| < | kolovoz, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
neka moja djela:
|
What a day, what a day... Od trenutka kad sam se digao iz kreveta, sve je krenulo naopako. A izgledalo je tako lijepo... Buđenje u 9. Čak sam se i probudio, da bih nastavio spavati i probudio se u 10:30. Sve bi to bilo super da do 11:30 nisam morao predati 'pošiljku' koju sam preuzeo jučer. Brzinsko spremanje, eksanje kave i taman da ću krenuti, zvoni mobitel. Tko sad? Kad ono, iz turističke agenicije. Natalija: Dobar dan, ovdje Natalija iz turističke agencije Kompas tours. Zovem Vas radi vašeg putovanja na Mallorcu. (Šta je sad? Jučer sam sve pokupio, sve saznao. Šta još?) Natalija: Nažalost, moram Vas obavijestiti da je čarter let za 15.9. sa Mallorce storniran zbog nedovoljnog broja prijavljenih gostiju. (tišina) Natalija: Halo? Halo? Čujete li me? Ja: Da... Natalija: Dakle, 8.9. se vraćate natrag u Zagreb, ako i dalje želite putovati, a ako hoćete, možete i otkazati cijelo putovanje. Ja: Da... Natalija: Znači, idete? Ja: Da... Natalija: Dobro. U tom slučaju, možete doći tu u agenciju da napravimo isplatnicu i da Vam vratimo uplaćenu razliku, pošto ste uplatili gotovinu. Još jednom se ispričavam u ime agencije i želim Vam sretan put i dobru zabavu. Ja: Da... Koji šok! Nevjerojatno! Znam da zvuči kao pretjerivanje, ali ta 2 tjedna su bila jedna od mojih životnih želja. I sad mi oni jave da će mi se ispuniti samo pola. A već mjesecima živim u uvjerenju da će se ispuniti cijela. Nakon progutane knedle, izletio sam iz stana i krenuo prema Glazbenoj akademiji, a gomila misli mi je prolazilo kroz glavu. Uletio sam u tramvaj i tada sam se uspio malo smiriti. No, tada je četrnaestica skrenula u Vukovarsku, što je značilo da me čeka trčanje od Lisinskog do Akademije da stignem na vrijeme. Fitilj se lagano skraćivao i približavao na kraju. A onda je na scenu došla THE debela baba. A onda je fitilj izgorio. Bolje da ne kažem šta sam joj sve izgovorio. Čak se ni sam ne sjećam pola stvari. Znam samo da sam prestao govoriti tek kod Lisinskog jer sam shvatio da je to moja stanica i tada sam nabacio šturu i na jedvite jade stigao na vrijeme. Nakon toga sam obavio još gro stvari, 3 puta išao doma na 5 minuta i opet odlazio, da bih konačno oko 18h došao doma, istuširao se, nešto ubacio u usta i malo prilegao. Ja sam inače jedan od onih tipova koji u svakom zlu pokušavaju naći nešto dobro. Nakon višesatnog kontempliranja, zaključio sam slijedeće: 1. Ipak idem na Mallorcu. Nisu 2 tjedna i neće biti onako kako sam htio, ali ipak idem. Tko se još može pohvaliti time? 2. Dobit ću nazad razliku para koju sam uplatio. 3. Bit ću u Zagrebu 15.9. kada deda i baka slave zlatni pir, ergo, napit ću se k'o guzica, a dan poslije ću se pojaviti na uvodnom predavanju na faksu. 4. Neću morati nositi BAŠ toliko stvari sa sobom. Sve u svemu, definitivno jedan od dana koje treba što prije zaboraviti. |
|
Kako je današnji dan sve više odmicao, sve sam se više osjećao poput Luke Nebohodača kad mu je Darth Vader rekao da mu je otac. Odvratno... Ne volim odlaziti u grad. To radim samo kad moram. A i to tek onda kad se skupi par stvari za obaviti, onda sve obavim odjednom. Da sam barem uspio to danas napraviti... Prvo sam otišao na faks da vidim što je s indeksom. Do početka predavanja - ništa. Zatim sam se vratio doma da bi mi mater rekla da moram otići u dućan kupiti neke sitnice. Dobro, i to sam napravio. Opet sam se vratio doma, bio čak sat vremena, da bih otišao do grada jerbo sam morao otići u VIPcentar da si sredim roaming, a nakon toga sam otišao na kolodvor da pokupim neku pošiljku. Došao sam doma i pomislio da je to konačno to. Ali jok! Skužio sam da sam zaboravio kupiti pljuge. Predivno... Na sreću, to NIJE bila kap koja je prelila čašu. Tako da sam ostatak dana proveo gledajući telku i prativši teletekst. E, da, konačno sam saznao kad putujem. Autobus za Ljubljanu kreće s kolodvora u 17:30, a let iz Ljubljane kreće u 22h, što znači da tamo stižem nešto malo iza ponoći. Koje glupo vrijeme za krenuti! Pitanje: Koliko robe treba ponijeti ako ideš na put dva tjedna, a nemaš je gdje oprati? |
