When the night has come
and the land is dark
and the moon is the only
light we'll see
no I won't be affraid
no I won't be affraid
just as long as you stand
stand by me
------------------------------------------------------------------------------------
Da, došao je i taj dan, kada sam, po prvi put u svom životu stupio u predavaonicu na svom fakultetu.
I odmah sam završio u prvom redu. :(
Došao sam u 14h na faks i ušao u "razred", da bih shvatio da su sve klupe popunjene. Osim prve. Jasno, nije mi ostalo previše izbora, šta ne?
Sad brijem da ću morati ostati sjediti tamo do kraja semestra,godine ili čega već. Tough luck!
Najgora stvar kod sjedenja u prvom redu nije ta što ne možete pričati ili što ne možete spavati. Ne, najgora stvar je što nemate pogled na ekipu.
Ja sam cijeli život proveo sjedeći u zadnjoj ili predzadnjoj klupi. Jedna od velikih prednosti te lokacije je, kad vam je dosadno, možete promatrati ljude oko sebe i gledati šta oni rade. Ti detalji koji se mogu vidjeti na satu mogu poprilično pomoći da shvatite nečije navike, sklonosti i, u krajnjoj liniji, da shvatite način na koji određena osoba funkcionira.
Također, ne smijemo zaboraviti ni činjenicu da vas rijetko kad mogu vidjeti u zadnjim klupama, pa se možete slobodno zavaliti na klupu i brojati ovce ili što već radite kad vam je dosadno.
I sada, nakon provedenih 12 godina na takvoj lokaciji, stjeran sam u prvu klupu. Osjećam se vrlo nesigurno i nervozno zbog toga. Drugi ljudi vide mene, ali ja ne vidim njih. Zabrinjavajuće...
Jedno je sigurno - opet sam u srednjoj školi! Nekoliko stvari ide toj tvrdnji u prilog:
1. Stalno smo u istoj predavaonici. Profesori dolaze k nama, a ne mi k njima.
2. Oko vas uvijek sjedi istih 78 ljudi.
3. Raspored predavanja je složen tako da jedan tjedan imate predavanja ujutro, a drugi popodne.
4. Teoretski gledano, obavezni ste biti na predavanjima jer tako zarađujete dodatne bodove, koji na kraju mogu utjecati na vašu ocjenu.
5. Imate odmor između svakog sata. Jedina prednost je što svaki odmor traje 15 minuta. :)
6. Svako malo dobivate ZADAĆU za napisati.
Da stvar bude bolja, ni profesori nisu oduševljeni sa novim sustavom studiranja. Čovjek koji mi predaje osnove elektrotehnike nam je prvih 45 minuta držao govor o svim manama Bolonjske deklaracije, u kojem se osjetila strašna gorčina.
Znate, ljudi teško mijenjaju stare navike. Pogotovo ako su malo stariji.
I sad zamislite čovjeka koji već 25 godina predaje na fakultetu i sad odjednom mora početi predavati kao da radi u srednjoj školi?
Ne znam kako će to izgledati. Mogu se samo nadati najboljem...
P.S. Ne, uopće nisam večeras gledao Hakere po x-ti put.
Post je objavljen 20.09.2005. u 00:45 sati.