Najveća tajna svih vremena!

28.02.2005., ponedjeljak

Zašto je nebo plavo?

Bila jednom jedna djevojčica. Recimo da joj je ime bilo Ivana. Ivana je živjela u svom rodnom gradu. Bila je uvijek sretna i vesela, imala je mnogo prijateljica i često se pitala zašto je nebo plavo. Uskoro je krenula u školu gdje je naučila čitati,pisati, zbrajati i oduzimati. Nakon škole često bi ispred zgrade igrala gumi-gumi sa mlađom sestrom. Do petog razreda, već je mnogo naučila o državama koje se nalaze naopačke na kugli; znala je gdje je sjever a gdje jug, gdje je istok i gdje je zapad. Ali još uvijek nije znala zašto je nebo plavo. Onda je počeo rat. Ivana je zajedno sa sestrom i mamom došla u moj grad, a tata je otišao u vojsku. Ubrzo je tata poginuo ostavivši za sobom troje usamljenih u novom gradu. Malo pomalo sjeta je zamjenila tugu pa je Ivana stekla nove prijatelje i sa sestrom opet igrala gumi-gumi. Ispred njihove nove zgrade. Mama se teže nosila sa sobom pa je odlučila naći novog muža. Jednog jutra Ivana je našla poruku na kuhinjskom stolu: 'Draga Ivana, otišla sam sa novim tatom u drugi grad. Meni je sve ovo preteško, ali on je zaključio da je ovako najbolje za sve. U većem gradu su i veće prilike za posao. Nemoj biti tužna i brinuti, jer ja ću ti svaki mjesec slati novce za hranu, stan i režije. I često ću te posjećivati. Ti si već dovoljno stara da brineš za sebe i posebno za svoju mlađu sestru. Pazi da bude dobra u školi i pomaži joj oko zadaća. Znaš da je muči matematika. A ti moraš biti jaka i hrabra. Voli te mama.' Te iste godine Ivana je krenula u prvi razred srednje škole. Bila je djevojka bez ljepote a 'djevojka je bez ljepote nesretna, jer ostaje bez ikakva izgleda da bude voljena. Istinu govoreći, nitko joj se ne ruga niti prema njoj okrutno postupa; no kao da je prozirna, nijedan je pogled ne prati u prolazu.' Kad je mlađa sestra završila osnovnu školu preselila se k mami i novom tati. Ivana je ostala sama. Ustvari, ne posve sama, imala je dvije, tri prijateljice s kojima bi svakodnevno odlazila sa nastave na cigarete,vodke, vino, tablete... Uskoro je završila srednju školu i upisala fakultet. Polako su se sve njene patnje počele gasiti i sad je već postala zrela, samosvjesna mlada žena koja će ubrzo diplomirati. Bila je gotovo sretna. Pronašla je opet nove prijatelje s kojima bi zajedno učila,odlazila na kave, u kino, predstave... Sad je još samo željela pronaći nekoga tko će je voljeti onakvu kakva jest... Bila je uplašena i pitala se hoće li ostati sama do kraja života. Tražila je svugdje, i u svima je vidjela onog pravog. Ali tek kad je prestala tražiti on je pronašao nju. Poljubili su se i bili zajedno dugo vremena. Više nije bilo moguće isključiti nju bez njega, sve je bilo podređeno i predodređeno jedno drugome. Uskoro su se zaručili i odlučili vjenčati jer je Ivana čekala dijete. Sad je tek ponekad, kad bi sama šetala gradom ili ležala u krevetu, pomislila na rat, tatu, mamu ili sestru i samo na trenutak bi joj srce malo jače zakucalo. Sve je bilo u redu. Nekoliko mjeseci kasnije, Ivana je spavala kad je u 1.47. u noći zazvonio telefon. Još uvijek u polusnu podigla je slušalicu i čula nepoznati ženski glas s druge strane linije. – Jeste li vi Ivana K.? - Da, jesam. -Vaš zaručnik nalazio se u automobilu koji je vozio N.N. -Da? -Prije pola sata izletjeli su sa ceste. Hitna pomoć je brzo došla na mjesto nesreće ali, nažalost, on je već bio mrtav... Žao mi je. Danas Marko ima četiri godine i kad je lijepo vrijeme često ide s mamom u šetnju. Prolaze ulicama, odlaze u park gdje gledaju golubove i drveće, ali mama nikad ne gleda gore i nikad se ne pita zašto je nebo plavo.

- 17:30 - Kad se upali žuto, klikni, i nemoj se sramiti (8) - Odštampaj - Na ovo ne kliknuti

27.02.2005., nedjelja

H=m*2c

Ok, stigla je i nedjelja, dan prije ponedjeljka (kak pametna rečenica). Eto, nakon tri dana osjećam se puno bolje, temperature više nema, grlo me još boli tek toliko da mi daje do znanja da postoji, i sve u svemu, sutra budem spreman za nove tjedne pobjede. Super! Ovo je sad čista istina: bolestan sam dvaput na godinu - obično jednom u veljači i jednom u studenom - i svaki j.... put sam bolestan prek vikenda. Ovo je apsolutna istina. Pitajte moju mamu. Kao da me neka viša sila želi poštedjeti da ne bi izostal na faksu zbog (opravdane) bolesti, ili s nekih drugih obaveza... Ne kužim zbog čega baš ja. Jasno bi mi bilo da sam znanstvenik koji radi na nečemu kaj bude promijenilo ljudski rod na bolje, i da moje zdravlje može utjecati na brzinu pronalaska nekog revolucionarnog izuma koji se bude zval po meni ili nekog novog zakona čija se mjerna jedinica naziva po mom prezimenu. Ono, na primjer: 1 Henry je masa puta dvostruka brzina svjetlosti. Ili: H=m*2c Naravno od mene 'koji nikad tjednom nije bolestan' takvih ili sličnih, zaduženja za ljudski rod neće biti. Pa onda si to ne mogu drukčije protumačiti nego kao samo još jednu psinu od onoga koji nas gleda s visoka. Vjerojatno se ništ ne događa na Olimpu pa su se dečki dogovorili: - Ajmo malo F.Henryu pokvariti planove za ovaj vikend. - Dobra ideja, Zeuse, ali samo za vikend! - reče Eol. - Neka nam naš beskoristan Henry ozdravi do ponedjeljka. - Svakako, svakako - odvrati Zeus. - Nikako ne bismo htjeli da nam Henry bude bolestan i u ponedjeljak! Zatim se glasno nasmijaše, a u daljini grom udari u zemlju.

- 21:09 - Kad se upali žuto, klikni, i nemoj se sramiti (4) - Odštampaj - Na ovo ne kliknuti

26.02.2005., subota

- 21:16 - Kad se upali žuto, klikni, i nemoj se sramiti (1) - Odštampaj - Na ovo ne kliknuti

