Naslov ovog posta je poznati citat iz filma Veljka Bulajića "Bitka na Neretvi" kojeg sam upravo pogledao. Inače, film je genijalan. Nije ni čudo što je bio nominiran za Oscara, osvojio brojne nagrade i rušio rekorde gledanosti u bivšoj Jugoslaviji, ali i u drugim zemljama svijeta (npr. 1972.g. je bio najgledaniji film u Japanu i brojnim drugim zemljama, te iste godine ze 6 mjeseci prikazivao u kinima u Parizu i Milanu, a cijelu godinu u Ateni). Ako ga niste pogledali, obavezno ga posudite u videoteci i izdvojite 160 minuta za gledanje.
Inače, ovaj post pišem uz zvuke Bijelog dugmeta, izravno iz Maksimira. Kako to?
Ne, koncert se ipak ne čuje skroz do Cvjetnog naselja.
Slučajno sam otkrio da Narodni radio uživo prenosi koncert, pa uživam. Upravo su otpjevali 'Tajnu vezu', a sada slijedi pauza prije drugog bisa.
Danas nisam radio apsolutno ništa osim što sam danas prijepodne otišao kupiti kruh i pljuge i skrenuo sam do kladionice (jasno, opet jedan par sjebao za 500kn). I ne bih bio doma u ovom trenutku da sam imao s kim ići večeras u KSET jerbo je tamo bila Queen slušaonica. Dakle, opet isti problem...
Ali od sutra se to mijenja,o da... Sutra je ovima konačno gotova matura i zato se sutra idemo svi skupa oblokati kao životinje, zabaviti se, pjevati i sve što inače ide uz to.
Evo, upravo je počeo drugi bis - 'Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac'.
Skoro pa mi i nije žao što sada nisam na Maksimiru (Bože, kako cinizam izbija iz mene)...
Post je objavljen 22.06.2005. u 23:38 sati.