Život je neizlječiva bolest. Uživaj dok možeš...

<	rujan, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Sad me vidiš,sad me ne vidiš

Ispovijedi 'pomračenog' uma

Za olakšavanje duše. Zapravo, ovo postoji više iz razloga da što manje pričam sam sa sobom :)

I am going to die at 68. When are you? Click here to find out!

myICQ: 252879984

neka moja djela:
PUTOVANJA MLADOG ARIĆA:
I.glava
II.glava
III.glava
IV.glava
V.glava
VI.glava
VII.glava
VIII.glava
IX.glava
X.glava

ARIĆ U SVEMIRU:(nedovršeno)
invokacija
I.glava
II.glava
III.glava
IV.glava
V.glava
VI.glava
VII.glava

ostalo:
o autostopiranju

ljudi:
trulež
sax!
stari
crvena
fiume
puss in boots
heina sis(terk)a
društvo prijatelja piva (D.P.P.)
tea

ferovci:
Kukina
velepoštovana kolegica
gloĐi!!!
žeža
šizuki
slaven
na kajzerici

I još poneki neizbježni sajt:
FER
stranice mog faksa

Iskon
odličan site na kojem svatko može pronaći nešto za sebe

bookie
tu možete saznati vrlo korisne informacije ako se kladite

Star trek
za sve trekkere

Hitchhiker's guide
zemaljska verzija Vodiča za autostopere - mislim da to dovoljni govori (čak možete sudjelovati u njegovom kreiranju i širenju)

Još uvijek plutamo...

Site Counter

online

Posebno drage mi pjesme

14 palmi

14 palmi na otoku sreće
žalo po kojem se valja val
i moja draga
obasuta cvijećem
leži kraj mene
sretan sam ja.

14 palmi se nadvilo nad nama
sa žala šumi zapjenjeni val
a moja draga obasuta cvijećem
leži kraj mene,sretan sam ja

14 palmi sad više ne rastu
žalom se više ne valja val
a moja draga
obasuta cvijećem
nije kraj mene
tužan sam ja

I nema veze što palme ne rastu
i što se više ne valja val
i nema veze što nema moje drage
sa drugom sutra sretan bit ću ja

Seven seas of rhye

Fear me, you lords and lady preachers
I descend upon your earth from the skies
I command your very souls you unbelievers
bring before me what is mine
the seven seas of rhye.

Can you hear me, you peers and privy councilors?
I stand before you naked to the eyes
I will destroy any man who dares to abuse my trust.
I swear that you'll be mine
at the seven seas of rhye.

Sister, I live and lie for you
mister, do and I'll die
I command you, posess you, belong to you forever...

Storm the master marathon and I'll fly through
like flash and thunderfire and I will survive
I will survive, and fight off the nature and come out alive.
We're gonna get you!

Begone with you, you shod and shady senators,
give out the good deed out of bad evil cries
I challenge the mighty titans and his trubadours
and with a smile
I'll take you to the seven seas of rhye.

Buba švabe

Poslije svakog dobrog fuka
ogladnim ko zvijer
utrčavam u kuhinju
otvaram frižider
uzimam 3 jaja, margarin i sol
pogledam salamu
kad na salami on

Brzo sam se vratio sa čizmom 42
kastrirao sam bastarda sa 2-3 udarca
zamotah mrtvaca u WC papir
i ostalo prepustio kanalizaciji

Buba švabe traže, grabe,
buba švabe svud
buba švabe traže, grabe,
buba švabe svud.

Bezbrižno i sretno uključim gramofon
i sve bi bilo lijepo da vidim plafon
na plafonu gužva ih se 22
Bože moj, šta je ovo, cijela armija

Zatvorio sam prozore i odvrnuo plin
a za svaki slučaj otrčo po benzin
veliki spektakl, sjajna predstava,
uz veliki vatromet leti sve u zrak

Buba švabe traže, grabe,
buba švabe svud
buba švabe traže, grabe,
buba švabe svud.

U hladnom znoju okupan
gledam kako gore
čim cigaretu pripalim
osjećat ću se bolje
pretražujem džepove,
tražim upaljač
a u džepovima, pogodite šta!

Olivera

Na pragu svojih dvadesetih
bio sam laka roba
bile su moderne barabe
onih dana

Ne želim svega ni da se setim
hteo sam eto sve da probam
zvalo me zabranjeno voće
s raznih grana

Sad žalim da,al šta sam znao ja
ti si bila još devojčica
leteo je kao leptir
tvoj čuperak
drugi bi sve imalo smisao
drukčije bih život disao
da sam znao da postojiš
Olivera

Možda sam,a da nisam znao
pred isti izlog s tobom stao
možda smo zajedno iz voza
negde sišli

Možda si sasvim blizu bila
ulicom mojom prolazila
i možda smo se za trenutak
mimoišli

Sad žalim da,al šta sam znao ja
ti si bila još devojčica
daleko od moga oka
i mog pera
drugi bi sve imalo smisao
ne bih svakom pesme pisao
da sam znao da postojiš
Olivera

Drugi bi sve imalo smisao
ja bih iz te gužve zbrisao
nikom ne bi bilo jasno
šta to smeram
znao bih gde
da sebi nađem mir
skrio se u tamni manastir
i čekao da ti odrasteš
Olivera

