Život je neizlječiva bolest. Uživaj dok možeš...

< kolovoz, 2005 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Sad me vidiš,sad me ne vidiš

Ispovijedi 'pomračenog' uma
Za olakšavanje duše. Zapravo, ovo postoji više iz razloga da što manje pričam sam sa sobom :)


I am going to die at 68. When are you? Click here to find out!


myICQ: 252879984

neka moja djela:
PUTOVANJA MLADOG ARIĆA:
I.glava
II.glava
III.glava
IV.glava
V.glava
VI.glava
VII.glava
VIII.glava
IX.glava
X.glava


ARIĆ U SVEMIRU:(nedovršeno)
invokacija
I.glava
II.glava
III.glava
IV.glava
V.glava
VI.glava
VII.glava

ostalo:
o autostopiranju


ljudi:
trulež
sax!
stari
crvena
fiume
puss in boots
heina sis(terk)a
društvo prijatelja piva (D.P.P.)
tea

ferovci:
Kukina
velepoštovana kolegica
gloĐi!!!
žeža
šizuki
slaven
na kajzerici

I još poneki neizbježni sajt:
FER
stranice mog faksa

Iskon
odličan site na kojem svatko može pronaći nešto za sebe

bookie
tu možete saznati vrlo korisne informacije ako se kladite

Star trek
za sve trekkere

Hitchhiker's guide
zemaljska verzija Vodiča za autostopere - mislim da to dovoljni govori (čak možete sudjelovati u njegovom kreiranju i širenju)

Još uvijek plutamo...


Site Counter


online

Posebno drage mi pjesme
14 palmi

14 palmi na otoku sreće
žalo po kojem se valja val
i moja draga
obasuta cvijećem
leži kraj mene
sretan sam ja.

14 palmi se nadvilo nad nama
sa žala šumi zapjenjeni val
a moja draga obasuta cvijećem
leži kraj mene,sretan sam ja

14 palmi sad više ne rastu
žalom se više ne valja val
a moja draga
obasuta cvijećem
nije kraj mene
tužan sam ja

I nema veze što palme ne rastu
i što se više ne valja val
i nema veze što nema moje drage
sa drugom sutra sretan bit ću ja


Seven seas of rhye

Fear me, you lords and lady preachers
I descend upon your earth from the skies
I command your very souls you unbelievers
bring before me what is mine
the seven seas of rhye.

Can you hear me, you peers and privy councilors?
I stand before you naked to the eyes
I will destroy any man who dares to abuse my trust.
I swear that you'll be mine
at the seven seas of rhye.

Sister, I live and lie for you
mister, do and I'll die
I command you, posess you, belong to you forever...

Storm the master marathon and I'll fly through
like flash and thunderfire and I will survive
I will survive, and fight off the nature and come out alive.
We're gonna get you!

Begone with you, you shod and shady senators,
give out the good deed out of bad evil cries
I challenge the mighty titans and his trubadours
and with a smile
I'll take you to the seven seas of rhye.


Buba švabe

Poslije svakog dobrog fuka
ogladnim ko zvijer
utrčavam u kuhinju
otvaram frižider
uzimam 3 jaja, margarin i sol
pogledam salamu
kad na salami on

Brzo sam se vratio sa čizmom 42
kastrirao sam bastarda sa 2-3 udarca
zamotah mrtvaca u WC papir
i ostalo prepustio kanalizaciji

Buba švabe traže, grabe,
buba švabe svud
buba švabe traže, grabe,
buba švabe svud.

Bezbrižno i sretno uključim gramofon
i sve bi bilo lijepo da vidim plafon
na plafonu gužva ih se 22
Bože moj, šta je ovo, cijela armija

Zatvorio sam prozore i odvrnuo plin
a za svaki slučaj otrčo po benzin
veliki spektakl, sjajna predstava,
uz veliki vatromet leti sve u zrak

Buba švabe traže, grabe,
buba švabe svud
buba švabe traže, grabe,
buba švabe svud.

