Pitam se kakav je osjećaj putovati i otkrivati nove, neotkrivene svjetove. Ne mislim u stilu, upališ svemirski brod, ubaciš u petu, pritisneš gumb na kojem piše warp i odeš u neku drugu galaksiju... Mislim na osjećaj kakav su imali ljudi koji su plovili na Pinti tam negdje u drugoj polovici 1492.g. Kad su, nakon par mjeseci, na rubu očaja, vidjeli ptice kak lete prema zapadu... I iduće jutro ugledali kopno. Ili, kak su se osjećali, dan dva kasnije, oni koji su sišli do pješčanog žala i vidjeli na pučini tri karavele. Vidjeli kak im novi, nepoznati svijet dolazi u susret. Naravno, sve kaj se kasnije dogodilo je povijest, koja je tužna...
Ja sad samo zamišljam kakav je osjećaj ploviti beskrajnim vodama u nepoznato, danju uz sunce i oblake, noću uz zvijezde i mjesec... Nadati se da vjetar neće promijeniti smjer ili blagost kojom dodiruje jedra. Biti Viking i putovati ljeta Gospodnjeg 1013. iz Skandinavije prema Shetlandskom otočju, te nastaviti prema Islandu, zatim Grenlandu i na kraju doći do obale Zemlje losova. Biti sa Fernandezom na istoj palubi 1512.g. i kročiti na zemlju otoka kasnije nazvanog St.Mauritius. Naravno, sa mudrošću 21.st., potrudil bi se da ne istrijebe one smiješne i malo bedaste ptice koje dotad nisu znale kaj znači riječ 'neprijatelj'. One koje se danas nalaze u ptičjem raju i odazivaju se na ime Dodo.
Pitam se kakav je osjećaj kad jednom vidiš stvari o kojima si prije samo sanjal. Odnosno, kak snovi izgledaju nakon toga?
25 de diciembre de 1492
'En el mundo creo no ay mejor gente ni mejor tierra. Ellos aman a sus próximos como a sí mismos, y tienen una habla la más dulce del mundo, y mansa, y siempre con risa...'
- El diario de Cristobal Colón.
25.12.1492.
'Ne vjerujem da na svijetu postoje bolji ljudi i bolja zemlja. Oni vole svoje bližnje jednako kao sebe, i imaju najslađi govor na svijetu, blag, i uvijek sa smiješkom...'
- Dnevnik Kristofora Kolumba.
Post je objavljen 17.02.2005. u 02:13 sati.