Baš slušam Herbert Groenemeyera... Dok nisam njega otkril, mislil sam da na njemačkom dobro zvuče jedino marševi, polke i politički manifesti. Sad kad bi još i rekel da je njemački jezik, jezik ljubavi ravnopravan španjolskom ili francuskom vjerojatno bi me proglasili ludim. Al ima nekaj romantičnog tam na njemačkim obalama sjevernog i baltičkog mora. Samo treba gledati malom drugačijim očima.
Ok, kad smo već kod ljubavi i romantike možda bi bilo bolje okrenuti se unutarpolitičkim problemima. Bolje rečeno – regionalnim. Prošla godina je bila u deficitu za čak 30% od očekivanog, a kako smo krenuli u prva dva mjeseca tekuće, svi pokazatelji upućuju da bi sa krajem prvog tromjesečja mogli biti u ozbiljnim neprilikama. Jedino ukoliko bi došlo do bilateralnih pregovora sa predstavnicom vladajuće stranke u regiji, tokom idućih nekoliko vikenda, opadajući trend bi se mogao zaustaviti. Pritom valja otvoreno naglasiti da je ona u blagoj prednosti zbog njenih uspjeha ostvarenih tokom prethodnog mandata. S druge pak strane naša politika je transparentna i konkretna. Dalje, naše smjernice su čvrsto određene još na prvom zasjedanju kada smo vladajućoj otvoreno predložili suradnju na svim područjima, počevši od pitanja zbrinjavanja samaca pa sve do poticanja rada cvjećarna od 0 do 24 sata.
Ukoliko bi ishod pregovora bio pozitivan, i budući da bi to značilo uspjeh za obje strane, uslijelila bi duga i sretna koalicija. Iako, poučen prijašnjim iskustvima, vjerojatnije je da pregovori neće biti uspješni. Stoga, u tom slučaju, predlažem da se sa neuspjehom nosimo viteški kao i do sad. Premda bi bilo bolje kad bismo vjerovali da ćemo zajedno odjahati u bolju i sretniju budućnost...
Post je objavljen 18.02.2005. u 20:19 sati.