I knew that it was now or never Those were the best days of my life Oh yeah Back in the summer of '69 Ohhh Man we were killin' time We were young and restless We needed to unwind I guess nothin' can last forever - forever, no And now the times are changin' Look at everything that's come and gone Sometimes when I play that old six-string I think about ya wondering what went wrong Standin' on your mama's porch You told me that it'd last forever Oh and when you held my hand I knew that it was now or never Those were the best days of my life Me and my baby, '69 ------------------------------------------------------------------------------------ Sutra mi slijedi buđenje predivnih, ali i jednako tako gorkih i ružnih uspomena... Već se par dana pitam zašto mi to treba, al' ne mogu si dati odgovor na to 'retoričko' pitanje... |
|
Pa, so far, prijemni prolaze dobro. Svi dragi mi ljudi (koji su pisali pijemni do sada) su uspjeli upasti na željene fakultete, osim jedne osobe, za koju mi je posebno žao. Al' šta je, tu je, ide se dalje... Posebno mi je drago što je Gojga, na sam Bog zna (vjerojatno ni njemu nije jasno, jer Gojga još nije uspio shvatiti kako je to uspio) koju foru, uspio upasti na pravo bez plaćanja. To znači samo jedno - u petak se otvara boca kubanskog ruma koju je njegov deda davno kupio s namjenom da se otvori onog dana kada momak upiše faks! Sutra i prekosutra su još napeti dani (dobro, u petak je prijemni na filozofskom, ali većina ljudi će biti gotova do tada) - sutra FER i DIF, prekosutra PMF. I to bi bilo to! ----------------------------------------------------------------------------------- Mi smo leteći odred u osvajanju visina mi nemamo ništa osim lakih krila i samo ako želiš možeš dobiti krila i ti samo ako želiš možeš poletjeti Mi smo ljudi sa ceste mi nemamo krila mi nemamo ništa osim svojih sudbina i samo ako želiš možeš dobiti krila i ti samo ako želiš možeš poletjeti Tih dana nebo je plakalo oblaci su plovili na jug ja sam ih samo mirno promatrao više nisam imao kud ----------------------------------------------------------------------------------- Da ne bi bilo zabune, ovu pjesmu pjeva Psihomodo pop. Za ljeto se pripremaju opasni planovi. Sigurno je da idem u Rogotin (kod babe), u Makarsku i u Dubrovnik, a poslije 17.8. - tko zna? Taj dio ćemo improvizirati. Vodice, Krk, Pag, Rijeka... To su samo neke od opcija. A onda 8.9. - Mallorca, here I come! ISPRAVAK NETOČNOG NAVODA: Zbog buke u komunikacijskom kanalu (Bože, kako mrzim tu frazu), došlo je do dezinformacije - Gojga je upao na pravo, ali s plaćanjem. |
|
Pa, konačno je došao i taj tjedan. Tjedan prijemnih. Ja jedino znam da se ja apsolutno nemam razloga uzrujavati, stoga ću samo pričekati da dođe petak, da svi napišu te prijemne, pa da u petak možemo napraviti ogromnu oproštajnu rupicu (pretpostavljam da će skoro svi ići na more čim se upišu na faksove). :) Jedina zanimljivost danas je ta da sam pokisnuo do kostiju. Samo je bilo pitanje kada će se dogoditi taj dan. Neki dan sam imao previše sreće s kišom, danas sam se opet kockao (čitaj: nisam ponio kišobran) i - pokisnuo. ----------------------------------------------------------------------------------- Para bailar la bamba Para bailar la bamba Se necesita una poca de gracia Una poca de gracia para Mi para ti Y arriba, arriba (y arriba, arriba, por to sere) (por ti sere', por ti sere') Yo no soy marinero Yo no soy marinero Soy capitan, soy capitan Soy capitan Bamba, bamba (la bamba) Bamba, bamba (la bamba) Bamba, bamba (bamba, bamba) (para bailar la bamba) ----------------------------------------------------------------------------------- Uz zvukove ove stare pjesme završavam ovaj post. Ljudi, sretno vam bilo ovaj tjedan! Dabogda se svi upisali na željeni faks! P.S. Frankie, ništa se ne brini. Ja vozim u doba dok ti još spavaš, tako da se ne moraš brinuti za svoj život:) P.P.S. I nemoj pretjerivati - koštala je samo 13kn. |
|