Poison

Your cruel device
Your blood, like ice
One look could kill
My pain, your thrill

I want to love you but I better not
touch (Don't touch)
I want to hold you but my senses
tell me to stop
I want to kiss you but I want it too
much (Too much)
I want to taste you but your lips
are venomous poison
You're poison running through my
veins
You're poison, I don't want to
break these chains

Your mouth, so hot
Your web, I'm caught
Your skin, so wet
Black lace on sweat

I hear you calling and it's needles
and pins (And pins)
I want to hurt you just to hear you
screaming my name
Don't want to touch you but
You're under my skin (Deep in)
I want to kiss you but your lips
are venomous poison
You're poison running through my veins
You're poison, I don't wanna
break these chains
Poison

Don't cry

Talk to me softly
There's something in your eyes
Don't hang your head in sorrow
And please don't cry
I know how you feel inside I've
I've been there before
Somethin's changin' inside you
And don't you know

Don't you cry tonight
I still love you baby
Don't you cry tonight
Don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry tonight

Give me a whisper
And give me a sigh
Give me a kiss before you
tell me goodbye
Don't you take it so hard now
And please don't take it so bad
I'll still be thinkin' of you
And the times we had...baby

And don't you cry tonight
Don't you cry tonight
Don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry tonight

And please remember that I never lied
And please remember
how I felt inside now honey
You gotta make it your own way
But you'll be alright now sugar
You'll feel better tomorrow
Come the morning light now baby

And don't you cry tonight
And don't you cry tonight
And don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry
Don't you ever cry
Don't you cry tonight
Baby maybe someday
Don't you cry
Don't you ever cry
Don't you cry
Tonight

What's up

25 years of my life and still
I'm trying to get up that great big hill of hope
For a destination
I realized quickly when I knew I should
That the world was made up of this
Brotherhood of man
For whatever that means
So I cry somethimes when I'm lying in bed
To get it all out what's in my head
Then I start feeling a little peculiar
So I wake in the morning
And I step outside
I take deep breath
And I get real high
Then I scream from the top of my lungs
What's goin' on
And I say hey...
And I say hey what's goin' on
And I say hey...
I said hey what's goin' on
And I try, oh my God do I try
I try all the time
In this institution
And I pray, oh my God do I pray
I pray every single day
For a revolution
So I cry sometimes when I'm lying in my bed
To get it all out what's in my head
Then I start feeling a little peculiar
So I wake in the morning and I step outside
I take a deep breaththen I get real high
Then I scream from the top of my lungs
What's goin' on
And I say hey...
And I say hey what's goin' on
And I say hey...
I said hey what's goin' on
And I say hey...
And I say hey what's goin' on
And I say hey...
I said hey what's goin' on
25 years of my life and still
I'm trying to get up that great big hill of hope
For a destination

29.09.2005., četvrtak

Post bez naslova

Čitajući mačka, shvatio sam da na mom faksu ne postoji aparat za kavu.
Zapravo, ne mogu kategorički tvrditi da ga nema, samo ga, zasad, ja još nisam uspio locirati. Ali mora biti tamo, makar jedan.
Za Boga miloga, u bivšoj (još uvijek mi riječ "bivša" čudno zvuči) školi je postojao aparat za kavu i candybar machine. Nije valjda da ga nema na FER-u.

OGLAS: Šef kafića je ostavio oglas u novine: "Tražim jednu pomoćnu konobaricu i dvije bespomoćne!" LoL

A što se ovoga gore tiče... To vam je jedan od odgovora na pitanje kako ljudi reagiraju kad im ugasite svjetlo dok se kupaju u kadi (tj. u ovom slučaju u tuš-kabini)... :)

- 23:45 - Talk to me, Goose... (3) - Ako baš moraš - #

27.09.2005., utorak

Što sve ljudski mozak neće izmisliti...

Čuli ste za 'Zlatni bokal'
to je jedan sumnjiv lokal
al' je kuvar pravi as
sedeo sam sâm za stolom
pio viski s coca-colom
kada začuh neki glas...

-----------------------------------------------------------------------------------
Klađenje je jako lijepa stvar.
Sa sobom donosi određenu količinu uzbuđenja i, ako u vašem riječniku ne postoji riječ 'samokontrola', vrlo lako se može dogoditi da se jako brzo nađete u dugovima do grla.
Ukratko - stvara ovisnost.
Zašto se ljudi vole kladiti?
Nakon što sam dosta vremena proveo razmišljajući o tome i sličnim temama o kojima razmišljate dok spavate na školskoj klupi (bilo u školi ili na faksu), shvatio sam da je odgovor vrlo jednostavan:

Svi ljudi teže tome da sa što manje truda i rada zarade što veću količinu novaca. (jednostavno, šta nije?)

Klađenje vam, također, otvara različite mogućnosti. Danas se možete kladiti na sve živo - od sporta, preko izbora za miss i big brothera, sve do izbora novog pape ili predsjednika. No, ono što sam danas otkrio je već pomalo sick (i sviđa mi se ideja!).
Naime, ovdje se možete kladiti na lokaciju slijedećeg terorističkog napada. Na izboru imate mapu cijelog svijeta, a onaj tko pogodi točnu lokaciju ili bude najbliži, osvaja majicu s natpisom tipa "Ja sam pogodio gdje će teroristi udariti" ili nešto u tom stilu.

Da, klađenje je definitivno predivna stvar...

- 23:12 - Talk to me, Goose... (5) - Ako baš moraš - #

25.09.2005., nedjelja

Što napraviti kad vas napadne morski pas?