25.02.2005., petak

Srditi post

Evo mene opet, u 2005, nakon 4 dana glazbenog putovanja vremenom i prostorom. Imam mnogo toga za pisati o prethodnih nekoliko dana i imam najbolju volju da sad to sredim u smisleni post. Ali... Danas me uhvatila viroza. Možda je gripa, ne znam još. Naravno, posjetila me u najbolje moguće vrijeme – prije vikenda! Dakle, osjećam se za k..... Zato sad samo u kratkim i nepovezanim rečenicama nastavljam... Dobih gmail adresu – najbolja stvar u zadnja dva dana (ok, i jedan položen ispit više, al to je bila samo formalnost.). Naišel sam u večernjem od 21.02. na dva članka vezana uz blog, koja dolje prenosim. Isplaćen mi je honorar od HRT-a na koji sam čekal tri mjeseca (ovo je već izlizana stvar ali još jedan dokaz da je D.Dvornik u pravu). I to je tak ogromna količina love da sad ne znam dal bi otišel na foto-safari u Keniju ili bi kupil neki manji auto. Kad smo već kod HRT-a, stvarno sam se ovih dana zamislil ak postoji ijedna televizija na svijetu koja je u stanju tolko mučiti gledatelje svojim kvazi-zabavnim programom. Možda ima koja u Kazahstanu, al ne bi se kladil u to. Govorim o emisiji posvećenoj njihovom 'najjačem brandu'. Kao što napomenuh, sad sam pod temperaturom, al ne znam kolko čovjek mora biti lud ili bolestan, da bi SVAKI dan, SVAKIH pola sata, emitiral ono primitivno i uvredljivo za svakog, kak to oni obično vele- 'prosječnog gledatelja'. Ako još nekome nije jasno o čemu se radi, onda budem sad sa gnušanjem natipkal to ime: 'Kome zvoni Dora?'. Molim, svakog tko ovo čita nek mi veli ak se slaže sa mnom ili sam možda ja samo ipak lud. Tko to gleda? Kome je to zabavno, smiješno? Tko uopće troši telefon glasajući za...? Ono za kaj se već glasa. Natjecanje ili kaj? Ovim se ispričavam svima koji misle da je to prikladna, zabavna i uzbudljiva emisija, al moje je mišljenje da je spam na internetu mali bijeli miš za ono kaj je 'k.z.d.?' na Tv-u. Da, i na kraju u vezi toga, da me ne bi krivo shvatili, nije da sam ja mazohist i da se volim kažnjavati gledajući to, ali jednostavno kad svaki put nevino pomislim: 'kaj bi moglo biti na HTV-u' i pritisnem gumb na daljinskom, pojavi se reklama za to sa glasom u pozadini onog na T. ili F., ili se pojavi neki estradnjak koji zvuči ko da sere mramor. Ustvari sam o ovome namjeraval napisati par riječi: Ubio se autor knjige “Strah i prijezir u Las Vegasu” ASPEN - Legendarni novinar i jedan od najboljih američkih književnika 20. stoljeća Hunter Stockton Thompson (67) počinio je prekjučer samoubojstvo propucavši si glavu u svojem domu u Woody Creeku, nedaleko od mondenog američkog skijališta u Aspenu. Tužan kraj posljedica je njegova konstantna života "na rubu", eksperimentiranja s teškim drogama i alkoholom te naginjanja samouništenju. Rođen 1937. u Kentuckyju, Hunter je od ranih dana imao problema sa zakonom i nadređenima, pa je jednom čak i završio u zatvoru na dva mjeseca. 1956. počinje karijeru sportskog novinara unutar vojne baze u Floridi, odakle je ubrzo izbačen kao - nepodoban. Usporedo s novinarstvom bavio se i pisanjem novela, pa je osvojio čak i Pullitzerovu nagradu. Da bi napisao knjigu "Hells Angels" 1966. o ozloglašenim motoristima neko je vrijeme čak i živio s njima. Huntera se također smatra i ocem web dnevnika, tzv. bloga. 21.02.2005 Večernji list Samo bi dodal da toplo preporučam, ako već niste pročitali knjigu, svakak pogledate film 'Strah i prijezir u Las Vegasu.' I drugi članak: Neki blogeri završe bez posla, neki u zatvoru Dva Iranca završila na sudu zbog pisanja blogova Dokaz da Veliki brat uvijek gleda i da vas Internet ne može spasiti od anonimnosti i kazni zbog iznošenja vlastitog mišljenja, jesu dva nova slučaja suđenja blogerima. Iranci Arash Sigarchi i Mojtaba Saminejad očekuju zatvorsku kaznu zbog onog što su pisali o nedavnim uhićenjima novinara i blogera u njihovoj zemlji. Blogerska zajednica pozvala je sve koji posjeduju svoj blog da stave natpis "Free Mojtaba and Arash Day" i tako podignu razinu svijesti o tome što se događa u nekim zemljama. Kad bi svi blogeri stavili taj natpis, on bi se na Internetu pojavio nekoliko milijuna puta. 21.02.2005 Večernji list Dakle, ak netko misli da bude svijet promijenil na bolje, ak na svoj blog stavi taj natpis - samo naprijed! E pa, to bi bilo sve od mene za danas. Pozdrav!

- 00:28 - Kad se upali žuto, klikni, i nemoj se sramiti (3) - Odštampaj - Na ovo ne kliknuti

23.02.2005., srijeda

Glazba starih civilizacija (4)