U hladnom znoju okupan
gledam kako gore
čim cigaretu pripalim
osjećat ću se bolje
pretražujem džepove,
tražim upaljač
a u džepovima, pogodite šta!


Olivera

Na pragu svojih dvadesetih
bio sam laka roba
bile su moderne barabe
onih dana

Ne želim svega ni da se setim
hteo sam eto sve da probam
zvalo me zabranjeno voće
s raznih grana

Sad žalim da,al šta sam znao ja
ti si bila još devojčica
leteo je kao leptir
tvoj čuperak
drugi bi sve imalo smisao
drukčije bih život disao
da sam znao da postojiš
Olivera

Možda sam,a da nisam znao
pred isti izlog s tobom stao
možda smo zajedno iz voza
negde sišli

Možda si sasvim blizu bila
ulicom mojom prolazila
i možda smo se za trenutak
mimoišli

Sad žalim da,al šta sam znao ja
ti si bila još devojčica
daleko od moga oka
i mog pera
drugi bi sve imalo smisao
ne bih svakom pesme pisao
da sam znao da postojiš
Olivera

Drugi bi sve imalo smisao
ja bih iz te gužve zbrisao
nikom ne bi bilo jasno
šta to smeram
znao bih gde
da sebi nađem mir
skrio se u tamni manastir
i čekao da ti odrasteš
Olivera


Poison

Your cruel device
Your blood, like ice
One look could kill
My pain, your thrill

I want to love you but I better not
touch (Don't touch)
I want to hold you but my senses
tell me to stop
I want to kiss you but I want it too
much (Too much)
I want to taste you but your lips
are venomous poison
You're poison running through my
veins
You're poison, I don't want to
break these chains

Your mouth, so hot
Your web, I'm caught
Your skin, so wet
Black lace on sweat

I hear you calling and it's needles
and pins (And pins)
I want to hurt you just to hear you
screaming my name
Don't want to touch you but
You're under my skin (Deep in)
I want to kiss you but your lips
are venomous poison
You're poison running through my veins
You're poison, I don't wanna
break these chains
Poison


Don't cry

Talk to me softly
There's something in your eyes
Don't hang your head in sorrow
And please don't cry
I know how you feel inside I've
I've been there before
Somethin's changin' inside you
And don't you know

Don't you cry tonight
I still love you baby
Don't you cry tonight
Don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry tonight

Give me a whisper
And give me a sigh
Give me a kiss before you
tell me goodbye
Don't you take it so hard now
And please don't take it so bad
I'll still be thinkin' of you
And the times we had...baby

And don't you cry tonight
Don't you cry tonight
Don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry tonight

And please remember that I never lied
And please remember
how I felt inside now honey
You gotta make it your own way
But you'll be alright now sugar
You'll feel better tomorrow
Come the morning light now baby

And don't you cry tonight
And don't you cry tonight
And don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry
Don't you ever cry
Don't you cry tonight
Baby maybe someday
Don't you cry
Don't you ever cry
Don't you cry
Tonight


What's up

25 years of my life and still
I'm trying to get up that great big hill of hope
For a destination
I realized quickly when I knew I should
That the world was made up of this
Brotherhood of man
For whatever that means
So I cry somethimes when I'm lying in bed
To get it all out what's in my head
Then I start feeling a little peculiar
So I wake in the morning
And I step outside
I take deep breath
And I get real high
Then I scream from the top of my lungs
What's goin' on
And I say hey...
And I say hey what's goin' on
And I say hey...
I said hey what's goin' on
And I try, oh my God do I try
I try all the time
In this institution
And I pray, oh my God do I pray
I pray every single day
For a revolution
So I cry sometimes when I'm lying in my bed
To get it all out what's in my head
Then I start feeling a little peculiar
So I wake in the morning and I step outside
I take a deep breaththen I get real high
Then I scream from the top of my lungs
What's goin' on
And I say hey...
And I say hey what's goin' on
And I say hey...
I said hey what's goin' on
And I say hey...
And I say hey what's goin' on
And I say hey...
I said hey what's goin' on
25 years of my life and still
I'm trying to get up that great big hill of hope
For a destination

31.08.2005., srijeda

You're just too good to be truth...