Nemojte čekati da krene na vas, nego krenite u protunapad!

Danas sam na Iskonu pročitao da je neki Australac (surfer) preživio napad morskog psa bez ogrebotine samo zato što ga je počeo tući.
Čovjek je iskoristio svoju dasku kao štit, izdigao se iz vode i počeo mlatiti k'o mutav.
I, za divno čudo, taktika je upalila.

Naime, nije prvi kojem je uspjelo na takav način preživjeti bliski susret s opasnim grabežljivcem. Prije 3 tjedna se jedan drugi Australac sukobio sa psinom.
Nažalost, nije imao toliko sreće jer ga je beštija uspjela ugristi za ruku i bedro, ali je nakon nekog vremena pobjegla jer je ovaj počeo udarati rukama i nogama.
Normalno, takav događaj se morao pojaviti na televiziji, pa se ovaj sretnik s početka posta sjetio toga i dobro se snašao.
Eto, vidite da vam i televizija može spasiti život!

- 22:27 - Talk to me, Goose... (3) - Ako baš moraš - #

23.09.2005., petak

I zato ti more hvala...

Samo jedan dan života
još jednu čašu mi dajte sad
jer ja sutra nisam s vama
jer sutra umrijet ću ja.
Moj život je kratak bio
i prolazan kao san
a ja želim samo jednom
da živim još jedan dan
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Imate li ponekad predosjećaj da će se nešto jako loše dogoditi?
Vidite, mene taj predosjećaj kopka već nekoliko dana i ne mogu ga se nikako riješiti.
Ne znate što je gore: kad znate da će se, u određenom vremenu (npr. u roku godinu dana) dogoditi nešto jako loše, ili, kad se nešto tako loše odjednom dogodi?
Uglavnom, ne osjećam se baš veselo ovih dana. Nije meni problem fejkati takvo nešto pred ljudima koji me NE POZNAJU, ali ljudi koji me poznaju lako mogu uočiti razliku između mog tipičnog zajebantskog ponašanja i fejkanja istog.
U takvim životnim trenucima, sitnice vas mogu oraspoložiti i razveseliti.
Npr. "Hvala". Jedna obična, šugava riječ, koju svakodnevno izgovaram i čujem puno puta dnevno. Ali, ono posebno "hvala", kad vam kaže osoba do koje vam je stalo, ima neko posebno značenje i u tom datom trenutku uspijete zaboraviti sve životne probleme.
Istina, taj trenutak ne traje predugo, ali traje dovoljno da vas usreći.

Stoga...

- 03:03 - Talk to me, Goose... (3) - Ako baš moraš - #

21.09.2005., srijeda

Kažu da šteti... Ma kome oni lažu?

Možda te se ne bih
više nikad sjetila
da baš ovih dana
kuću nisam redila
i u mnoštvu starih odbačenih stvari
našla jedan predmet
prašnjav ali dragi
-------------------------------------------------------------------------------------
Pivopijama i ljubiteljima žestica prijeti dvostruko veća opasnost od dobivanja raka debelog crijeva nego osobama koje uopće ne piju alkohol ili ga piju umjereno.

Osobe koje piju pivo i žestoka pića suočavaju se s većom opasnošću od tumora debelog crijeva, dok je rizik za vinopije možda bitno manji, tvrdi se u studiji objavljenoj u časopisu American Journal of Gastroenterology.

"Alkohol je opasan za tumore debelog crijeva. Način života ima jednaku važnost kao i genetika u razvoju tih tumora", izjavio je Joseph Anderson sa sveučilišta Stony Brook u New Yorku.

Anderson je sa skupinom znanstvenika proveo istraživanje o utjecaju redovite konzumacije alkohola na tumore debelog crijeva nad 2291 pacijentom podvrgnutim kolonoskopiji.

Pacijentima koji su više pili pivo ili žestoka pića prijetila je dvostruko veća opasnost od dobivanja raka debelog crijeva nego osobama koje uopće ne piju alkohol ili ga piju umjereno, tvrdi se u studiji. Umjerenim vinopijama, pak, prijeti upola manja opasnost nego apstinentima.

Rak debelog crijeva povezuje se i s dobi višoj od 60 godina, pušenjem i debljinom, kaže se u studiji.

Anderson u rizičnu skupinu smješta "sve koji na dan popiju više od jednog piva ili pića", a još utvrđuje razliku u blagotvornom utjecaju crnog vina u odnosu na bijelo. Crno bi vino zbog visoke razine prirodnog antioksidansa resveratrola trebalo bolje štititi od tumora debelog crijeva nego bijelo vino.

Članak je preuzet sa Iskona.

Znate, čitajući ovaj članak, sjetio sam se stare Churchillove izjave. Rekao je slijedeće:
"Nedavno sam u novinama pročitao da je pušenje štetno za zdravlje. Otada više ne čitam novine." :)

P.S. Tko uspije pogoditi koja je ovo pjesma... svaka mu dala! Ne, ozbiljno, plaćam kavu ako se nađe netko tko može prepoznati o kojoj se pjesmi radi!

- 23:52 - Talk to me, Goose... (7) - Ako baš moraš - #

20.09.2005., utorak

A šta mogu kad sam nostalgičan?

- 22:29 - Talk to me, Goose... (3) - Ako baš moraš - #

Mess with the best, die like the rest!