Grčka Kako bi jasnije prikazali odnose među tonovima, Grci su dijelili intervale u konsonantne i disonantne. Kvarta, kvinta i oktava su pripadale konsonantnima, a ostali disonantnima. Tetrakord, niz od četiri tona od kojih prvi i posljednji stoje u intervalu kvarte, bio je osnova melodijske misli. Također je bio i primarni element za građenje ljestvica. Vrste tetrakorda određivali su položaji polustepena u tetrakordu, pa su tako spajanjem dvaju srodnih tetrakorda nastajale različite ljestvice. Glavne ljestvice su bile dorska (npr. e-f-g-a-h-c-d-e), frigijska (npr. d-e-f-g-a-h-c-d), i lidijska (npr. c-d-e-f-g-a-h-c). Hipodorska, hipofrigijska i hipolidijska ljestvica nastajale su prebacivanjem gornjeg tetrakorda ispod donjeg; dok su hiperdorska, hiperfrigijska i hiperlidijska ljestvica nastajale prebacivanjem donjeg tetrakorda iznad gornjeg. Svih ljestvica bilo je teoretski devet, a u praksi sedam, jer su hipodorska i hiperfrigijska, te hipofrigijska i hiperlidijska imale jednak raspored stepena i polustepena. Neke od izvedenih ljestvica imale su i posebna imena, pa se tako hiperdorska nazivala miksolidijskom, hipodorska eolskom, hipofrigijska jonskom a hiperfrigijska lokrijskom. Kod Grka, izraz harmonija je najčešće označavao zbroj intervala i tonova u oktavi. U melodijskom oblikovanju pojavljuju se tri roda koja se temelje na tome da su dva unutarnja tona tetrakorda mogla mijenjati visinu. Dijatonski rod ima tetrakord koji je oblikom jednak kao npr. donji tetrakord dorske ljestvice (e-f-g-a). U kromatskom rodu visina drugog tona se mijenjala tako da se spuštao za polustepen (a-ges-f-e), dok se u enharmonijskom rodu mijenjala visina drugog i trećeg tona. Drugi ton se spuštao za stepen, a treći za interval manji od polustepena što znači da su i Grci poznavali mikrointervale. Ljestvice su tetrakordima mogle biti spajane na dva načina. Ukoliko je zadnji ton prvog tetrakorda bio i prvi ton slijedećega govori se o 'syenemenon' ili spojenim tetrakordima. 'Proslambanomenos' ili završni ton dodaje se ispod donjeg tetrakorda kod spojenih tetrakorda kako bi se dobila oktava. Ako su tetrakordi bili rastavljeni intervalom od cijelog stepena nazivali su se 'diazeugmenon' ili odijeljeni tetrakordi. Cijeli grčki tonski sustav temeljio se na nizu od dvije oktave koji nazivaju 'sistema teleion ametabolon' (potpuni, nepromijenjivi sistem). Dorkoj ljestvici dodan je sa svake strane po jedan neodijeljeni tetrakord, a na dnu sistema nalazio se završni ton. Ton –a bio je sredina sistema, a naziva se 'mese' (sredina); ton –h zvao se 'paramese' odnosno 'najbliži sredini'. Ostali tonovi su nosili dva naziva od kojih se jedan odnosio na sam taj tetrakord. Mjesta na kojima se tetrakordi spajaju zovu se 'synaphe' , a mjesto koje odijeljuje drugi tetrakord od trećeg zove se 'diazeuxis'. 'Sistema teleion ametabolon' mogao je postati promijenjiv sistem ako bi se u nizu tonova od –d1 do –a2, ton –h zamijenio tonom –b. U grčkoj glazbi veliku ulogu imao je ritam. Osjećaj ritma javljao se iz koračanja, pravilnih plesnih pokreta i kao posljedica metrike pjesničkog teksta koji je utjecao na melodijsko oblikovanje. 'Hronos protos' bio je osnovna, nedjeljiva vremenska jedinica, a uz pravilne, simetrične stope postojale su i asimetrične čiji tragovi se nalaze u folkloru raznih balkanskih naroda. Grci su već u 6.st. p.n.e. imali razvijen sustav notacije koji se sastojao iz slova jonskog i starodorskog alfabeta. Tonovi su se bilježili tako što su se slova postavljala nad tekst, a trajanje tonova i pauze bilježile su se posebnim znakovima. Glavni grčki instrumenti koji su i utjecali na stvaranje glazbenih oblika bili su lira, odnosno 'kitara' i 'aulos'. Lira je bila kućno glazbalo, a kitara instrument javnih koncertnih nastupa. Oni su bili žičani instrumenti kod kojih su žice okomito položene i donjim dijelom pričvršćene uz rezonator. U početku bilo je sedam, zatim osam žica na liri i kitari, a u 5. st. p.n.e. broj žica se povećao na 11. Svaka od žica mogla je proizvoditi samo jedan ton, a svirači su žice dodirivali prstima ili pomoću trzalice. U solističkim nastupima bi izvoditelj desnom rukom trzao žice i tako izvodio napjev, a prstima lijeve ruke bi ga pratio. Od ostalih žičanih instrumenata najstariji je bio 'forminks', a jednožičani 'monokord' služio je za akustične probe. 'Sambuka, harfa u obliku polumjeseca i razne lutnje bili su stranog podrijetla. 'Aulos' je bio duhačko glazbalo, orijentalnog podrijetla slično oboi i sastojao se od cijevi s rupicama i otvorene na donjem kraju. Na gornjem kraju nalazio se dvostruki jezičak koji je pokretao sviračev dah. Klasični aulos sastojao se od dvije odijeljene sijevi iste duljine koje je svirač istodobno držao u ustima. 'Diaulos' je bio sastavljen od jedne kraće i jedne dulje cijevi. Na dubljoj cijevi se izvodila melodija, a na višoj pratnja i time se na neki način proizvodila heterofonija. Broj rupica na aulosu s vremenom se povećavao od četiri do dvanaest, pa zatim na petnaest. Također se i mehanizam instrumenta usavršavao, tako da je kromatski aulos omogućavao veliko bogatstvo moduliranja. Kitarodija (lirodija) je najstariji i najdostojanstveniji oblik kojem je pripadalo solo pjevanje uz kitaru. Pjevač je istodobno pratio seb na kitari lezbijskog (azijskog) tipa. U pauzama bi odsvirao interludij trzalicom, i to desnom rukom. Glavna točka kitaroda bio je 'nomos' koji je posvećen Apolonu i sastojao se od nekoliko dijelova. Kitarodi su prvo izvodili ulomke iz epopeja uvodeći ih preludijem (proemij) koji su prethodili glavnoj točki odnosno 'nomosu'. Pjevanje uz aulos nazivalo se aulodija, Instrumentalna glazba obuhvaćala je kitaristiku i auleutiku pri čemu je muziciranje na aulosu bilo mnogo više cijenjeno a auleti su imali i bogat repertoar gdje im je glavna forma bila 'pitijski nomos'. Također je i uz solističke nastupe postojalo i muziciranje dvaju aulosa. U kitaristici sva pozornost umjetnika bila je usmjerena prema što vještijem ornamentiranju. Tek u 7. st. p.n.e. forma zborne glazbe dostiže znatnu razinu iako postoji od davnih vremena. Zbor je okupljao 15-30 pjevača čije nastupe su pratili aulos, kitara ili oba instrumenta zajedno. Članovi zbora pjevali su u oktavama ili unisono (svi istu melodiju). 'Tren' je bilo pjevanje povezano sa pretklasnom magijom koje se postupno razvijalo u oplakivanje i postajalo stalnim elementom pogrebnog obreda. Zbor je pratio aulos, a 'elegija' je bila podvrsta trena. 'Pean' je bila pjesma radosti, obično posvećena Apolonu. Pjevala je o zdravlju, a kasnije o sreći, dobru koje se očekivalo od bogova, pobjedama u doba ratnih pohoda. 'Ditiramb', praćen diaulosom bio je posvećen bogu Dionizu, a pjevali su ga za vrijeme proljeća. Sudjelovalo je pedesetak pjevača i plesača koji su kružili oko Dionizova oltara preobučeni u satire. Od ostalih zbornih oblika značajne su bile himne, upućene bogovima; zatim 'skolion' (napitnica); 'enkomij' (pohvalnica), 'hiporhema' (poskočnica), 'epinikij' (oda pobjedniku na javnim igrama); 'partenija' (pjesma u slavu Artemide); 'epitalamij' (podoknica pjevana pred ložom mladenaca). Važno je istaknuti i da su nastupi zbora u grčkoj tragediji uvijek bili uglazbljeni, a glazba je imala vodeću ulogu u kritičnim momentima razvoja dramskog zbivanja. Instrumentalnu glazbu su predstavljali nastupi svirača aulosa, koji je izvodio interludije a rijetko mu se pridruživala i kitara. Dijalozima u drami vladalo je recitiranje često uz pratnju aulosa. Pitijski nomos Sakadas, glasoviti aulet prvi je uveo 'pitijski nomos' u delfijske igre. Jedan aulos morao je opisati borbu Apolona sa zmajem Pitosom, u utvrđenom redoslijedu izvođenja točaka u kojima je trebalo prikazati uvodno raspoloženje, Apolonov izazov zmaja, njihovu borbu, Apolonovu pobjedu i njegove pobjedničke pjesme. 'Pitijski nomos' je prvi pokušaj stvaranja programne glazbe iako veoma primitivan. Položaj glazbe u Grčkoj bio je specifičan među umjetnostima, što možemo zaključiti na temelju toga da je izraz 'Musike tehne' (umjetnost muza) obuhvaćao instrumentalno sviranje, pjevanje i ples. U životu Grka glazba je imala veliku ulogu jer su vjenčanja, pogrebi, poljski radovi, vjerski obredi, javne svečanosti i igre bile praćene glazbom. Uzrok cvatu glazbe bio je u tome što su Grci teže poslove prenosili na robove i time imali više vremena da se okrenu umjetnosti, odgoju i glazbi. Također su glazbi davali i posebnu funkciju koja je obuhvaćala socijalno i političko područje. Gledajući sa etičkog stajališta izgradili su čitav sistem moralne valjanosti ili štetnosti pojedinih napjeva i ljestvica na kojima su izgrađeni.Tako su, na primjer, smatrali da su dorski napjevi muževni, ozbiljni, veličanstveni, prikladni za ostvarenje pune duhovne ravnoteže i za herojsko-ratničke pothvate. Frigijski napjevi su izazivali uzbuđenja i strasti, lidijski bol, a hipolidijski su navodili na raskalašenost. Tako govori i legenda prema kojoj je jedan pijani mladić poludio slušajući neki frigijski napjev, a da mu je razum vratio Pitagora pomoću nekog drugog prikladnog napjeva. Grci su vjerovali da u glazbi postoji velika sugestivna moć koja će u čovjeku razvijati odlučnost, muževnost, hrabrost, lijenost ili mlitavost. Tako su i instrumenti, prije svega, kitara, lira i aulos imali dodjeljene negativne i pozitivne osobine. Lira, odnosno kitara bila je povezana uz Apolonov kult i bila je instrument vedrine i duševne ravnoteže. Aulos je bio dionizijski instrument uzbuđenja i strasti. Unatoč tome što je aulosu pripadala značajna uloga u glazbi starih Grka, Platon je nastojao ukloniti aulos i dionizijsku glazbu. Njegova izreka 'Što je bolja glazba, bolja će biti i država!' najbolje obilježava pristup prema omladini Grčke koja je morala učiti samo dobru glazbu i time usavršavati duhovni život, stišavati strasti i smirivati zle pobude. Uz Platona, i Pitagora je bio uvjeren da će put k čistoći duše naći uz pomoć glazbe. Glazba u Grčkoj imala je veći ugled od ostalih umjetnosti, a kad se za nekoga govorilo da je 'musikos', to je značilo da, osim što razumije glazbu, da je i obrazovan. Općenito, Grci su smatrali glazbu darom bogova, a i prvi glazbenici koji se spominju bili su Amfion, Linos, Marsija i Orfej. Također je, kod Grka, glazba jedina umjetnost kojoj ime potječe od božanstva – Muza. I na kraju... Početak glazbenog izražavanja zagonetan je kao i sam početak djelovanja ljudkog bića, odnosno trenutak kada se u prvim ljudskim jedinkama stvorio razum koji ih je odvajao od ostalih živih bića. Sa razvojem čovjeka kao društvenog i inteligentnog bića počinju se izdvajati i prvi pokušaji glazbenog izražavanja kroz razne obrede, fizičke radove, kao i u trenucima privlačenja suprotnih spolova. Uz pojavu prvih civilizacija, glazba se počinje izdvajati kao umjetnost, i prije svega, glazbi se pristupa sa golemim poštovanjem. Ovisno o položaju pojedine civilizacije, društvenom uređenju, i pristupu glazbi kao umjetnosti, nailazimo na mnoge sličnosti ali i razlike. U Egiptu, kao jednoj od najstarijih civilizacija, glazba se pojavljuje u još uvijek relativno primitivnom obliku, ali unatoč tome sve znamenitije svećanosti, povorke i gozbe su bile praćene glazbom. Indijskom, kao i glazbom Indonezije proteže se interval od Ľ stepena koji čini melodije kao i glazbu općenito, specifičnom za to područje. Za kinesku glazbenu umjetnost može se reći da je ogledalo hladnoće kineskog društva i odbijanja čovjeka kao pojedinca, dok je glazba Rima bila prolazna, bez ikakve osobite značajke koja bi je obilježila kao autohtonu i specifičnu. Iako su Rimljani preuzeli mnoge značajke grčke glazbe, u samom pristupu veoma su se razlikovali od Grka. Već u počecima grčke civilizacije glazba se počinje izdvajati od plesa i govora kao zasebna umjetnost, da bi se u 5. st. p.n.e., na vrhuncu razvoja Grčke, ponovno sinkretizirala i time stvorila grčku tragediju, značajnu za razvoj književnosti i glazbe sve do današnjih dana. Apsurdna činjenica je da danas, u 21. stoljeću, glazba ima mnogo manju vrijednost kao umjetnost, a može se tek djelomično 'opravdati' dehumanizacijom potrošačkog društva koja je rezultirala općim klonućem ljudskog duha neophodnog za razvoj umjetnosti.