What a day, what a day...
Od trenutka kad sam se digao iz kreveta, sve je krenulo naopako. A izgledalo je tako lijepo...
Buđenje u 9. Čak sam se i probudio, da bih nastavio spavati i probudio se u 10:30. Sve bi to bilo super da do 11:30 nisam morao predati 'pošiljku' koju sam preuzeo jučer.
Brzinsko spremanje, eksanje kave i taman da ću krenuti, zvoni mobitel.
Tko sad? Kad ono, iz turističke agenicije.


Natalija: Dobar dan, ovdje Natalija iz turističke agencije Kompas tours. Zovem Vas radi vašeg putovanja na Mallorcu.
(Šta je sad? Jučer sam sve pokupio, sve saznao. Šta još?)
Natalija: Nažalost, moram Vas obavijestiti da je čarter let za 15.9. sa Mallorce storniran zbog nedovoljnog broja prijavljenih gostiju.
(tišina)
Natalija: Halo? Halo? Čujete li me?
Ja: Da...
Natalija: Dakle, 8.9. se vraćate natrag u Zagreb, ako i dalje želite putovati, a ako hoćete, možete i otkazati cijelo putovanje.
Ja: Da...
Natalija: Znači, idete?
Ja: Da...
Natalija: Dobro. U tom slučaju, možete doći tu u agenciju da napravimo isplatnicu i da Vam vratimo uplaćenu razliku, pošto ste uplatili gotovinu. Još jednom se ispričavam u ime agencije i želim Vam sretan put i dobru zabavu.
Ja: Da...


Koji šok! Nevjerojatno! Znam da zvuči kao pretjerivanje, ali ta 2 tjedna su bila jedna od mojih životnih želja. I sad mi oni jave da će mi se ispuniti samo pola. A već mjesecima živim u uvjerenju da će se ispuniti cijela.
Nakon progutane knedle, izletio sam iz stana i krenuo prema Glazbenoj akademiji, a gomila misli mi je prolazilo kroz glavu. Uletio sam u tramvaj i tada sam se uspio malo smiriti.
No, tada je četrnaestica skrenula u Vukovarsku, što je značilo da me čeka trčanje od Lisinskog do Akademije da stignem na vrijeme.
Fitilj se lagano skraćivao i približavao na kraju.

A onda je na scenu došla THE debela baba.

A onda je fitilj izgorio.

Bolje da ne kažem šta sam joj sve izgovorio. Čak se ni sam ne sjećam pola stvari. Znam samo da sam prestao govoriti tek kod Lisinskog jer sam shvatio da je to moja stanica i tada sam nabacio šturu i na jedvite jade stigao na vrijeme.
Nakon toga sam obavio još gro stvari, 3 puta išao doma na 5 minuta i opet odlazio, da bih konačno oko 18h došao doma, istuširao se, nešto ubacio u usta i malo prilegao.

Ja sam inače jedan od onih tipova koji u svakom zlu pokušavaju naći nešto dobro. Nakon višesatnog kontempliranja, zaključio sam slijedeće:

1. Ipak idem na Mallorcu. Nisu 2 tjedna i neće biti onako kako sam htio, ali ipak idem. Tko se još može pohvaliti time?
2. Dobit ću nazad razliku para koju sam uplatio.
3. Bit ću u Zagrebu 15.9. kada deda i baka slave zlatni pir, ergo, napit ću se k'o guzica, a dan poslije ću se pojaviti na uvodnom predavanju na faksu.
4. Neću morati nositi BAŠ toliko stvari sa sobom.

Sve u svemu, definitivno jedan od dana koje treba što prije zaboraviti.

- 01:13 - Talk to me, Goose... (2) - Ako baš moraš - #

29.08.2005., ponedjeljak

Luke, I'm your father...