When the night has come
and the land is dark
and the moon is the only
light we'll see
no I won't be affraid
no I won't be affraid
just as long as you stand
stand by me
------------------------------------------------------------------------------------
Da, došao je i taj dan, kada sam, po prvi put u svom životu stupio u predavaonicu na svom fakultetu.
I odmah sam završio u prvom redu. :(
Došao sam u 14h na faks i ušao u "razred", da bih shvatio da su sve klupe popunjene. Osim prve. Jasno, nije mi ostalo previše izbora, šta ne?
Sad brijem da ću morati ostati sjediti tamo do kraja semestra,godine ili čega već. Tough luck!
Najgora stvar kod sjedenja u prvom redu nije ta što ne možete pričati ili što ne možete spavati. Ne, najgora stvar je što nemate pogled na ekipu.
Ja sam cijeli život proveo sjedeći u zadnjoj ili predzadnjoj klupi. Jedna od velikih prednosti te lokacije je, kad vam je dosadno, možete promatrati ljude oko sebe i gledati šta oni rade. Ti detalji koji se mogu vidjeti na satu mogu poprilično pomoći da shvatite nečije navike, sklonosti i, u krajnjoj liniji, da shvatite način na koji određena osoba funkcionira.
Također, ne smijemo zaboraviti ni činjenicu da vas rijetko kad mogu vidjeti u zadnjim klupama, pa se možete slobodno zavaliti na klupu i brojati ovce ili što već radite kad vam je dosadno.
I sada, nakon provedenih 12 godina na takvoj lokaciji, stjeran sam u prvu klupu. Osjećam se vrlo nesigurno i nervozno zbog toga. Drugi ljudi vide mene, ali ja ne vidim njih. Zabrinjavajuće...

Jedno je sigurno - opet sam u srednjoj školi! Nekoliko stvari ide toj tvrdnji u prilog:

1. Stalno smo u istoj predavaonici. Profesori dolaze k nama, a ne mi k njima.
2. Oko vas uvijek sjedi istih 78 ljudi.
3. Raspored predavanja je složen tako da jedan tjedan imate predavanja ujutro, a drugi popodne.
4. Teoretski gledano, obavezni ste biti na predavanjima jer tako zarađujete dodatne bodove, koji na kraju mogu utjecati na vašu ocjenu.
5. Imate odmor između svakog sata. Jedina prednost je što svaki odmor traje 15 minuta. :)
6. Svako malo dobivate ZADAĆU za napisati.

Da stvar bude bolja, ni profesori nisu oduševljeni sa novim sustavom studiranja. Čovjek koji mi predaje osnove elektrotehnike nam je prvih 45 minuta držao govor o svim manama Bolonjske deklaracije, u kojem se osjetila strašna gorčina.
Znate, ljudi teško mijenjaju stare navike. Pogotovo ako su malo stariji.
I sad zamislite čovjeka koji već 25 godina predaje na fakultetu i sad odjednom mora početi predavati kao da radi u srednjoj školi?

Ne znam kako će to izgledati. Mogu se samo nadati najboljem...

P.S. Ne, uopće nisam večeras gledao Hakere po x-ti put.

- 00:45 - Talk to me, Goose... (3) - Ako baš moraš - #

18.09.2005., nedjelja

Sasvim običan dan

Darling, you gotta let me know
should I stay or should I go
if you say that you are mine
I'll be there 'till the end of time
so, you gotta let me know
should I stay or should I go
-----------------------------------------------------------------------------------

Mrzim kišu.
I snijeg.
Zapravo, snijeg bih još i mogao podnijeti da nema bljuzge.
U subotu je bilo baš dobro. Dan sam počeo s vožnjom - vozio sam dva sata i na kraju sam se dovezao do kvarta. Yeah...
Večernji izlazak je bio zanimljiv. Ne, krivo sam se izrazio. Bilo je... opuštajuće. Da, to je prava riječ.
Prvo smo cugali kod NSB-a, da bismo na kraju završili u Routeu i tamo nastavili s cuganjem, plesom i zajebancijom. Nekih incidenata i anegdota baš i nije bilo.
Kao što rekoh, bilo je opuštajuće.
Jedino je bilo čudnih poruka oko 2 ujutro, kad sam se kretao u pravcu doma svoga, ali mislim da smo i to nekako sredili (u stvari, nismo, no, detalje ću zadržati za sebe), da bih se jutros probudio i shvatio da nisam odmah zaspao kad sam došao doma - dapače, bio sam još dobrih sat vremena budan.
To sam ustanovio kad sam vidio poruke koje su stizale oko 3 ujutro. Spooky...
Sutra počinju predavanja. Pa da vidimo na šta će to ličiti!
Ovom prilikom bih poželio sreću svim brucošima, te da svi uspiju završiti svoje faksove u slijedećih 7 godina! :)