- 11:47 - Kad se upali žuto, klikni, i nemoj se sramiti (6) - Odštampaj - Na ovo ne kliknuti

22.02.2005., utorak

Glazba starih civilizacija (3)

Glazbena kultura arapsko- islamskog svijeta Za teoriju arapsko-islamske glazbe značajno je postojanje intervala manjih od polustepena. Dokazi za postojanje mikrointervala nalaze se u teorijskim postavkama koje dijele oktavu na 17-24 tonova, ljestvice su uzlazne, a ima ih mnogo. U 18.st. G.A.Willoteau je otkrio 1428 vrsta arapskih ljestvica. Ritam arapske glazbe je nesimetričan, osnovan na slobodnom nizanju kraćih i duljih ritmičkih jedinica. U ovisnosti o metričkim obrascima u stihovima, osnovna ritmička jedinica umnažanjem tvori različite ritmičke figure. Teoriju o melodijskim modelima izgrađuju srednjevjekovni arapski teoretičari i nazivaju je 'maqam'. Postoji 12 'maqama' i svaki ima svoj temeljni ton i točno određeni broj tipičnih melodijskih pomaka. Od žičanih instrumenata u predislamskom razdoblju nailazimo na 'rebab', iz kojeg možemo naslutiti značajke današnje violine. Sastojao se od dvije žice, kruškolikog ili četverouglastog rezonatora i dugog vrata. Također je i 'tanbur' odnosno vrsta mandoline bio sastavljen od dugog vrata i dvije žice. Između 7. i 9 st. pojavljuje se 'ud' (ili al – 'ud) sastavljen od 4 žice ugođene po kvartama. Javljaju se i instrumenti poput harfe, citre te nekoliko duhačkih instrumenata nalik na obou i flautu. Od udaraljki poznat je plosnati ručni bubanj 'duff' ili def i veliki bubanj. U predislamskom razdoblju karakteristično je psalmodijsko recitiranje stihova iz narodnih epova uz pratnju rebaba. Zapisanih napjeva je malo pa se zato arapska melodija i struktura proučava u stanju u kakvom je danas. U razdoblju između 7. i 9. st. melodija postaje bogatija i stvaraju se četiri temeljna ritmička obrasca. Kao posljedica nastupanja glazbenika na dvorskim ceremonijama odnosno nizanja glazbenika jednim za drugim nastaje 'nauba', skladba u obliku suitnog niza instrumentalnih i vokalnih stavaka. Vokalni stavak se razvija u shemu zvanu 'aaba' koja je i danas prisutna u arapskoj glazbi. U periodu od 9. do 15. st. razvijaju se dva glazbena središta arapske glazbe, a to su Bagdad i Cordoba. U tim središtima niz teoretičara obrađuje i zapisuje obilježja arapske glazbe. Od njih najpoznatiji je Alfarabi (oko 870.-oko 950.). Značajno za njih je temeljito proučavanje i prilagođavanje grčke glazbe arapskoj. Osim mujezinih zazivanja i recitiranja ulomaka iz kurana nema druge vjerske glazbe. Japan U Japanskoj glazbi, od instrumenata, posebno se ističe 'biva' s hvataljkom koja je srodna lutnji, zatim 'šamizen' sastavljen od tri žice i dugačke hvataljke. 'Koto' je tip velike kitare sa 13 navoštenih žica a 'šakuhači' je flauta od bambusove trske. Kao u kineskoj tako i u japanskoj glazbi prevladava pentatonika ali sa polustepenima. Općenito, od kineske glazbe razlikuje se većom slobodom i raznolikošću ritma. Između 8. i 12.st. razvija se glazba specifičnog stila svana 'gagaku'. 'Gagaku' izvodi instrumentalni sastav sastavljen od udaraljki, žičanih i duhačkih instrumenata. Također se najčešće izvodi na otvorenom kako bi se uskladilo sa ljepotom prirode i njezinih zvukova i šumova. 'No' je scensko djelo slično grčkoj tragediji u kojemu se pjeva, pleše i recitira. Jedino se flauta upotrebljavala od instrumenata. U građanskom sloju razvija se posebna scenska vrsta nazvana 'kabuki'. Kasnije se pojavljuju kraće pjesme 'ha-uta' ili 'ko-uta' koje ponajviše pjevaju gejše, dok su mnogo opsežniji 'naga-uta' za glas i instrumente. Indonezija U glazbi Indonezije nailazimo na mnoge elemente koji potječu iz Kine, Indije, Arabije i koji se stapaju sa njihovom tradicijom. Osobitosti glazbene strukture Indonezije prije svega su intervali. Na Javi postoje dva tonska sustava: 'pelog' je sastavljen od 142 ljestvice i 'slendro' koji je sastavljen od 101 ljestvice. 'Pelog' se temelji na sedmotonskom, a 'slendro' na pentatonskom nizu. 'Slendro' dijeli oktavu na pet jednakih intervala od kojih se samo neki približavaju našoj kvarti i kvinti. 'Gamelan- orkestar' je tradicionalni instrumentalni sastav u kojemu nastupa i do 60 svirača. U Indoneziji postoji na tisuće takvih sastava i svaki ima svoj repertoar i način ugađanja tonova. Od instrumenata sudjeluju gongovi, bubnjevi, ksilofoni, gudački instrumenti, dugačke flaute i citre, a javljaju se i glasovi. Dok jedna grupa instrumenata izvodi glavnu melodiju, druga je ukrašuje i varira, a gongovi odijeljenim udarcima provode periodizaciju melodijskog toka. Rim Glazbena teorija Rima bila je temeljena na grčkoj, ali u školama nije zauzimala jedno od središnjih mjesta. U instrumentariju nailazimo na aulos (tibia), kitaru (lira), cimbal te velik broj duhačkih instrumenata kao što su tuba, rog (buccina) i lituus. U rimskom narodu često se pjevalo što se vidi iz radnih pjesama, vojničkih kao što je koračnica i sakralnih napjeva. Glazbenici su u Rimu osnovali čak i svoje 'cehovsko' udruženje zvano 'Collegium tibicinum Romanorum'. Najznačajniji predstavnik komedije, koja se posebno razvila, bio je Plaut. U rimskoj komediji posebno se razvilo solo-pjevanje, a bilo je i instrumentalnih točaka. U društvenom životu, glazba je postala umjetnošću za mase, a na priredbama u rimskom cirku i kazalištu nastupali su solisti-virtuozi iz Grčke i Aleksandrije. Kućni orkestri imućnih privatnika bili su sastavljeni od robova, a u dvorcima vlastele često su postojale i hidrauličke orgulje koje nisu služile zbog vjerskih potreba, već zbog zabave. Iz svih tih činjenica lako je zaključiti da Rimljani nisu poznavali glazbeni etos, već da im je glazba služila za zabavu i da je, uz svečanosti, imala svrhu da odvrati pogled širokih slojeva od društvenih i državnih problema. Kao što je i sama glazba Rima težila k vanjskom, a tome i k prolaznom, tako se i nije sačuvao niti jedan rimski glazbeni spomenik. Sutra u posljednjem nastavku slijedi: Grčka

- 13:21 - Kad se upali žuto, klikni, i nemoj se sramiti (2) - Odštampaj - Na ovo ne kliknuti

21.02.2005., ponedjeljak

Glazba starih civilizacija (2)