Kako je današnji dan sve više odmicao, sve sam se više osjećao poput Luke Nebohodača kad mu je Darth Vader rekao da mu je otac. Odvratno...
Ne volim odlaziti u grad. To radim samo kad moram.
A i to tek onda kad se skupi par stvari za obaviti, onda sve obavim odjednom. Da sam barem uspio to danas napraviti...
Prvo sam otišao na faks da vidim što je s indeksom.
Do početka predavanja - ništa.
Zatim sam se vratio doma da bi mi mater rekla da moram otići u dućan kupiti neke sitnice.
Dobro, i to sam napravio.
Opet sam se vratio doma, bio čak sat vremena, da bih otišao do grada jerbo sam morao otići u VIPcentar da si sredim roaming, a nakon toga sam otišao na kolodvor da pokupim neku pošiljku.
Došao sam doma i pomislio da je to konačno to.
Ali jok!
Skužio sam da sam zaboravio kupiti pljuge. Predivno...
Na sreću, to NIJE bila kap koja je prelila čašu. Tako da sam ostatak dana proveo gledajući telku i prativši teletekst.
E, da, konačno sam saznao kad putujem. Autobus za Ljubljanu kreće s kolodvora u 17:30, a let iz Ljubljane kreće u 22h, što znači da tamo stižem nešto malo iza ponoći. Koje glupo vrijeme za krenuti!

Pitanje: Koliko robe treba ponijeti ako ideš na put dva tjedna, a nemaš je gdje oprati?
- 23:02 - Talk to me, Goose... (3) - Ako baš moraš - #

28.08.2005., nedjelja

Nedjelja, prokleta nedjelja, nigdje nikog - pustinja...

Nedjelja. Najgori dan u tjednu. Dobro, možda je ponedjeljak gori.
Nikad nisam volio nedjelje. Vjerojatno zbog toga što bih cijeli dan bio svjestan činjenice da je sutra novi tjedan i da sve počinje ispočetka. To mi u startu pokvari dan.
S druge strane, nedjelje sam uvijek provodio jednako - buđenje, kava, kladionica, ručak, pivo i teletekst (jasno, i učenje kad je potrebno). I još uvijek ih tako provodim. To je za mene idealan dan za opuštanje, da se maknem od svih poznatih, ugasim mobitel i sklonim se u sigurnost svoja četiri zida.
To je predivan osjećaj. Takve trenutke u životu treba uvijek iskoristiti.
Ako se mene pita, čovjek mora imati jedan dan u tjednu kada ništa ne radi, nego pusti mozak na pašu, sve četiri u zrak i neka vrijeme prolazi.


Kako bi jedan moj dragi prijatelj rekao:"Ne volim svetu nedilju. A studeni je kurac od miseca."
- 23:15 - Talk to me, Goose... (6) - Ako baš moraš - #

26.08.2005., petak

Maraton lađa

Ove godine se održao 8. Maraton lađa Metković-Ploče dužine 22,5 kilometara. Nažalost, nisam bio u prilici pisati o tome u trenutku održavanja same utrke, nego tek danas, 2 tjedna kasnije (maraton je bio 13.8.).
Što je to maraton lađa?
To vam je događaj zbog kojeg ljudi u dolini Neretve, a i šire, žive.
Nekoć davno, prije nego su postojale barke i pente, u dolini Neretve se sve radilo uz pomoć lađa - prevozilo se sjeno, išlo se na zemlju... Ukratko, bez lađe niste mogli živjeti.
No, kako su barke i pente pomalo postajale standard, lađe su pale u zaborav. Sve do 1998.g., kada se skupina zanesenjaka iz Opuzena sjetila da bi mogli odati počast lađama na taj način da organiziraju utrku. I tako je počela tradicija Maratona lađa.
Pobjednik utrke osvaja prijelazni veliki Domagojev štit (27kg težak) i 20000kn, drugoplasirani osvaja mali Domagojev štit i 10000kn, a trećeplasirani osvaja 5000kn.