- 22:10 - Talk to me, Goose... (5) - Ako baš moraš - #

15.09.2005., četvrtak

Zlatni pir

Aruba, Jamaica
Ooo, I wanna take you
To Bermuda, Bahama
Come on, pretty mama
Key Largo, Montego
Baby why don't we go
Jamaica
Off the Florida Keys
There's a place called Kokomo...
------------------------------------------------------------------------------------
OK. Sada sam dobro.
Ono jučer je samo bio odraz mog trenutnog duševnog stanja. Jednostavno se sve živo nakupilo u meni, a onda je došla i jedna pjesma koja je bila kap koja je prelila čašu.
Ali sada sam opet onaj stari.
Evo, upravo sam se vratio od dede i bake. Danas su slavili 50 godina braka.
Zamislite vi to. Punih 50 godina. Puno je to vremena...
Danas je to prava rijetkost, s obzirom na način i ritam života kojim živimo danas. Pravo je čudo ako brakovi potraju duže od 10 godina.
To nas vodi do slijedećeg pitanja:
Kako ću ja svojoj djeci (ako Bog da sreće da ih bude jednog dana) objasniti da njihov did i baka ne žive skupa, tj. da su rastavljeni? Meni je sama pomisao na to nepojmljiva.
Sve u svemu, nije to zapravo bila prava fešta. Baka je napravila gro hrane i bilo je gro pića, samo za nas četvero (stara, deda, baka i ja), pošto je buraz u vojsci.
Ne brinite, sve se pojelo i popilo:)
Kroz jedan od brojnih razgovora koje smo vodili danas sam shvatio da je prekjučer bilo punih 13 godina da sam se doselio u Zagreb.
Tu sam išao godinu dana u vrtić, završio osnovnu i srednju školu, te sada krećem na faks.
Moram priznati da mi je ovaj grad prirastao srcu. Iako se nikad nisam osjećao pravim Zagrepčaninom. Uvijek mi je nešto falilo.
More... To mi fali.
Ipak sam prve godine svog života proveo na moru i uz more i uz potpuno drukčiji mentalitet ljudi, tako da, kad dođe ljeto, jednostavno moram otići kod babe na more, iako je to mjesto od 550 ljudi gdje de facto nema života, samo zato da se opustim i odmorim od svega.
Nakon dva tjedna mi postane dosadno, ali bez ta dva tjedna mislim da bih poludio...

Dugom ljetu konačno je došao kraj. Od sutra mi službeno počinje faks.
Bilo je dugo, bilo je lijepo, bilo je zabavno, zanimljivo i, u svakom slučaju, opuštajuće, a na trenutke i opasno po moje zdravlje. Od 20.5. do danas. Skoro puna 4 mjeseca.
Definitivno najdulje ljeto u životu.
I nikada više neću imati tako dugačko ljeto. Šteta...
Bilo je lijepo dok je trajalo, ali sada treba zavrnuti rukave i baciti se na posao!

- 21:34 - Talk to me, Goose... (10) - Ako baš moraš - #

14.09.2005., srijeda

Kontemplacija

Čuvaj mi Rozi
I uvijek joj pomozi
Mi smo calabresi
Sicilijanezi
Siamo Cosa Nostra
------------------------------------------------------------------------------------
Život je pun razočaranja. Čovjek bi pomislio da sam se već naviknuo, s obzirom na sve što sam prošao u zadnjih 18 godina i nešto sitno svog života.
Ali nikako da se naučim.
Vjerojatno je problem u tome što sam naivčina i dobričina i što se nisam u stanju ni na koga ljutiti duže od sat vremena.
Skladno tome, uvijek sam, na svoju žalost, spreman pružiti drugu priliku.
I treću.
I četvrtu.
I tako u nedogled.
A jedina osoba koja najebe u svemu tome sam JA jer previše vremena provedem žderajući samoga sebe i pitajući se jedno sitno, nevažno pitanje: "ZAŠTO?"
Zašto sam se ponadao? Zašto sam pomislio da ću, konačno, uspjeti?
Pobogu, zašto...

- 20:23 - Talk to me, Goose... (8) - Ako baš moraš - #

13.09.2005., utorak

Istraživanje

Dugo nisam vidio svoj rodni kraj
Proljeće je sada, mene obuze sjeta
Ja ti pišem pismo stari prijatelju moj
Daj mi reci šta ima novo,
Sve mi reci što znaš...
------------------------------------------------------------------------------------
Nedavno sam na iskonu pročitao da je mišljenje da, za vrijeme orgazma, ženama nastaje "praznina u glavi", tako da bi se mogle prepustiti doživljaju, u potpunosti pogrešno. Naime, prema tom petogodišnjem istraživanju, žene za vrijeme spolnog odnosa uglavnom razmišljaju o slijedećim stvarima:

- voli li svog partnera i voli li on nju
- zadovoljava li ju njegova tehnika u krevetu
- koja joj je sljedeća stanica za šoping
- Brad Pitt
- "Iako cijenim njegov trud u otkrivanju moje G točke, moram priznati da nije Christopher Columbo."
- sladoled s čokoladnim mrvicama
- "Zidovima bi dobro došao još jedan sloj boje."
- cipele
- "Misli li on da mi je stražnjica prevelika?"
- pneumatski čekić

Čak 97% žena je dalo jedan od tih odgovora. Ostalih 3%, koje su malo konzervativnije razmišljaju o ovim stvarima:

- "Nadam se da će brzo biti gotovo."
- Isus
- "Stvari ne bi bile toliko odvratne kada ljudi ne bi imali genitalije."
- predsjednik Bush
- Mel Gibson
- njezin muž u lijepom odijelu
- cipele

Jedino mi nije jasno kako je predsjednik Bush završio na ovoj listi, ali dobro...

Ali, postoje trenuci kada ženama nastaju "praznine u glavi". Kad pokušavaju shvatiti nogometnu utakmicu (najozbiljnije! ako mi ne vjerujete, slobodno pročitajte članak.)