Kina Niz od pet tonova koji nazivamo pentatonskom ljestvicom imao je najveće mjesto u kineskoj glazbenoj teoriji (npr. f-g-a-c-d). U 16. stoljeću uvodi se i ljestvica od sedam tonova (npr. c-d-e-fis-g-a-h). Obje ljestvice mogu započeti bilo kojim tonom službenog izvora zvukova, tj. Nizom od 12 cijevi nazvanih 'liu'. 'Liu' daje tonove raspoređene po kvintama od -f do –ais i obuhvaća sve kromatske tonove sedmostupanjske ljestvice. U glazbenoj teoriji Kine može se prepoznati golem utjecaj simbolike brojeva. 12 'liua' simbolizira 12 mjesečevih mijena, do je pentatonska ljestvica povezana sa pet elemenata (zemlja, vatra, voda, drvo, kovina) kao i sa pet glavnih točaka na kompasu (sjever, jug, istok, zapad, središte). Udaraljke, kojih je bilo mnogo vrsta bile su sastavljene od različitih materijala poput kamena, bronce, gline, kože, drva, tikve ili svile. Među njima bilo je više od 40 vrsta bubnjeva, od kojih je najveći bio promjera 2,12 m i dužine 2,5 m. Postojala su i razna zvona koja su se upotrebljavala čak i u nizovima, zatim posebno zanimljiv gong koji ima oblik okrugle brončane ploče. 'King' je instrument sastavljen od niza kamenih pločica po kojima se udara čekićem. Kasnije se pojavljuju duhački instrumenti, bambusove flaute, posebne vrste panove frule, sviraljke poput oboe kao i limani instrumenti jakog i prodornog zvuka. 'Šeng' je posebna vrsta duhačkog instrumenta, kombinacija panove frule i orgulja. Sastoji se od prazne bundeve u koju je utaknut određen broj bambusovih trski nejednake visine i posebne cijevi kroz koju svirač puše u bundevu. Od žičanih instrumenata, upotrebljavao se 'kin' koji je sličan citri i 'pip' sličan gitari. U doba Tang dinastije (7.-9.st. p.n.e.), pod stranim utjecajima, uvode se lutnja i harfa. U kineskoj glazbi metričko-ritmičkom podjelom vlada stroga simetrija (osobito u duhovnoj glazbi), a melodijske linije imaju oštre siluete. Ta obilježja kao i prije svega pentatonika, daju kineskoj glazbi posebnu reljefnost i fizionomiju. U vrijeme Tang dinastije jedan od glazbenih oblika se sastojao od suitnog niza izvođenja većeg broja stavaka različitog tempa. U 12.st. nastaje scenska vrsta uz pjevanje i instrumentalni sastav. Iz nje se kasnije razvija kineska opera. U društvenom životu stare Kine glazbu su koristili pripadnici različitih filozofskih pravaca u međusobnim sporovima, djelili njezino djelovanje na dobro i loše, i tako pridavali golemu važnost etičkoj funkciji glazbe. Pentatonika koja je dugo samostalno dominirala kineskom glazbom može se tumačiti i kao odraz gledanja Kineza na život i svijet. Tako značajke pentatonike, posebno svojom statikom, odražavaju odsutnost snažne volje u nastojanju da se pronikne u zakonitosti objektivna stvarnosti što je i karakteristika Kineza. Glazba nastoji izraziti opća stanja a ne pojedinačna i osobna, a novi napjevi moraju ostati u vezi sa melodijskim prauzorima odnosno tradicijom. Doba Tang dinastije bilo je razdoblje kada se kineska glazbena kultura visoko podigla i pritom omogućavala ženama znatan udio u izvođenju glazbe. Omiljeni motiv tadašnjih lirskih pjesnika bio je osamljeni zvuk instrumenata u prirodi. Indija 'Sruti', interval od Ľ tona je najmanja akustična jedinica koju sluh može razlikovati. U indijskoj glazbi oktava se dijeli na 22 srutija i oni se ne smatraju primarnom građom za sastav ljestvica. Tako se, primjerice, kvarta tvori od devet a čista kvinta od 13 srutija. U Indiji od davnih vremena postoji ljestvica od sedam tonova, gdje se za svaki ton uzima prvi slog imena određenog tona. Ljestvica sa sedam tonova bilo je 28, a izostavljanjem jednog tona mogao se proizvesti niz novih heksatonskih ljestvica. Također su mogli nastati i nizovi pentatonskih ljestvica ukoliko bi se izostavila dva tona. Udaraljke su u Indiji bile zastupljene raznim vrstama kastanjeta, gonga, zvonaca, bubnjeva i timpana. 'Nagara' je bila vrsta timpana izrađena od gline. Od duhačkih instrumenata postojale su razne frule,oboe, gajde,trublje i rogovi. Najistaknutiji su bili žičani instrumenti od kojih je najznačajnija bila 'vina' koju spominju još sanskrtski tekstovi, a i danas se upotrebljava više različitih vrsta. 'Vina' se sastoji od duguljaste cijevi koja je s oba kraja pričvršćena uz prazne bundeve-rezonatore. Uz cijev je napeto nekoliko žica, gdje se dublji i viši tonovi odnosno skraćivanje i produljivanje žica postiže pritiskanjem prstiju. Gudački instrumenti – 'ravanastra' i 'sarangi' pojavljuju se u Indiji početkom 11.st.n.e. Indijska glazba unatoč srodnosti općeg značaja s ostalim kulturama istočnih civilizacija ima specifičnu fizionomiju po kojoj se znatno razlikuje od drugih. Indijski napjev poseban je po slobodnijoj formi osnovi ritmičkog i formalnog toka, ljestvici šireg opsega sa tragovima kromatike. Duhovni napjevi nazivani su 'saman', a svjetovni 'raga'. Svjetovni napjevi sastoje se od temeljnih melodijskih obrazaca koje umjetnik varira i obogaćuje ornamentiranjem. U 'ragama' su i vidljive veze glazbe sa 'etosom', izvanglazbenom stvarnošću i simbolikom brojeva. 'Rage' su se uvijek pjevale u unaprijed utvrđeno vrijeme. Duhovni napjevi se temelje na tekstovima Veda, a po melodijskoj strukturi su mirni, polagani i dostojanstveni. Glazbi Indije, kao i kod drugih starih civilizacija klasnog društvenog uređenja, pripisuju se magične moći i božansko podrijetlo. U dvorskom životu glazba je obilno zastupana, a za narod su priređivane glazbene priredbe u kojima pjevači, plesači i čarobnjaci uz pratnju instrumenata usred ulice privlače prolaznike. Indijske ljestvice se nalaze u odnosu sa klasnom organizacijom društva. Stupnjevi ljestvice koji su od susjednih odijeljeni u razmacima od četiri srutija odgovaraju prvoj kasti; ako je razmak od tri srutija onda pripada drugoj, ratničkoj kasti; a ukoliko ih rastavljaju dva srutija tada pripadaju kasti parija. Indija se protiv helenističkih i islamskih utjecaja borila traženjem puta kojim bi obnavljala vlastite vrijednosti iz prošlosti. Glazba je pritom bila najsigurniji put prema spajanju s Brahmom, početkom i sjedištem života. Mezopotamija Razvoj glazbene teorije u Babiloniji bio je usko povezan s filozofijom. Osobito je kod Babilonaca bio izgrađen sustav simbolike brojeva. Brojevi 5 i 7 smatrali su se svetima. Broj 5 odgovarao je broju osjetila čovjeka, broju elemenata iz kojih je stvoren svijet, kao i broju glavnih planeta. Broj 7 je predstavljao dane u tjednu, zbroj svih planeta i broj glazbenika u hramu. Bio je i simbol savršenstva. Sa godišnjim dobima dovodili su u vezu intervale. Na temelju likovnih izvora sa motivima instrumenata može se zaključiti da je sumeransko-babilonska kultura već početkom 3.st. p.n.e. imala raznolik instrumentarij. Od žičanih instrumenata postojale su razne lire i harfe. Udaraljke kojima su se u muziciranju koristili Babilonca bile su čegrtaljke, zvečke i različiti oblici bubnjeva. Postojali su i oltari koji su se gradili u obliku bubnjeva iznimne zvukovne snage, a neki su bili tako veliki da su na njima plesači plesali. U tom bogatom instrumentariju nalazimo još i na sistrume, duguljaste flaute, duhačke instrumente s jezičkom, rogove i lutnje. Kasnije se taj instrumentarij usavršava i obogaćuje mnogim podvrstama. Poput Ozirisovih misterija iz Egipta i u sumeransko-babilonskoj kulturi nailazimo na misterije koji se građom odnose na život pojedinih božanstava, gdje se posebno izražavaju kontrasti pogibije i uskrsnuća. Sumerani su glazbu isključivo povezivali uz crkvene obrede te su povezivali određene crkvene napjeve uz određene događaje i svetkovine. Ti napjevi bili su uglavnom pohvalnice ili tužaljke i pjevali su se prema utvrđenom rasporedu. Uz Sumerane, Asirci i Babilonci su gradili hramove uz pratnju glazbe. Na teritoriju Mezopotamije odvijao se raskošan dvorski život u kojem su sudjelovali i profesionalni glazbenici u većim ili manjim sastavima. Jedan babilonski velikaš imao je ansambl od 150 pjevača i svirača. Kod Sumerana značenje glazbenih instrumenata je također bilo veliko o čemu svjedoči činjenica da su poetski rodovi u sumeranskom kultu bili razvrstavani prema instrumentima koji ih prate. Palestina Obilježja starohebrejske glazbe koju je temljito proučio A.Z. Idelsohn su strogo jednoglasje vokalnog tipa i podrijetla, poštovanje melodijskih prauzora koji se obogaćuju raskošnim ornamentiranjem na improvizacijskoj osnovi kao i podjela na ritmički slobodnije napjeve i psalmodijsko recitiranje. Najstariji napjvevi izgrađeni su na pentatonici dok se kasnije melodije kreću u okvirima jednog tetrakorda ili u granicama dvaju tetrakorda povezanih zajedno. U glazbi bogoslužja izdvaja se tehnika responzorijalnog pjevanja koje je kasnije preuzela kršćanska liturgija. Responzorijalno pjevanje sastoji se od izmjeničnog nastupanja solista i zbora koji ponavlja solistov napjev ili samo njegov završni dio. Premda starohebrejski likovni umjetnici nisu smjeli prikazivati instrumente, na temelju proučavanja raznih numizmatičkih materijala, reljefa rimskih građevina i prikladnih tekstova znamo da su stari Izraelsci poznavali razne udaraljke, duhačke i žičane instrumente. Među njima su bili 'celcelim' odnosno vrsta činela, sistrumi i bubnjići, a glavni duhački instrumenti bili su razne flaute, oboe, srebrne trublje i 'hasosra' vrsta trublja. Od rogova postoji 'šofar' koji se i danas upotrebljava u sinagogama. Male harfe, lire i lutnje spominju se od žičanih instrumenata. U drevnoj Judeji glazba je imala vrlo važnu ulogu u hramovima, ratu i raznolikim svečanim zgodama. U toj prvobitnoj zajednici sinkretičko značenje je imalo bogoslužje gdje su svećenici pjevali i plesali. U prijelazu u prvo tisućljeće prije naše ere izvršava se centralizacija kulta, kraljevi postaju i vrhovni svećenici, pojavljuje se stalež profesionalnih glazbenika a nastaju i razni instrumentalni sastavi. Tada se izgradio obrednik uz sudjelovanje 4000 levita koje je pripadalo tijelu glazbenika. Oni su se dijelili u 24 skupine pod vodstvom dvanaestorice upravljača. 120 svećenika sa trubljama sujelovalo je prigodom posvećenja Salamunova hrama u Jeruzalemu. Prvi kršćani potekli su iz židovskih redova, a sa njima je starohebrejski napjev nastavio svoj život u sklopu starokršćanskih melodija. Također je i u nekim gregorijanskim napjevima moguće primjetiti tragove starohebrejske glazbe. Sutra u nastavku slijedi: Glazbena kultura arapsko-islamskog svijeta, Japan, Indonezija i Rim.