Ljudi moji, danas sam se konačno podsjetio koji je gušt skočiti u vodu i plivati (makar to bilo i u bazenu, kao u mom slučaju). Predobar doživljaj. Ona svježina koju osjetim pri ulasku i izlasku iz vode... To mi je nedostajalo. Ali, nadoknadit ćemo mi to - već za 10-ak dana, nadam se. Naime, tada ću vjerojatno otići na more. Ovaj vozački se malo odužio i nema šanse da ga položim prije 15.8., a toliko dugo nemam namjeru ostati u metropoli. Jok. Već mi se grad popeo preko glave. Od 20.5. sam slobodan i nisam apsolutno ništa radio (jelte, zato što nisam morao ništa učiti), al jednostavno mi je postalo zlo od ljeta u gradu, blaženih gužvi i smrdljivih, živčanih ljudi po tramvajima i autobusima. Bilo je dosta. Treba mi barem mjesec dana mira i blaženstva te morskog zraka. ----------------------------------------------------------------------------------- I've paid my dues - Time after time - I've done my sentence But committed no crime - And bad mistakes I've made a few I've had my share of sand kicked in my face - But I've come through We are the champions - my friends And we'll keep on fighting - till the end - We are the champions - We are the champions No time for losers 'Cause we are the champions - of the world - I've taken my bows And my curtain calls - You brought me fame and fortune and everything that goes with it - I thank you all - But it's been no bed of roses No pleasure cruise - I consider it a challenge before the whole human race - And I ain't gonna lose - We are the champions - my friends And we'll keep on fighting - till the end - We are the champions - We are the champions No time for losers 'Cause we are the champions - of the world - ----------------------------------------------------------------------------------- Tko ne zna koja je ova pjesma i tko ju pjeva, može se slobodno glavom zaletiti u najbliži zid i onda si zabiti prst u oko kao kaznu za apsolutno neznanje. :) A sada malo o kladioničarskoj (ne)sreći... Jučer sam, umjesto skoro 5 somova kuna, dobio xxx (dakle, riječ je o troznamenkastom iznosu koji je veći od 100, a manji od 400) kuna. Naravno, zajebao me samo jedan par. Jedna šugava utakmica. Tko? Pa naravno, 'barakude' (za one koji ne prate vaterpolo - tako zovu našu vaterpolo repku)! Umjesto da izgube od daleko najjače reprezentacije na svijetu (Mađarske), koja je iza sebe, do sinoćnje utakmice, imala 26 pobjeda za redom te koja je aktualni svjetski prvak i olimpijski pobjednik, odlučili su pobijediti. Da me ne shvatite krivo, meni je jako drago što smo ih uspijeli pobijediti i tako se plasirati u finale svjetske vaterpolo lige koje se igra početkom kolovoza u Beogradu, al' kapulu mu! No, zato je danas prošlo bolje. Mnogo bolje. Ali ne brinite, neću vam otkriti koliki mi je današnji dobitak. Tu informaciju ću zadržati za sebe... |
|
Hvala ti Bože! Danas sam spoznao da još uvijek postoje pošteni ljudi koji hodaju kuglom zemaljskom... Današnji dan se nije ni po čemu razlikovao od ostalih. OK, bio sam sa starim na kavi, i buraz je došao u Zg, al osim toga, ne postoji nikakva razlika... Doma sam ljenčario sve do pola 11 kad mi je već dopiz... , pa sam otišao u birc na cugu da pričekam Kušena i ekipu. Naravno, čekao sam ih dobrih čuku i pol (što znači da sam u međuvremenu popio 'par' pivi), a nakon toga smo otišli u Labirint. Nakon još čuku vremena, svi su otišli prema gradu, a ja sam se vratio nazad, naručio redbull votku. Taman sam popio prvi gutljaj, kad ono, neka treba (koja je inače bila pijana k'o mazga) mi prolije cugu u pokušaju da dosegne svoju torbicu. Ja lagano kipim u sebi, a ona mi dođe sa nekakvim lame excuse-om koji sam prečuo u najboljoj namjeri. I tu se pojavilo poštenje. Njen dragi, koji je stajao pola metra od mene, je sve to vidio, i platio mi je cugu. I još mi se ispričao u njeno ime. To stvarno nisam očekivao, pogotovo zato što živim u Zagrebu. To se ovih dana stvarno može rijetko vidjeti (posebno u metropoli)... Danas sam skinuo još jednu predobru (barem meni) pjesmu s neta. Zove se 'Love hurts', a u originalu je pjeva grupa koja se zove 'Nazareth' i ide otprilike ovako