- 16:34 - Talk to me, Goose... (5) - Ako baš moraš - #

12.09.2005., ponedjeljak

Jutarnja gužva

Je li vam se ikad dogodilo da se osjećate loše ili čak možda malo i povrijeđeno zbog nečega za što niste očekivali da će vas tako pogoditi? Čudan osjećaj, zar ne?
Vjerojatno se neki pitaju što ja radim budan u ova doba. Pa, imao sam vožnju jutros u pola 8, po onoj najvećoj gužvi koja vlada gradom. Pretpostavio sam da će biti frustrirajuće, ali, uz dobru mjuzu u autu i spaljenog instruktora, bilo je zanimljivo.
Nakon toga sam otišao do banke da dignem preostalu lovu i imao sam mnogo sreće. Naime, taman kad sam obavio sve što sam trebao, banci je pao sistem i nisu mogli ništa raditi. Možete zamisliti kako su ljudi bili oduševljeni...
Uglavnom, malo da unesem atmosferu koja je prošli tjedan vladala kod mene. Nažalost, pošto nemam digitalac, bio sam prisiljen kupiti nekakav CD sa slikama Mallorce (samo 5€), tek tako da se nađe...

- 11:01 - Talk to me, Goose... (5) - Ako baš moraš - #

10.09.2005., subota

I da sve ipak ne bude savršeno...

... pobrinuli su se vrijeme i Adria airways.
Naime, kad sam se preksinoć vraćao u Zagreb, avion je trebao poletiti s aerodroma u 22h. Prvo je zbog lošeg vremena iznad Italije let odgođen do pola 12. U ponoć smo se konačno ukracali u avion i već smo došli na pistu i uzimali zalet, kad smo odjednom usporili i skrenuli sa piste.
Tada je kapetan rekao da se svi iskrcamo iz aviona jerbo će avion poletiti tek kroz 2-3 sata jer se nešto pokvarilo. Divota.
Nakon popušene kutije pljugi i ispijanja nekoliko kava, oko pola 3 je došao čovjek koji nas je obavještavao što se događa s letom, samo da bi nam rekao da u pola 6 moramo biti na izlazu C48 jer polijećemo u 6.
Zašto?
Zato što je rezervni dio trebao doći posebnim avionom iz Ljubljane. O, ironije...
Ta informacija me lagano uznemirila, pa sam bio prisiljen popiti par pivi.
I tako sam cijelu noć proveo na aerodromu gdje nisam oka sklopio. Popušio sam još jednu kutiju pljugi i popio još nekoliko kava jer sam oko 3 sata shvatio da, ako zaspem, nema te stvari na ovome svijetu koja će me probuditi.
Ako ništa, barem sam upoznao još hrpu ljudi, među kojima je bila i neka žena koja baš i ne voli previše Hrvate. Naravno, žena je Slovenka.
Cijelo vrijeme je bila ljubazna i smješkala se, ali sam točno osjećao pogled kojim me probada. Dobro, može biti da je to i zbog toga što sam ja gledao njenu kćer:)
Ozbiljno, najviše me iznerviralo kad se žena pravila da me ne razumije. Opće poznata činjenica je da Slovenci u potpunosti razumiju hrvatski, a da mi imamo laganih problema sa slovenskim.
No, dobro. Šta je - tu je.

I tako sam napokon stigao doma negdje oko podne, s tim da sam uspio čak sat vremena odspavati u avionu.
Vjerujem da ću se u slijedećih tjedan dana naspavati kao nikad u životu. Ipak treba večeras izaći van...

- 20:20 - Talk to me, Goose... (0) - Ako baš moraš - #

08.09.2005., četvrtak

Vaya con Dios...

E, pa, ljudi moji, to bi bilo to.
Bilo je genijalno. Bilo je fenomenalno. To je bilo 7 najljepsih dana u mom zivotu. No, sad je vrijeme da se vratimo u stvarnost jerbo slijedeci tjedan pocinje faks...
Kad sam se u podne odjavio iz hotela, shvatio sam da imam jos 8 sati slobodnog vremena, pa sam odlucio otici do Palme. Lijep je to gradic, sa svojih 400000 stanovnika, ali je relativno malen. Evo, u zadnjih sat vremena sam prehodao pola grada, a sada sam u nekom internet cafeu na Plaçi Cardenal Reig.
Moram priznati da je prometna povezanost na otoku stvarno odlicna - na cijelom otoku postoji autocesta, tako da za manje od pola sata mozete doci s jednog kraja otoka na drugi. Ali muci me jedna stvar. Ne znam je li to samo stvar otocana ili su svi Spanjolci takvi, ali ovdje su ljudi opsjednuti rotorima. Normalno raskrizje ovdje de facto ne postoji. Samo rotori. Covjeku dodje da se zapita...

Mozda je i bolje da idem danas jer imam osjecaj da bih umro da sam ostao jos tjedan dana. Toliko ludiranja, alkoholiziranja i nespavanja - sinoc sam potpisao kapitulaciju. Mislio sam da cu sinoc biti cijelu noc budan, uopce ne spavati, nego biti vani, ali jok. Negdje oko pola 2 ujutro sam shvatio da u meni nema dovoljno energije cak ni da pljugu zapalim. Oko 2 sam uspio doci do hotela, a onda sam se doslovce srusio na recepciji. Jednostavno nisam mogao vise.
Al' se isplatilo. I nadam se da cu se jednoga dana vratiti.
Samo mi je zao sto mi Anastasia nije dala da je slikam. Ona je jedna od onih osoba koja se odbija slikati. Jedina slika na kojoj se ona nalazi je ona s podjele svjedodzbi.
Nista, samo da se malo javim. Sad idem nesto pojesti jerbo nemam namjeru cekati obrok u avionu, pogotovo ako uzmemo u obzir da letim tek u 22h.
Adios!

