Aruba, Jamaica
Ooo, I wanna take you
To Bermuda, Bahama
Come on, pretty mama
Key Largo, Montego
Baby why don't we go
Jamaica
Off the Florida Keys
There's a place called Kokomo...
------------------------------------------------------------------------------------
OK. Sada sam dobro.
Ono jučer je samo bio odraz mog trenutnog duševnog stanja. Jednostavno se sve živo nakupilo u meni, a onda je došla i jedna pjesma koja je bila kap koja je prelila čašu.
Ali sada sam opet onaj stari.
Evo, upravo sam se vratio od dede i bake. Danas su slavili 50 godina braka.
Zamislite vi to. Punih 50 godina. Puno je to vremena...
Danas je to prava rijetkost, s obzirom na način i ritam života kojim živimo danas. Pravo je čudo ako brakovi potraju duže od 10 godina.
To nas vodi do slijedećeg pitanja:
Kako ću ja svojoj djeci (ako Bog da sreće da ih bude jednog dana) objasniti da njihov did i baka ne žive skupa, tj. da su rastavljeni? Meni je sama pomisao na to nepojmljiva.
Sve u svemu, nije to zapravo bila prava fešta. Baka je napravila gro hrane i bilo je gro pića, samo za nas četvero (stara, deda, baka i ja), pošto je buraz u vojsci.
Ne brinite, sve se pojelo i popilo:)
Kroz jedan od brojnih razgovora koje smo vodili danas sam shvatio da je prekjučer bilo punih 13 godina da sam se doselio u Zagreb.
Tu sam išao godinu dana u vrtić, završio osnovnu i srednju školu, te sada krećem na faks.
Moram priznati da mi je ovaj grad prirastao srcu. Iako se nikad nisam osjećao pravim Zagrepčaninom. Uvijek mi je nešto falilo.
More... To mi fali.
Ipak sam prve godine svog života proveo na moru i uz more i uz potpuno drukčiji mentalitet ljudi, tako da, kad dođe ljeto, jednostavno moram otići kod babe na more, iako je to mjesto od 550 ljudi gdje de facto nema života, samo zato da se opustim i odmorim od svega.
Nakon dva tjedna mi postane dosadno, ali bez ta dva tjedna mislim da bih poludio...
Dugom ljetu konačno je došao kraj. Od sutra mi službeno počinje faks.
Bilo je dugo, bilo je lijepo, bilo je zabavno, zanimljivo i, u svakom slučaju, opuštajuće, a na trenutke i opasno po moje zdravlje. Od 20.5. do danas. Skoro puna 4 mjeseca.
Definitivno najdulje ljeto u životu.
I nikada više neću imati tako dugačko ljeto. Šteta...
Bilo je lijepo dok je trajalo, ali sada treba zavrnuti rukave i baciti se na posao!
Post je objavljen 15.09.2005. u 21:34 sati.