|
Nedjelja. Najgori dan u tjednu. Dobro, možda je ponedjeljak gori. Nikad nisam volio nedjelje. Vjerojatno zbog toga što bih cijeli dan bio svjestan činjenice da je sutra novi tjedan i da sve počinje ispočetka. To mi u startu pokvari dan. S druge strane, nedjelje sam uvijek provodio jednako - buđenje, kava, kladionica, ručak, pivo i teletekst (jasno, i učenje kad je potrebno). I još uvijek ih tako provodim. To je za mene idealan dan za opuštanje, da se maknem od svih poznatih, ugasim mobitel i sklonim se u sigurnost svoja četiri zida. To je predivan osjećaj. Takve trenutke u životu treba uvijek iskoristiti. Ako se mene pita, čovjek mora imati jedan dan u tjednu kada ništa ne radi, nego pusti mozak na pašu, sve četiri u zrak i neka vrijeme prolazi. Kako bi jedan moj dragi prijatelj rekao:"Ne volim svetu nedilju. A studeni je kurac od miseca." |
|
Ove godine se održao 8. Maraton lađa Metković-Ploče dužine 22,5 kilometara. Nažalost, nisam bio u prilici pisati o tome u trenutku održavanja same utrke, nego tek danas, 2 tjedna kasnije (maraton je bio 13.8.). Što je to maraton lađa? To vam je događaj zbog kojeg ljudi u dolini Neretve, a i šire, žive. Nekoć davno, prije nego su postojale barke i pente, u dolini Neretve se sve radilo uz pomoć lađa - prevozilo se sjeno, išlo se na zemlju... Ukratko, bez lađe niste mogli živjeti. No, kako su barke i pente pomalo postajale standard, lađe su pale u zaborav. Sve do 1998.g., kada se skupina zanesenjaka iz Opuzena sjetila da bi mogli odati počast lađama na taj način da organiziraju utrku. I tako je počela tradicija Maratona lađa. Pobjednik utrke osvaja prijelazni veliki Domagojev štit (27kg težak) i 20000kn, drugoplasirani osvaja mali Domagojev štit i 10000kn, a trećeplasirani osvaja 5000kn. Samu utrku prate i različiti popratni događaji: 1. Kvalifikacije za startne pozicije, tzv. kvalifikacije za pole position. Obično se održavaju tjedan dana prije same utrke (utrka se uvijek održava drugu subotu u kolovozu), s iznimkom ove godine, kada su se održale 3 dana prije. Kvalifikacije se održavaju u Opuzenu, i to na taj način da ekipe veslaju, jedna po jedna, između dva mosta na Maloj Neretvi. Krenću ispod prvog mosta, kod drugog se okreću oko bove i veslaju natrag do prvog mjesta. Sama pobjeda na kvalifikacijama i nije toliko bitna, pošto 10 lađa starta iz prvog startnog reda. Bitno je samo biti u prvom redu. 2. Noć prvaka. Fešta koju organizira pobjednička ekipa u svom mjestu. Obično se održava 2 tjedna nakon maratona. Na tu feštu su pozvane sve ekipe koje su sudjelovale na Maratonu i za njih su hrana i piće besplatni, a svi ostali moraju platiti simboličnu cijenu za pivo, vino, kobasice i sve ostalo iz asortimana. Naravno, kakva bi to bila fešta bez žive muzike? Ove godine je sudjelovao najveći broj ekipa ikada - čak 41 lađa je zaplovila Neretvom. Posada ekipe se sastoji od 10 veslača, timunara (tj. kormilara) i bubnjara (osobe koja daje ritam veslačima). Naravno, sama ekipa se sastoji od više ljudi, ali samo njih 12 ima tu čast da bude u lađi. Dosadašnji pobjednici Maratona lađa: 1998.g. - Rogotin 1999.g. - Rogotin 2000.g. - Komin 2001.g. - Komin 2002.g. - Donjani donji iz Blaca 2003.g. - Rogotin i Komin (zajedno su ušli u cilj) 2004.g. - Donjani donji iz Blaca 2005.g. - Rogotin Kao što vidite, imao sam mnogo razloga za slavlje, s obzirom na to da sam iz Rogotina. Posebno sam ponosan na prvu pobjedu jer su tada veslali u lađi mog pokojnog pradjeda. I što da vam kažem? Ako vam se pruži prilika, slijedeće ljeto obavezno budite u dolini Neretve da i vi budete svjedoci spektakla jedinstvenog u cijelome svijetu. Ja znam da ja hoću... Detaljnije informacije i fotografije s ovogodišnjeg Maratona lađa potražite ovdje. |
|
Jel itko ikada bio na Špancirfestu u Varaždinu? Pitam jerbo planiram s par frendova otići u ponedjeljak da vidimo šta tamo ima uopće. Ako koga zanima, program festivala možete skinuti na njihovim službenim stranicama. Dobro, jedini razlog zbog kojeg bismo htjeli otići su besplatni koncerti. A dobre grupe sviraju. Psihomodo pop, Belfast food, Ramirez, Elemental, Yammat... Naravno, i da vidim Varaždin, pošto nikada nisam bio tamo. Ja vam, inače, obožavam putovati. Da imam dovoljno para, proputovao bih čitavi svijet. Toliko volim putovati da mi nije bitno gdje se ide, jedino je bitno da se ide i da se dobro zabavi... |