- 13:42 - Talk to me, Goose... (6) - Ako baš moraš - #

06.09.2005., utorak

Rukomet i Brazil

Ovom prigodom bih se htio zahvaliti hrvatskim rukometasima jer zbog njih sam popio puno besplatne cuge i svecano obecajem da, ako ikada upoznam nekoga od njih, imaju cugu na moj racun.
Kako je sve pocelo? Neduzno sam sjedio u kaficu "Bei Thomas" i pio svoje pivo. Poceo sam nekakvu spiku s konobarom (necete vjerovati, zove se Thomas) i kad je covjek shvatio da sam iz Hrvatske, odusevljeno mi je platio cugu. Covjek je, naime, navijac Portland San Antonia.
Taj razgovor je cuo neki Spanjolac (Jose), pa mi je i on platio cugu jer je on navijac Ciudad Reala. Zatim je dosao njegov prijatelj Antonio, koji je navijac Barcelone, pa mi je i on platio cugu.
I tako sam neduzno i nista ne radeci dobio 3 besplatne cuge. Nelose, nelose...

Pitanje za sve koji ovo citaju. Sto se dogodi pijanoj budali koja pred 500-tinjak Nijemaca pocne pjevati "Deutschland, auf wiedersehen"?
Odgovor: Besplatno pije cijelo vrijeme.

Naime, jednu vecer su se u Mega Areni (to je glavno okupljaliste Nijemaca za vecernje provode do ponoci) odrzavale karaoke. Jasno, potaknut alkoholom u sebi i ekipom oko sebe, i ja sam se prijavio. Kad sam otpjevao "Final countdown", bez ikakvog razloga sam nastavio pjevati gore spomenutu stvar. Kad su svi utihnuli, shvatio sam sto pjevam.

Zatim sam im lijepo objasnio da je to pjesmica koju smo mi u Hrvatskoj pjevali nakon cetvrtfinala svjetskog nogometnog prvenstva u Francuskoj.
I nakon finala svjetskog rukometnog prvenstva u Portugalu.
I nakon finala olimpijade u Ateni.

Na moje ogromno zaprepastenje, svi su samo slegli ramenima i prihvatili moje obrazlozenje.

Otisao sam do sanka i narucio svoj litarski gin-tonic, a onda mi je Anastasia rekla da zbog ovoga sto sam izveo, mogu piti na njen racun dok sam god tu na Mallorci.

Anastasia je mlada konobarica iz Brazila koja tu radi preko ljeta. Kad sam je prvi put vidio i kad mi je prvi put uputila "koji k... hoces, ionako ima previse gostiju, ne trebas mi jos i ti" pogled, znao sam da je to cura koju zelim osvojiti. Samo, posto je bila uvjerena da sam ja takoder Nijemac (a njih bas i ne voli, pogotovo zato sto ih ima toliko), trebalo se dogoditi ono gore spomenuto da bismo nas dvoje poceli razgovarati i da bi mi prestala bacati onakve poglede.
Njeno pravo ime, tj. puno ime nisam uspio upamtiti, pa sam je prozvao Anastasia (Brazilka na radu u Njemackoj - kuzite?).

A nakon sinocnjeg dogadaja, ona je mene odlucila prozvati "Celicna jetra".
Naime, po toj Mega Areni hodaju tri iznimno zgodne hostese sa alkotestovima. Za samo 2,5€ mozete saznati koliko imate promila u krvi.
Posto sam do tog trenutka vec imao litru sangrie i litru gin-tonica u sebi, odlucio sam da saznam koliko imam toga u sebi.
Ispostavilo se da imam samo 0,19 promila alkohola u krvi.
Nevjerojatno! Nakon svega toga, samo toliko? Onda je Anastasia ustanovila da imam celicnu jetru i od sinoc me tako zove.

Sto se vremena tice ovdje, predivno je. Nisam vidio oblaka otkako sam dosao ovdje. More je iznimno toplo, a danas sam si kupio i luftic.
Uopce nemam pojma zasto sam to napravio. Lezao sam na plazi i u jednom trenutku mi je kroz glavu prosla misao: "Mogao bih si kupiti luftic." Digao sam se i kupio ga. Cak mi i nije zao.

Po pitanju zena, ovdje svatko moze pronaci nesto za sebe. I potpuno je normalna stvar da zena hoda u toplesu po plazi.
Ljudi moji, ja mislim da sam vidio vise sisa nego redatelj porno filmova sa 40 godina radnog staza.

Toliko od mene zasad. Jos cu se jednom javiti u slijedeca 2 dana jerbo, nazalost, odlazim u cetvrtak navecer. Sve lijepe stvari brzo prodju...

- 21:55 - Talk to me, Goose... (3) - Ako baš moraš - #

05.09.2005., ponedjeljak

Mallorca, Nijemci i lopovska sobarica...