Samu utrku prate i različiti popratni događaji:
1. Kvalifikacije za startne pozicije, tzv. kvalifikacije za pole position. Obično se održavaju tjedan dana prije same utrke (utrka se uvijek održava drugu subotu u kolovozu), s iznimkom ove godine, kada su se održale 3 dana prije. Kvalifikacije se održavaju u Opuzenu, i to na taj način da ekipe veslaju, jedna po jedna, između dva mosta na Maloj Neretvi. Krenću ispod prvog mosta, kod drugog se okreću oko bove i veslaju natrag do prvog mjesta. Sama pobjeda na kvalifikacijama i nije toliko bitna, pošto 10 lađa starta iz prvog startnog reda. Bitno je samo biti u prvom redu.
2. Noć prvaka. Fešta koju organizira pobjednička ekipa u svom mjestu. Obično se održava 2 tjedna nakon maratona. Na tu feštu su pozvane sve ekipe koje su sudjelovale na Maratonu i za njih su hrana i piće besplatni, a svi ostali moraju platiti simboličnu cijenu za pivo, vino, kobasice i sve ostalo iz asortimana. Naravno, kakva bi to bila fešta bez žive muzike?

Ove godine je sudjelovao najveći broj ekipa ikada - čak 41 lađa je zaplovila Neretvom. Posada ekipe se sastoji od 10 veslača, timunara (tj. kormilara) i bubnjara (osobe koja daje ritam veslačima). Naravno, sama ekipa se sastoji od više ljudi, ali samo njih 12 ima tu čast da bude u lađi.


Dosadašnji pobjednici Maratona lađa:
1998.g. - Rogotin
1999.g. - Rogotin
2000.g. - Komin
2001.g. - Komin
2002.g. - Donjani donji iz Blaca
2003.g. - Rogotin i Komin (zajedno su ušli u cilj)
2004.g. - Donjani donji iz Blaca
2005.g. - Rogotin

Kao što vidite, imao sam mnogo razloga za slavlje, s obzirom na to da sam iz Rogotina. Posebno sam ponosan na prvu pobjedu jer su tada veslali u lađi mog pokojnog pradjeda.
I što da vam kažem? Ako vam se pruži prilika, slijedeće ljeto obavezno budite u dolini Neretve da i vi budete svjedoci spektakla jedinstvenog u cijelome svijetu. Ja znam da ja hoću...

Detaljnije informacije i fotografije s ovogodišnjeg Maratona lađa potražite ovdje.
- 18:37 - Talk to me, Goose... (2) - Ako baš moraš - #

25.08.2005., četvrtak

Špancirfest

Jel itko ikada bio na Špancirfestu u Varaždinu?
Pitam jerbo planiram s par frendova otići u ponedjeljak da vidimo šta tamo ima uopće. Ako koga zanima, program festivala možete skinuti na njihovim službenim stranicama.
Dobro, jedini razlog zbog kojeg bismo htjeli otići su besplatni koncerti. A dobre grupe sviraju.
Psihomodo pop, Belfast food, Ramirez, Elemental, Yammat...
Naravno, i da vidim Varaždin, pošto nikada nisam bio tamo.
Ja vam, inače, obožavam putovati. Da imam dovoljno para, proputovao bih čitavi svijet. Toliko volim putovati da mi nije bitno gdje se ide, jedino je bitno da se ide i da se dobro zabavi...
- 22:02 - Talk to me, Goose... (5) - Ako baš moraš - #

24.08.2005., srijeda

Home sweet home ili O autostopiranju

Eto, vratio sam se u sigurnost svoja 4 zida u Zagrebu. Put je bio relativno OK, iako je moglo proći i bolje (putovao sam oko 8 sati, a uspio sam odspavati 'čak' 2 sata, ako i toliko), al uspio sam malo odspavati kad sam se konačno raspakirao, pa se sada već lakše živi.
S obzirom da se uistinu mnogo toga dogodilo u zadnjih mjesec dana, sljedećih par dana ću se baviti rekapituliranjem najvažnijih događaja.
Prvo ćemo malo o autostopiranju...
Naime, pošto sam bio smješten u mjestu (iako ja tvrdim da je to selo, al dobro - mislim, ima 550 stanovnika), glavni način prijevoza vam je, ako nemate auto - palac u zrak i moli Boga da ti netko stane.
Dobro, postoje i autobusi, al tko je vidio nepotrebno trošiti lovu na njih?
Stopiranje. Čovjek bi pomislio da i nije neka velika mudrost stopirati. Digneš palac u zrak i čekaš da ti netko stane.
DA JE BAREM TAKO!!!
Naime, nama muškima to ide puno teže nego curama.
Iz osobnog iskustva sam naučio slijedeće:

