E, pa, ljudi moji, to bi bilo to.
Bilo je genijalno. Bilo je fenomenalno. To je bilo 7 najljepsih dana u mom zivotu. No, sad je vrijeme da se vratimo u stvarnost jerbo slijedeci tjedan pocinje faks...
Kad sam se u podne odjavio iz hotela, shvatio sam da imam jos 8 sati slobodnog vremena, pa sam odlucio otici do Palme. Lijep je to gradic, sa svojih 400000 stanovnika, ali je relativno malen. Evo, u zadnjih sat vremena sam prehodao pola grada, a sada sam u nekom internet cafeu na Plaçi Cardenal Reig.
Moram priznati da je prometna povezanost na otoku stvarno odlicna - na cijelom otoku postoji autocesta, tako da za manje od pola sata mozete doci s jednog kraja otoka na drugi. Ali muci me jedna stvar. Ne znam je li to samo stvar otocana ili su svi Spanjolci takvi, ali ovdje su ljudi opsjednuti rotorima. Normalno raskrizje ovdje de facto ne postoji. Samo rotori. Covjeku dodje da se zapita...
Mozda je i bolje da idem danas jer imam osjecaj da bih umro da sam ostao jos tjedan dana. Toliko ludiranja, alkoholiziranja i nespavanja - sinoc sam potpisao kapitulaciju. Mislio sam da cu sinoc biti cijelu noc budan, uopce ne spavati, nego biti vani, ali jok. Negdje oko pola 2 ujutro sam shvatio da u meni nema dovoljno energije cak ni da pljugu zapalim. Oko 2 sam uspio doci do hotela, a onda sam se doslovce srusio na recepciji. Jednostavno nisam mogao vise.
Al' se isplatilo. I nadam se da cu se jednoga dana vratiti.
Samo mi je zao sto mi Anastasia nije dala da je slikam. Ona je jedna od onih osoba koja se odbija slikati. Jedina slika na kojoj se ona nalazi je ona s podjele svjedodzbi.
Nista, samo da se malo javim. Sad idem nesto pojesti jerbo nemam namjeru cekati obrok u avionu, pogotovo ako uzmemo u obzir da letim tek u 22h.
Adios!
Post je objavljen 08.09.2005. u 13:42 sati.