UPOZORENJE: Ovaj post ce biti malo duzi od ostalih, tako da ljubazno molim za razumijevanje.
UPOZORENJE br.2: Kao sto vidite, nema hrvatskih znakova na ovom keyboardu zato sto je Svabski. Takodjer molim za razumijevanje.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
Dakle, to je to. Ispunjenje zivotnog sna. Pocelo je nekako ovako...
U cetvrtak popodne sam dosao na autobusni kolodvor da bih vidio prilicnu "guzvu" na svom peronu. Tamo su bili jedan jako stari bracni par i jedan malo manje stari bracni par. I ja.
Dobro, rekoh sam sebi, nisi mogao nista drugo ocekivati.
Onda je po nas dosao kombi. Vozili smo se nekih 2 sata do Ljubljane, ali ta voznja me toliko iscrpila, uopce nemam pojma zasto. Dosli smo u Brnik (to je aerodrom, odmah kraj Ljubljane, nesto poput Plesa), prijavili za let, a onda je uslijedilo dvosatno cekanje koje sam proveo u nekom bircu.
Tamo mi je odmah bilo jasno da pusaci nisu pozeljna bagra u tom dijelu svijeta, tj. na Zapadu. Prostor za pusace nije odvojen nikakvom pregradom, ali za njih su bila predvidjena samo 3 stola, i to ona visoka. Katastrofa. Ali dobro, prezivio sam. Prezivio sam i prijezirne poglede konobarice.
A onda je uslijedio ulazak u avion.
Znate, to samo po sebi ne bi bilo nista posebno da ja nemam strah od visina. Ne mozemo ga nazvati fobijom, ali strah je definitivno tu. Nazovimo ga "semifobija".
Mjesto za sjedenje - odmah uz prozor. Divota! Pokusavao sam ne gledati kroz prozor, ali njih ima toliko da jednostavno morate gledati kroz njih. Kad smo se pokrenuli, puls je naglo skocio (prema mom proracunu, iznosio je kojih 170 otkucaja u minuti, plus-minus 2), mrak mi je pao na oci. Poceo sam duboko disati. Kad mi se vid vratio nakon par sekundi, shvatio sam da sam u zraku i da se nista nije dogodilo. Yey!
Aerodrom na Mallorci je velik. Stvarno velik. 20 minuta smo hodali od aviona do nase prtljage. Nakon toga nas je docekao travel agent koji nas je uputio u minibuseve koji su nas trebali razvoziti. U hotel sam konacno usao negdje oko 1 sat ujutro. Prijavio sam se, ukljucio klimu u sobi, skinuo robu sa sebe, upalio telku i zaspao jer sam bio krepan.

PETAK
Probudio sam se u 8 ujutro. Sisao na dorucak, odbio popiti kavu koju su tamo sluzili, otisao u sobu, uzeo stvari i otisao malo prozujati do plaze.
Ljudi moji, pojam "masovni turizam" se ovdje stvarno moze dobro iskoristiti. Na putu do plaze (500-600 metara) sam uspio izbrojati 22 hotela. Nakon toga sam prestao brojati.
Kad sam izasao na plazu, stislo me srce i pustio sam suzu radosnicu. Ispred mene se pruzao pogled na predivno plavo more i kilometarsku pjescanu plazu obogacenu palmama. "To je to", rekao sam sebi, "to si cekao cijeli zivot."
Prosetao sam se, sjeo na kavu, vratio se u sobu, uzeo stvari za kupanje i odjurio nazad na plazu. Da vam bude jasno, plaza ima i plavu i zelenu zastavu, sto znaci da spada u cisce plaze u ovom dijelu Europe.
Nisam bio siguran hoce li more biti toplo, ali se ispostavilo da je toplije nego Jadran. Fascinantno!
Na plazi sam se skoro potukao s nekim Talijanom zbog toga sto sam mu gledao zarucnicu. Ljudi moji, cura je stvarno komad i pol, a jos je bila u toplesu. Kako da ne pogledam?
Uglavnom, citava stvar je zavrsila tako sto su se na kraju njih dvoje posvadjali. Bravo ja.
Da, samo jedan mali detalj. Ja sam vam na njemackom dijelu otoka. Sve vrvi od Nijemaca. Jasno, zbog toga svi ovdje misle da sam i ja Nijemac, tako da moja komunikacija s ljudima se odvija u nekoj kombinaciji engleskog, njemackog, spanjolskog i talijanskog. To treba cuti.
Zbog tolike kolicine Nijemaca, ovdje postoji i nesto sto se zove Bierstraße. Kad sam to otkrio, shvatio sam da sam u RAJU. O ostalim zbivanjima drugom prilikom jerbo mislim da nemam dovoljno para da platim racun ovdje u bircu, pa moram ici. Slijedece javljanje sutra. Hasta manana!

- 16:55 - Talk to me, Goose... (5) - Ako baš moraš - #

01.09.2005., četvrtak

This is my island in the sun...

Dobro je. Još se nisam spakirao.
Nema veze. Ionako imam vremena do pola 5 popodne. Samo moram potrpati stvari u torbu.

Danas sam otišao s prijateljem posjetiti bivšu rasku, koja je upravo otišla u penziju, da joj čestitamo rođendan i da vidimo kako provodi dane u penziji. Još smo dobili tamo pive i kolača, tako da nije bilo loše uopće...
Kasnije sam se otišao pozdraviti s frendicom, a večer sam proveo uglavnom kartajući belu na netu. Vrlo kvalitetna večer, kad se sve zbroji.

Ništa, ljudi. Ako sve bude OK i tamo pronađen nekakav internet caffe, te ako položaj zvijezda i smjer puhanja vjetra budu povoljni, moje slijedeće javljanje će biti s Mallorce.

Uživajte! Jerbo znam da ja hoću.

- 02:26 - Talk to me, Goose... (5) - Ako baš moraš - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>