ŽENE
1. Što ih je više, veće su šanse da će im netko stati.
2. Prosječno vrijeme stopiranja osobe ženskog spola iznosi 4 minute.
3. Da bi zaustavile auto, čak ni ne moraju podići palac. Dovoljno je samo da stoje.

MUŠKARCI
1. Što ih je više, puno su manje šanse da će im netko stati.
2. Prosječno vrijeme stopiranja osobe muškog spola iznosi 30 minuta.
3. Da bi zaustavili auto, ponekad trebaju primjeniti krajnje mjere (stati nasred ceste i nadati se da te nadolazeće auto neće pregaziti).

Tužno, ali istinito.
Zato, ekipa, kad idete stopirati, na bilo koji mogući način nađite neku žensku da vam zaustavi auto jer ćete tako uštediti puno vremena i živaca.
S druge strane, treba imati i dosta sreće. Može vam se dogoditi da vam se zaustavi prvo auto koje naiđe, a može se dogoditi da 2-3 sata stopirate k'o budale i ništa.

Moje 'najzanimljivije' stopiranje se dogodilo u petak. Išao sam s frendom van u Metković. Naravno, do Metkovića nam nitko nije stao kojih sat vremena, pa smo otišli na vlak, a kad smo se vraćali doma negdje oko pola 2 (u Metkoviću život prestaje u 1 ujutro), odmah nam je stao neki lik koji nas je odbacio do Opuzena. Opuzen vam je mjesto (ili grad, kako vam je draže) na pola puta između Metkovića i Rogotina.
Uglavnom, ostavio lik nas dvojicu na benzinskoj i mi opet palac u zrak netko će nam kad-tad stati. Nakon nekih pola sata, dere se nama tip sa benzinske:

Lik: Momci, do kuda ćete?
Mi: Do Rogotina.
Lik: Upadajte.

E sad, to bi bilo normalno da lik nije bio na skuteru.
I tako smo se nas trojica nekako smjestili na skuter i krenuli.
Zamislite scenu - tip od kojih sto kila upravlja skuterom, iza njega sjedi lik koji nije ništa puno manjiod njega, jednom rukom se drži za onu plastiku iza, a drugom rukom drži štapiće koje je netom kupio na benzinskoj, i iza njega još jedan lik.
I da stvar bude smiješnija, frajeru su krepala svjetla negdje na pola puta, pa smo pola puta proveli vozeći se u mrklom mraku pri brzini od 70-80 kmh (lik je poskidao blokade sa skutera).
Da, to je bila zanimljiva vožnja...
No, kao što vidite, nije nam se ništa dogodilo.
Sve u svemu, iskreno se nadam da ću slijedeće ljeto doći u Rogotin sa svojim autom.
- 19:30 - Talk to me, Goose... (5) - Ako baš moraš - #

19.08.2005., petak

Honey, I'm home!!!

Poštovana nacijo i svi oni koji me inače čitate, ali ste prestali zbog nedostatka novih postova, živ sam!
Toliko toga se dogodilo u posljednjih mjesec dana, ali ću o tome malo više pisati kad se vratim u Zagreb, jerbo sada zlorabim prijateljev kompjuter i trošim mu impulse, pa ne bih htio da meni ispostavi svoj telefonski račun (iako znam da to nikad ne bi učinio, ali svejedno).
Eto, samo ću vam reći da su u meni završile ogromne količine alkohola (čak i za moje pojmove ogromne - došlo je do te mjere da sam se actually zabrinuo za svoju jetru) i da je bilo stvarno svega.
Slijedeći post slijedi u srijedu kad se vratim u dragu mi metropolu. Enjoy!
- 11:41 - Talk to me, Goose... (6) - Ako baš moraš - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>