nekako... ------------------------------------------------------------------------------------ love hurts, love scars, Love wounds, and marks, Any heart, not tough, Or strong, enough To take a lot of pain, Take a lot of pain Love is like a cloud Holds a lot of rain Love hurts, ooh ooh love hurts I'm young, i know, But even so I know a thing, or two I learned, from you I really learned a lot, Really learned a lot Love is like a flame It burns you when it's hot Love hurts, ooh ooh love hurts Some fools think of happiness Blissfulness, togetherness Some fools fool themselves I guess They're not foolin' me I know it isn't true, I know it isn't true Love is just a lie, Made to make you blue Love hurts, ooh,ooh love hurts Ooh,ooh love hurts I know it isn't true, I know it isn't true Love is just a lie, Made to make you blue Love hurts, ooh ooh love hurts Ooh ooh love hurts Ooh ooh... ------------------------------------------------------------------------------------ Ne znam za vas, al meni je pjesma predobra. Posebno riječi... Uglavnom, ovo je bilo posljednje 'predprijamno' opijanje. Sad mi samo ostaje čekati da se svi upišu na željeni faks, pa da svi skupa to proslavimo, a onda konačno mogu ići na more... :) |
|
Kako je lijepo kada konačno uspijete reći ono što držite u sebi već duže vrijeme i onda shvatite da ste bili totalni idiot što ste do sada čekali... Moram priznati da mi se stanje, nakon večeras, naglo popravilo. S tim da razlog tome nije određena količina alkohola koja se trenutno nalazi u meni. Ne. Razlog je u tome što sam konačno rekao ono što sam držao u sebi već skoro tjedan dana. I odmah je život puno ljepši i lakši... ---------------------------------------------------------------------------------------------- You won't admit you love me And so How am I ever To know You only tell me Perhaps, perhaps, perhaps A million times I ask you And then I ask you over Again You only answer Perhaps, perhaps, perhaps If you can't make your mind up We'll never get started And I don't wanna' wind up Being parted, broken hearted So if you really love me Say yes But if you don't, dear, Confess And please don't tell me Perhaps, perhaps, perhaps If you can't make your mind up We'll never get started And I don't wanna' wind up Being parted, broken hearted So if you really love me Say yes But if you don't, dear, Confess And please don't tell me Perhaps, perhaps, perhaps Perhaps, perhaps, perhaps Perhaps, perhaps, perhaps ---------------------------------------------------------------------------------------------- Ako netko slučajno ne zna, to je ona stvar iz ove zadnje VIP-ove reklame. Ali, originalno je smišljena kao špica za seriju 'Parovi' (britanska verzija 'Prijatelja', koja je, tek toliko da se zna, sto puta bolja od američke serije). I pjesma mi je nekako predobra. Baš mi paše nekako... |
|
Današnji dan manje-više isti kao i ostali ovaj tjedan. Probudio sam se, otišao na vožnju, nakon toga kupio kruh i otišao do kladionice te došao doma (to je bilo negdje oko 10:30). Zatim sam još malo gledao Dragonball GT dok nisam pogledao sve epizode, tj. sve epizode koje sam skinuo s neta (zasad imam samo 32 od ukupno 64 epizode), a nakon toga sam se lagano zbedirao jer mi je konačno doprlo do mozga da je jučer bila zadnja epizoda 'Dead like me'. Oni koji su gledali jučer, znaju otkud mi inspiracija za naslov posta. Inače, u jučerašnjoj epizodi sam čuo jedan od jačih citata uopće: "Smrt je kao trgovački putnik. Ima je svugdje i dosadna je, a nitko ne želi kupiti njen proizvod." Jednostavno se morate nasmijati na to... Što se tiče mog općenitog raspoloženja, nije se baš mnogo promijenilo. Zapravo, postoje promjene nabolje - stara me danas čak nije pitala: "Dobro, pa koji ti je? Izgledaš kao da su ti potonule sve lađe." Dakle, to možemo nazvati pozitivnom promjenom, šta ne? Danas sam se čak i malo socijalizirao s ostatkom svijeta. Oko 8 sam bio s frendom na biljaru, a nakon toga sam otišao s Heom na kavu i došao sam doma prije 15-ak minuta. Pošto više nema moje omiljene serije, morat ću se zadovoljit s Mućkama koje počinju za cca pola sata. :) Btw Vidjet ćemo šta je Kušen smislio za sutra - ide li se kod njega ili je sutra rupica vulgaris. |