- 11:31 - Kad se upali žuto, klikni, i nemoj se sramiti (6) - Odštampaj - Na ovo ne kliknuti

20.02.2005., nedjelja

Glazba starih civilizacija

Kad sam sa sedam godina, jednog lijepog proljetnog prijepodneva, odlučil maknuti sa gramofona izgrebenu ploču 'Pčelice Maje' i zamjeniti je sa tzv. plavim albumom 'Beatlesa' nisam ni bil svjestan da mi život više neće biti isti. Danas, naravno, život bez muzike bi mi bil nezamisliv. E, zato sam odlučil malo pisati o nastanku glazbe kao i o glazbi starih civilizacija. Točnije o glazbi starog Egipta, Kine, Indije, Mezopotamije, Palestine, antičkog Rima, Grčke i mnogih drugih. Koristil sam se raznom literaturom od koje je važno spomenuti knjigu J.Andreisa: Povijest glazbe. Za početak, glazba vuče svoje korijene iz vremena o kojem još i dan danas malo znamo. U potrazi za zadovoljavajućim odgovorima na pitanja o postanku glazbe, tek sredinom 19. stoljeća javljaju se prve ozbiljnije teorije. Među prvim teoretičarima javlja se engleski filozof Herbert Spencer (1820.-1903.) koji smatra da je ljudski pjev posljedica viška energije, kao i da se javlja u trenutku afekta kada intenzitet emocije izaziva dizanje ili ubrzavanje glasa. Nakon te teorije, Charles Darwin (1809.-1882.) nastoji objasniti postanak glazbe biološkim putem. Tvrdi da je glazba prije svega samo sredstvo kojim se bića suprotnih spolova privlače. Suprotno tome, Karl Bucher (1847.-1930.) smatra da je postanak glazbe usko povezan uz odmjerene pokrete u radu kako bi se ta odmjerenost što bolje sačuvala. Carl Stumpf (1848-1936.) smatra da se glazba razvila iz poklika koji su služili kao signali kod primitivnih ljudi, dok Jules Combarieu (1859.-1916.) korijene glazbe vidi u uskoj vezi sa magijom. No, sve te teorije bave se samo pojedinim elementima glazbenog razvoja i time gube mogućnost spoznaje glazbe u cjelini, odnosno je objasne kao produkt ljudskog djelovanja. Jedino je nešto značajnija teza Combarieua o vezi glazbe i magije. Magija je imala veliko značenje u životu primitivnih civilizacija. Za vrijeme magijskih obreda posebnu ulogu ima ples i prije svega pjevanje. Iz tih kao i ostalih značajki obreda, poput nastupanja vrača kao solista mogu se prepoznati elementi koji će odrediti smjerove u razvoju glazbe. Može se posebno izdvojiti suradnja riječi i tona koja će kasnije imati veliki udio u glazbi svih naroda. U starim istočnim narodima vlada tip robovlasničkog društvenog poredka, koji se veoma razlikuje od organizacije primitivne društvene zajednice. U narodima Egipta, Kine, Indije, Mezopotamije i Palestine dolazi do iskorištavanja jednog sloja klase, u korist druge, povlaštene klase. Kao posljedica sličnog gospodarsko-socijalnog uređenja tih država mogu se primjetiti i mnoge sličnosti u glazbi tih naroda. Glazbena umjetnost počinje se izdvajati od ostalih umjetnosti i postaje sve samostalnija. Egipat Egipćani su poznavali pentatonsku i kromatsku ljestvicu, što se može zaključiti po broju žica na raznim instrumentima, kao i po broju tonova koje neki sačuvani duhački instrumenti mogu proizvesti. Glavni intervali bili su oktava, kvinta i kvarta. U zajedničkom muziciranju svirači su se ravnali prema pjevačima na osnovi heironomskih znakova rukama, koji su predočavali određene intervale. Pretpostavlja se da su poznavali i notno pismo. Kroz dug povijesni razvoj, upotrebljavali su veliki broj instrumenata. To su razne udaraljke, kastanjete, bubnjevi, dulje i kraće frule, svirale sa jezičkom, trublje, harfe, lutnje i citre. Sistrum je bio trokutasti instrument na kojem su pričvršćeni metalni prstenovi ili duguljasti komadi metala udarali jedni o druge i proizvodili zvukove. Tek u helenističko doba pronađene su hidrauličke orgulje, u kojima je težina vode tvorila stalan tlak – potreban za tjeranje zraka iz cijevi. U Egiptu glazba je imala veliku ulogu u svim krugovima stanovnika. Svećanosti, povorke i gozbe uvijek su bile praćene glazbom i plesom. Mogu se primjetiti i ostaci magije iz slika na kojima ljudi maskirani u životinje sviraju na raznim instrumentima. U glazbenoj kulturi Egipta nailazimo i na tragove etičkog shvaćanja glazbe. Unatoč tome narodna glazba bila je na nivou tonskih manifestacija primitivnih društvenih zajednica, te njihovih primitivnih melodijskih tipova, uskog opsega i organizacije. Nastavlja se...

- 17:00 - Kad se upali žuto, klikni, i nemoj se sramiti (5) - Odštampaj - Na ovo ne kliknuti

19.02.2005., subota

Kolko još?

Još tri sata... još tri sata do devet kaj znači još tri sata čekanja i dosađivanja u subotu popodne. Takav je običaj kad izlazim van. Ne znam zakaj al ta popodneva petkom ili subotom mi najduže traju... Mogel bi se baviti nekim od mojih raznolikih hobija al baš mi se prkosno ne da. Čak i naš najbolji prijatelj- Tv, koji se nikad ne žali a uvijek nas zabavlja, vikendom popodne nema ništ pametnog za reći. I tak, u nedostatku inspiracije,evo opet jedna pjesma ovaj put velikog, ali nažalost prerano preminulog (kak to obično vele kad najavljuju) - Johnny Casha: Before My Time I know that hearts were loving long before I was here, and I’m not the first to ever cry in my bed or in my beer. There were songs before there was radio of love that stays and love that goes they were writing melancholy tunes and tearful words that rhyme, before my time. There were songs in old dusty books of love that’s always been, sweet lovers in their glory who are now gone with the wind. Old fashioned love words spoken then, keep coming back around again. nothing’s changed except the names, their love burns just like mine, before my time. And in the dim of yesterday I can clearly see that flesh and blood cried out to someone as it does in me. And there was some old song that said, I love you till I die, before my time. But what the old time masters had, is what I feel for you, love is love and doesn’t change in a century or two. If someway they had seen and knew how it would be for me and you they’d wish for love like yours and they would wish for love like mine, before my time.