|
Eto, vratio sam se u sigurnost svoja 4 zida u Zagrebu. Put je bio relativno OK, iako je moglo proći i bolje (putovao sam oko 8 sati, a uspio sam odspavati 'čak' 2 sata, ako i toliko), al uspio sam malo odspavati kad sam se konačno raspakirao, pa se sada već lakše živi. S obzirom da se uistinu mnogo toga dogodilo u zadnjih mjesec dana, sljedećih par dana ću se baviti rekapituliranjem najvažnijih događaja. Prvo ćemo malo o autostopiranju... Naime, pošto sam bio smješten u mjestu (iako ja tvrdim da je to selo, al dobro - mislim, ima 550 stanovnika), glavni način prijevoza vam je, ako nemate auto - palac u zrak i moli Boga da ti netko stane. Dobro, postoje i autobusi, al tko je vidio nepotrebno trošiti lovu na njih? Stopiranje. Čovjek bi pomislio da i nije neka velika mudrost stopirati. Digneš palac u zrak i čekaš da ti netko stane. DA JE BAREM TAKO!!! Naime, nama muškima to ide puno teže nego curama. Iz osobnog iskustva sam naučio slijedeće: ŽENE 1. Što ih je više, veće su šanse da će im netko stati. 2. Prosječno vrijeme stopiranja osobe ženskog spola iznosi 4 minute. 3. Da bi zaustavile auto, čak ni ne moraju podići palac. Dovoljno je samo da stoje. MUŠKARCI 1. Što ih je više, puno su manje šanse da će im netko stati. 2. Prosječno vrijeme stopiranja osobe muškog spola iznosi 30 minuta. 3. Da bi zaustavili auto, ponekad trebaju primjeniti krajnje mjere (stati nasred ceste i nadati se da te nadolazeće auto neće pregaziti). Tužno, ali istinito. Zato, ekipa, kad idete stopirati, na bilo koji mogući način nađite neku žensku da vam zaustavi auto jer ćete tako uštediti puno vremena i živaca. S druge strane, treba imati i dosta sreće. Može vam se dogoditi da vam se zaustavi prvo auto koje naiđe, a može se dogoditi da 2-3 sata stopirate k'o budale i ništa. Moje 'najzanimljivije' stopiranje se dogodilo u petak. Išao sam s frendom van u Metković. Naravno, do Metkovića nam nitko nije stao kojih sat vremena, pa smo otišli na vlak, a kad smo se vraćali doma negdje oko pola 2 (u Metkoviću život prestaje u 1 ujutro), odmah nam je stao neki lik koji nas je odbacio do Opuzena. Opuzen vam je mjesto (ili grad, kako vam je draže) na pola puta između Metkovića i Rogotina. Uglavnom, ostavio lik nas dvojicu na benzinskoj i mi opet palac u zrak netko će nam kad-tad stati. Nakon nekih pola sata, dere se nama tip sa benzinske: Lik: Momci, do kuda ćete? Mi: Do Rogotina. Lik: Upadajte. E sad, to bi bilo normalno da lik nije bio na skuteru. I tako smo se nas trojica nekako smjestili na skuter i krenuli. Zamislite scenu - tip od kojih sto kila upravlja skuterom, iza njega sjedi lik koji nije ništa puno manjiod njega, jednom rukom se drži za onu plastiku iza, a drugom rukom drži štapiće koje je netom kupio na benzinskoj, i iza njega još jedan lik. I da stvar bude smiješnija, frajeru su krepala svjetla negdje na pola puta, pa smo pola puta proveli vozeći se u mrklom mraku pri brzini od 70-80 kmh (lik je poskidao blokade sa skutera). Da, to je bila zanimljiva vožnja... No, kao što vidite, nije nam se ništa dogodilo. Sve u svemu, iskreno se nadam da ću slijedeće ljeto doći u Rogotin sa svojim autom. |
|
Poštovana nacijo i svi oni koji me inače čitate, ali ste prestali zbog nedostatka novih postova, živ sam! Toliko toga se dogodilo u posljednjih mjesec dana, ali ću o tome malo više pisati kad se vratim u Zagreb, jerbo sada zlorabim prijateljev kompjuter i trošim mu impulse, pa ne bih htio da meni ispostavi svoj telefonski račun (iako znam da to nikad ne bi učinio, ali svejedno). Eto, samo ću vam reći da su u meni završile ogromne količine alkohola (čak i za moje pojmove ogromne - došlo je do te mjere da sam se actually zabrinuo za svoju jetru) i da je bilo stvarno svega. Slijedeći post slijedi u srijedu kad se vratim u dragu mi metropolu. Enjoy! |