|
Danas je bio dan kao i svaki drugi - nisam radio apsolutno ništa. Otišao sam s Kušenom do FER-a da preda papire za prijemni (to mu je rezervna opcija, za slučaj da ne upadne na PMF), pa smo nakon toga otišli do OTV-a na kavu i usput kupili karte za 'Booglaoo open air'. Ne znam... Možda i nije bila tako dobra ideja kupiti kartu jerbo će ZP i Psihomodo Pop svirati vani (tako je bar najavljeno), a tek onda se koncert prebacuje inside. Ma, nije ni bitno. Sad kad smo ih već kupili, ne preostaje nam ništa drugo nego dobro se nacugati prije koncerta i zatim otići tamo. :) Mislim da sam otkrio izvor svojeg 'čudnog' raspoloženja. Vjerojatno se radi o žaljenju za propuštenom prilikom (odnosno, za nečim što je MENI izgledalo kao prilika, a ja je nisam iskoristio). Zanimljivo je to - kako ljudi puno više žale za nečim što NISU napravili nego za nečim što jesu. I taj glas koji nikako ne mogu izbaciti iz glave... Taj predivan glas me stalno podsjeća na to moje 'nedjelovanje'. Osjećam se kao zadnje govno i ne mogu si pomoći. Jebi ga - takav sam. Ostatak dana poslije kave u OTV-u sam uglavnom proveo gledajući Dragonball GT koji sam si skinuo s neta (anime crtić, za one koji ne znaju). I moram priznati da ima fenomenalnu uvodnu pjesmu. U neku ruku su to i riječi koje držim u sebi... Naravno da je pjesma na japanskom, ali prijevod na engleskom bi išao nekako ovako (i ne, ne znam japanski): ------------------------------------------------------------------------------------ Little by little, my heart is charmed by that dazzling smile of yours. Let's escape the endless darkness. Hold my hand. When I first met you, I remembered that special place I always adored. Will you dance with me up and down that damned winding road? Are you still crazy about that damned guy? From time to time, there's a moment when I want to look back a little bit. But I will fight for you With love, courage and pride in my heart. Little by little, my heart is charmed. These tiny little pieces of the planet with hope where people long for eternal hope Even though I pretend not to notice you; don't you see, I'm in love with you! Let me jump out of the endless darkness and hold your hand. ------------------------------------------------------------------------------------ |
|
Jok. Nema nikakve promjene. Osjećam se isto kao i jučer - potpuno izgubljeno... Danas sam imao relativno dosta sreće s kišom. Kad sam išao na vožnju, padala je tu i tamo koja kap (naravno, ja kao narodni heroj, samo u majici kratkih rukava gore). Kad sam ušao u auto, počelo je opasno padati. Kad sam izašao iz auta, prestalo je padati. Kad sam došao doma, pola sata nakon izlaska iz auta, opet je počelo padati. Kad sam kasnije popodne išao na kavu, padala je slabo. Dok sam sjedio u bircu, vani je poprilično jako pljuštalo. Kad sam izašao iz birca, opet je kiša oslabila i lagano je padala. Sve u svemu, mogao sam puno gore proći... E, da, danas je starom Kušenu rođendan, pa mu ovom prilikom još jednom želim sve najbolje (za početak, da upadne na PMF) i svi se nadamo da će u petak moći napraviti tulum. Iako se nećemo žaliti ako umjesto toga odluči samo počastiti cugom u subotu prije 'Boogaloo open air-a'... |
|
I live to die I love to lie My purpose of life Is to live to die I live to fly To fly so high To take the stars Down from the skies My friends are bastards My whole family are gangsters My closest enemies are jews I can predict their moves I live to die I love to lie My purpose of life Is to live to die ----------------------------------------------------------------------------------------------- Ne biste povjerovali, ali ova mala pjesmica je moja umotvorina koja je nastala prije dobrih 5 godina. Inače, zove se 'I live to die' i nastala je na satu informatike u osmom razredu. Što je najbolje, njeno stvaranje je trajalo samo 