- 17:53 - Kad se upali žuto, klikni, i nemoj se sramiti (1) - Odštampaj - Na ovo ne kliknuti

18.02.2005., petak

Ministarstvo integracija

Baš slušam Herbert Groenemeyera... Dok nisam njega otkril, mislil sam da na njemačkom dobro zvuče jedino marševi, polke i politički manifesti. Sad kad bi još i rekel da je njemački jezik, jezik ljubavi ravnopravan španjolskom ili francuskom vjerojatno bi me proglasili ludim. Al ima nekaj romantičnog tam na njemačkim obalama sjevernog i baltičkog mora. Samo treba gledati malom drugačijim očima. Ok, kad smo već kod ljubavi i romantike možda bi bilo bolje okrenuti se unutarpolitičkim problemima. Bolje rečeno – regionalnim. Prošla godina je bila u deficitu za čak 30% od očekivanog, a kako smo krenuli u prva dva mjeseca tekuće, svi pokazatelji upućuju da bi sa krajem prvog tromjesečja mogli biti u ozbiljnim neprilikama. Jedino ukoliko bi došlo do bilateralnih pregovora sa predstavnicom vladajuće stranke u regiji, tokom idućih nekoliko vikenda, opadajući trend bi se mogao zaustaviti. Pritom valja otvoreno naglasiti da je ona u blagoj prednosti zbog njenih uspjeha ostvarenih tokom prethodnog mandata. S druge pak strane naša politika je transparentna i konkretna. Dalje, naše smjernice su čvrsto određene još na prvom zasjedanju kada smo vladajućoj otvoreno predložili suradnju na svim područjima, počevši od pitanja zbrinjavanja samaca pa sve do poticanja rada cvjećarna od 0 do 24 sata. Ukoliko bi ishod pregovora bio pozitivan, i budući da bi to značilo uspjeh za obje strane, uslijelila bi duga i sretna koalicija. Iako, poučen prijašnjim iskustvima, vjerojatnije je da pregovori neće biti uspješni. Stoga, u tom slučaju, predlažem da se sa neuspjehom nosimo viteški kao i do sad. Premda bi bilo bolje kad bismo vjerovali da ćemo zajedno odjahati u bolju i sretniju budućnost...

- 20:19 - Kad se upali žuto, klikni, i nemoj se sramiti (0) - Odštampaj - Na ovo ne kliknuti

17.02.2005., četvrtak

My precious...!

Iskreno, osjećam se ko da sam danas počinil nekaj jako strašnog, i užasno teško mi je priznati ovo kaj slijedi... Nakon mnogo nesretnih dana i jednako toliko neprospavanih noći konačno sam nabavil igre 'Medal of honor- pacific assault' i 'Call of duty – united offensive'. Ne bi se mogel opisati ko neki freak za igre, al kad me neka od njih počne opsjedati onda mi nema spasa. Barem na nekoliko dana, koliko mi treba da istu završim. Mislim da sam poput kakvog ovisnika o heroinu, kad kupi svoj prvi dop u posljednja 24 sata. Čuvajući i skrivajući ga poput najvrednijeg dijamanta, odlazi na neko osamljeno mjesto, da bi osjetil njegovu beskrajnu dijaboličnu moć. Tak je i bilo prije nekoliko sati, kad sam juril biciklom prema svom stanu, tiho tepajući čarobne riječi netom snimljenim dvd/rw-ima, vjerujući da mi bude sve dobro šljakalo na kompu. Hipnotiziran pred ekranom, pola sata kasnije, nalazim se na Pearl Harboru i sa strepnjom očekujem invaziju kosookih. Za razliku od mojih bezbrižnih virtualnih kolega -američkih marinaca, ja znam kakav nas pakao čeka... Nakon tog prvog šuta, sad sam malo došel k sebi, vratil se djelomično u ovu našu sadašnjost i cijelo vrijeme mi nekaj govori da bi trebal konačno prestati sa tim, jer nisam više onaj dečkić koji dane provodi naganjajući loptu ispred zgrade. Povrh svega, imam dva ispita idući tjedan i moram se odlučiti – ili Orden časti ili milost mojih fakultetskih profesora.

- 20:09 - Kad se upali žuto, klikni, i nemoj se sramiti (5) - Odštampaj - Na ovo ne kliknuti

Viajar y descubrir los nuevos mundos...

Pitam se kakav je osjećaj putovati i otkrivati nove, neotkrivene svjetove. Ne mislim u stilu, upališ svemirski brod, ubaciš u petu, pritisneš gumb na kojem piše warp i odeš u neku drugu galaksiju... Mislim na osjećaj kakav su imali ljudi koji su plovili na Pinti tam negdje u drugoj polovici 1492.g. Kad su, nakon par mjeseci, na rubu očaja, vidjeli ptice kak lete prema zapadu... I iduće jutro ugledali kopno. Ili, kak su se osjećali, dan dva kasnije, oni koji su sišli do pješčanog žala i vidjeli na pučini tri karavele. Vidjeli kak im novi, nepoznati svijet dolazi u susret. Naravno, sve kaj se kasnije dogodilo je povijest, koja je tužna... Ja sad samo zamišljam kakav je osjećaj ploviti beskrajnim vodama u nepoznato, danju uz sunce i oblake, noću uz zvijezde i mjesec... Nadati se da vjetar neće promijeniti smjer ili blagost kojom dodiruje jedra. Biti Viking i putovati ljeta Gospodnjeg 1013. iz Skandinavije prema Shetlandskom otočju, te nastaviti prema Islandu, zatim Grenlandu i na kraju doći do obale Zemlje losova. Biti sa Fernandezom na istoj palubi 1512.g. i kročiti na zemlju otoka kasnije nazvanog St.Mauritius. Naravno, sa mudrošću 21.st., potrudil bi se da ne istrijebe one smiješne i malo bedaste ptice koje dotad nisu znale kaj znači riječ 'neprijatelj'. One koje se danas nalaze u ptičjem raju i odazivaju se na ime Dodo. Pitam se kakav je osjećaj kad jednom vidiš stvari o kojima si prije samo sanjal. Odnosno, kak snovi izgledaju nakon toga? 25 de diciembre de 1492 'En el mundo creo no ay mejor gente ni mejor tierra. Ellos aman a sus próximos como a sí mismos, y tienen una habla la más dulce del mundo, y mansa, y siempre con risa...' - El diario de Cristobal Colón. 25.12.1492. 'Ne vjerujem da na svijetu postoje bolji ljudi i bolja zemlja. Oni vole svoje bližnje jednako kao sebe, i imaju najslađi govor na svijetu, blag, i uvijek sa smiješkom...' - Dnevnik Kristofora Kolumba.

- 02:13 - Kad se upali žuto, klikni, i nemoj se sramiti (6) - Odštampaj - Na ovo ne kliknuti

16.02.2005., srijeda

Propustili ste? Pogledajte!

Danas ništ osim – tko nije, nek obavezno pogleda navečer na HRT-u film 'The Others' kojeg su naši stupidno preveli kao 'Uljezi'. Film je mrak! 'Šesto čulo' naspram ovog je film za malu djecu. Također, nisam neki obožavatelj Nicole Kidman, al mislim da joj je ovo uloga života. I jedan kuriozitet – Alejandro Amenabar je režiser i skladatelj muzike u filmu, koja je btw isto tak genijalna. A ovo jučer je bila samo iluzija. Ipak imam samo dvije ruke i dvije noge.

- 16:19 - Kad se upali žuto, klikni, i nemoj se sramiti (3) - Odštampaj - Na ovo ne kliknuti

15.02.2005., utorak

Metamorphosis

Ne zovem se Gregor, ni prezime mi nije Samsa, al ostalo je manje-više isto. Kad sam se ujutro probudil, pretvoril sam se u kukca. Izoliran sam u sobi čitav dan, tek tu i tamo provirim kroz vrata da vidim kaj se događa. Pokušavam komunicirati sa starcima (sestru također nemam) al nitko me ne razumije kaj pričam. Mislim da oni čuju samo neartikulirane zvukove koji dolaze od mene. Teško mi je kretati se i gotovo cijeli dan sam provel u krevetu. Stara je samo jedanput ušla, nije me ni pogledala, rekla nekaj u vezi hrane, i to je sve. Stari ne priča puno, al sve mi govori da me se namjerava riješiti.

- 21:07 - Kad se upali žuto, klikni, i nemoj se sramiti (6) - Odštampaj - Na ovo ne kliknuti

Life's a piece of shit!