40-ak sekundi. Ljudi mi kažu da pjesma ima neku jako duboku poantu, ali je ja, poznat po 'ljubavi' prema pjesništvu i književnosti općenito, još nisam uspio dokučiti. Uglavnom, odlučio sam je podijeliti s vama jer se zadnja dva dana osjećam... čudno. Potpuno izbačen iz takta. To mi se događa jaaako rijetko. Znate, onaj osjećaj kad ni sami ne znate što mislite i nikako si ne uspijevate složiti neke stvari u glavi? E, to je to. S druge strane, problem je vrlo vjerojatno u meni. Ma, najgore je kad vas neka osoba uspije izbaciti iz takta, i to potpuno nenamjerno. Ne znam. Otkad sam se probudio u nedjelju ujutro, nisam baš sav svoj... Btw Danas sam počeo voziti. I to odmah po gradu. Vrlo zanimljivo iskustvo. Jasno da mi baš i ne ide (s obzirom na to da sam danas prvi put u životu sjeo za volan), ali imam osjećaj da će već sutra biti bolje i lakše. Toliko od mene. Za 20 minuta počinje 'Dead like me'. |
|
Bolesni um je pobijedio!!!!! To je kratki rezimé sinoćnjeg izlaska. Dečki su stvarno bili fenomenalni i još jednom im čestitam na ogromnom uspjehu. Pokažite u subotu šta možete i znate i sretno vam u daljnjoj karijeri (koja će sigurno biti uspješna). Dečki su kao nagradu, uz besplatno snimanje u studiju + nastup na Boogaloo open air festivalu, dobili i gajbu pive, koju su velikodušno podijelili s nama. Fala vam! Kad se euforija smanjila i kada je sve to završilo, ljudi su lagano krenuli doma negdje oko 2 - pola 3. Skoro svi. Kušen i ja smo, zajedno s Riječankama (da, konačno sam upoznao Maju) odzujali dalje do Labirinta. Tamo smo pričali i zajebavali se sve do nekih pola 4 kad je Kušen otišao doma. Pošto se ispostavilo da su cure bile smještene kod mene u kvartu (koje li bizarne slučajnosti). Zajedno smo prošli i taj mali komad puta. Ali još nije bilo vrijeme za odlazak doma. Ines (ova druga cura iz Rijeke) je išla spavati, a Maja i ja smo ostali još pričati ispred zgrade dobrih sat i pol. I stvarno smo se dobro ispričali, pričali smo o svemu i svačemu, glupostima i ozbiljnim stvarima. I stvarno mi je drago što je cijela večer ispala tako i što sam imao priliku malo popričati s njom. I tako sve do 5 sati i nešto sitno, kada smo se razišli. Otišao doma i bacio se u krevet. Jasno da je uslijedilo brutalno buđenje od strane moje stare negdje oko 10 sati, ali eto, preživio sam i to. Kasnije popodne idem s frendom na biljar, a sutra konačno počinjem voziti. Yippie ki yay... |
|
Heathcliff, Heathcliff no one should terrify their neighborhood. But Heathcliff just won't be undone playing pranks on everyone. There's a race to be on top the competition doesn't stop. Mixing it with the ladies man being charming debonair. The gang will rein supreme and no one can deny. They'll make some history and always have an alibi. So join in the jubilee the cats are great, they'll all agree. You'll find in each calamity the cat's superiority. Huh, ah oh, oh ah oh, ah uh. Huh oh ah, ah oh, oh ah oh uh uh. Heathcliff, Heathcliff no one should terrify the neighborhood. But Heathcliff just won't be undone you should realize he can win it with you! Pitanje za 100kn: postoji li netko tko zna iz kojeg su crtića ovi stihovi? Evo, da vam malo pomognem - sjećate li se onog crtića o mačku koji se zvao Maksim? E, pa, ovo su stihovi špice u originalu (dakle, na engleskom). Uglavnom, večeras je bio jedan od onih izlazaka. Znate, jedan od onih kad ste izašli van s namjerom da popijete jedno, eventualo dva pića i nakon toga odete doma, ali umjesto toga završite na drugom kraju grada i dođete doma zajedno sa izlaskom sunca? E, upravo taj. Evo, 15-ak minuta prije pisanja ovog posta sam došao doma i uopće mi nije bilo loše - dapače, čak sam se imao i čemu smijati (i to jedna od jačih smijalica u zadnje vrijeme), al' iskreno, ne da mi se sada o tome pisati. Sutra mi frend slavi rođendan, a Bolesni um svira u OTV-u. Samo se nadam da neće biti na redu prije 23h jer bih stvarno htio doći i poslušati ih na nekom službenom koncertu. Btw Tek toliko da znate, ovo je isto jedan od citata... |