ČINJENICE: 1.Mrzim ponedjeljke 2.Spaval sam 3 sata prošlu noć 3.Prvu pravu hranu okusil sam u 8 navečer 4.Bil na faksu i skužil da imam duplo više posla za ovaj tjedan u odnosu na ono kak sam si ja isplaniral 5.Skužil da nema teoretske da nabavim skripte za dva ispita koja sam već prijavil za idući tjedan 6.Auto sam vozil na takvoj rezervi da sam mislil da bude narančasta lampica ekplodirala (čitaj: 2dcl benzina za 30km - umjetnost) 7.Spaval sam popodne 2 sata i do maloprije sam se osjećal ko da me pregazil tramvaj 8.Sad sam potpuno budan, i osjećam se ko da sam spaval 10sati 9.Kaj znači da se opet ne budem mogel pristojno naspavati i ovu noć. 10.Ubil sam se sa hranom, ko da sam pojel nilskog konja. (posljedica onog pod 2.) 11. Buljim u monitor i pitam se kaj ja sad to pišem?? Baš si mislim, ok je kaj je konačno malo zatoplilo - jučer sam prvi put pomislil na to da proljeće i nije tak daleko.... Kaj je važno, da konačno ne moram nositi tolko puno odjeće sa sobom - to me užasno živcira. I to kaj su dani sve dulji mi je ok. Dobro, ne znam kome nije. Nisam baš pametan danas. Eh, da - vjerojatno uskoro, ak mi se bude dalo, mogel bi na ovom blogu objavljivati jednu priču u nastavcima. Samo kad ja velim uskoro, to bi moglo biti i za 6 mjeseci. I tak je to. U nedostatku inspiracije,za kraj, evo jedne pjesmice, koju, nadam se, svi znate: Some things in life are bad They can really make you mad Other things just make you swear and curse. When you're chewing on life's gristle Don't grumble, give a whistle And this'll help things turn out for the best... And...always look on the bright side of life... Always look on the light side of life... If life seems jolly rotten There's something you've forgotten And that's to laugh and smile and dance and sing. When you're feeling in the dumps Don't be silly chumps Just purse your lips and whistle - that's the thing. And...always look on the bright side of life... Always look on the light side of life... For life is quite absurd And death's the final word You must always face the curtain with a bow. Forget about your sin - give the audience a grin Enjoy it - it's your last chance anyhow. So always look on the bright side of death Just before you draw your terminal breath Life's a piece of shit When you look at it Life's a laugh and death's a joke, it's true. You'll see it's all a show Keep 'em laughing as you go Just remember that the last laugh is on you. And always look on the bright side of life... Always look on the right side of life...

- 00:47 - Kad se upali žuto, klikni, i nemoj se sramiti (2) - Odštampaj - Na ovo ne kliknuti

14.02.2005., ponedjeljak

- 00:13 - Kad se upali žuto, klikni, i nemoj se sramiti (2) - Odštampaj - Na ovo ne kliknuti

13.02.2005., nedjelja

Nedjeljom...

Ne radimo!

- 13:31 - Kad se upali žuto, klikni, i nemoj se sramiti (1) - Odštampaj - Na ovo ne kliknuti

12.02.2005., subota

Te su riječi moje...

Baš slušam onu stvar – 'These words', od N.Bedingfield. Za one koji ne znaju na koju stvar mislim, to je ona s reklame za T-mobile od prije Božića – sjećam se da je pjesma bila tak zarazna da sam ju moral skinuti. A eto, imal sam sad nekog posla, pa sam stavil random listu na winamp, da mi svira u pozadini. I baš si mislim to je taj problem sa većinom tih pop-stvari. Ima neko vreme kad mi neka stvar uopće ne izlazi iz glave, a za par mjeseci nekak mi više i nije tak super. To mi se upravo dogodilo sa gore navedenom pjesmom. Nije da inače slušam MTV sranja, al tu i tam se zna pojaviti neka stvar koja je čisto ok. Al pjesme koje su najbolje! Sad vam budem ja objasnil koje su to: To su one za koje na prvo slušanje misliš da su totalno bez veze i pitaš se: 'pa kaj je to???' Takve se obično nalaze na CD-u tam negde pod brojem 7,8 ili 13... Al recimo posle dva,tri tjedna skužiš da ti se ta melodija mota po glavi kad hodaš po gradu i npr, ideš na poštu platiti račune... I dan ti odjedanput postane super, i zaboraviš na sve probleme i misliš si da bi mogel osvojiti cijeli svijet u tri poteza. Samo kad bi htel. I kad ju čuješ za 5 ili 10 godina misliš isto. E, to su najbolje stvari, i takve gotovo nikad nebreš čuti na MTV-u ili, ne daj bože, na glazbenoj tv.

- 20:04 - Kad se upali žuto, klikni, i nemoj se sramiti (0) - Odštampaj - Na ovo ne kliknuti

11.02.2005., petak

Tko želi biti milijunaš?

Odluka je pala: definitivno danas nejdem van, a najvjerojatnije ni sutra. Nije da ne bi al moj proračun za ovaj vikend je =0kn. Ok, imam bar cigarete za danas. Ima neki ok program na TV-u navečer (valjda). Iskreno, u krizi sam, htel bi popit koju pivu i vidjeti neke ljude, i fakat mi je dosadno... Doma sam bil cijeli tjedan i nikak mi to ne odgovara. Nisam baš ne znam kak ekstrovertirana osoba, al mi fale ljudi... A, ono, starci su genijalno društvo za vikend. Moram smislit neku lovu, nekak jer ovo ovak više nejde. Čak bi možda mogel početi nekaj raditi. Ne, ne dolazi u obzir. Student servis mi ide na k.... radil sam par poslića i uvijek su me isplaćivali sa kašnjenjem od bar tri meseca- a ono radilo se o par stotina kuna. Jebeš to. Jedanput sam radil za nekog lokalnog kvazi lopova koji mi je još dan danas dužan 300kn. Koje naravno nikad ne bum videl. A kaj, da igram loto? Nikad nisam shvaćal ozbiljno te igre na sreću. Pa to nema šanse. Da se prijavim za neki kviz? Ne, idu mi na živce ljudi koji se prave pametnim pred kamerama. Ja bi odgovaral Tariku, al izvan etera. Da ne moram nikome ništ kupovati zato 'jer sam bil na Tv-u i svi dobro znamo da si osvojil 32.000kn' . Ajd, vjerojatnije bi bilo 1.000kn. Kaj mi još preostaje? Sviram, i to dobro, bez lažne skromnosti, gitaru i klavir – pa mogel bi na svadbama svirati. Da ne bi. Tolko nikad ne budem očajan. Sportske kladionice? Ne znam, možda. Al nisam baš neki stručnjak za češku 2. hokej ligu. A diploma mi je ful daleko iako studiram evo već 7 godina. Možda, al samo možda, da parafraziram Delboya – u ovo doba iduće godine mogel bi postati akademski građanin. Kad bi bar vjeroval da budem postal milijunaš.

- 20:05 - Kad se upali žuto, klikni, i nemoj se sramiti (4) - Odštampaj - Na ovo ne kliknuti

I eto!

- 02:28 - Kad se upali žuto, klikni, i nemoj se sramiti (0) - Odštampaj - Na ovo ne kliknuti

10.02.2005., četvrtak

Aco, crni Aco!

Ovo je popodne bilo pravi mazohizam - gledal sam Aleksandra velikog. Inače, imam taj film na kompu još od prošle godine al nikak mi se nije dalo pogledat ga, pa rekoh jučer sam sebi da je došlo vrijeme da ga pogledam. Na kraju nije bilo jučer već danas. Strašna kazna! Za sve one koji ga nisu gledali, mala preporuka: NI NEMOJTE! Mislim, kužim da su u staroj grčkoj svi bili pederi, i ono, nemam ništ protiv pedera, al ipak ne bi da mi je takav peško vojskovođa. Onak, kak ga je pokazal O.Stone, izgleda mi više ko da je fulal zanimanje i trebal biti frizer ili pediker il tak nekaj... taj Aleksandar. I još film je dosadan, mislil sam da bude bar jedan ok fajt, onak bar blizu onome iz Gospodar Prstenova, povratak kralja. Al ne, niti to. I film nema ritma, rezovi i skokovi u prošlost kak se kome sprdne. Sve u svemu, živa dosada. Na kraju, ispada da je Angelina Jolie jedina ok u cijelom filmu (ne samo jer je Angelina Jolie, neg ono lik joj je ok), premda je i ona za k. Tak, sad sam popljuval film, sad mogu dalje. Nisam ništ drugog, pametnog radil danas.

- 20:56 - Kad se upali žuto, klikni, i nemoj se sramiti (0) - Odštampaj - Na ovo ne kliknuti

Sad sam se sjetil

samo za uspomenu na velikog Compay Segunda...

- 00:34 - Kad se upali žuto, klikni, i nemoj se sramiti (0) - Odštampaj - Na ovo ne kliknuti

09.02.2005., srijeda

Prolog?

- 21:18 - Kad se upali žuto, klikni, i nemoj se sramiti (2) - Odštampaj - Na ovo ne kliknuti