Ne zovem se Gregor, ni prezime mi nije Samsa, al ostalo je manje-više isto. Kad sam se ujutro probudil, pretvoril sam se u kukca. Izoliran sam u sobi čitav dan, tek tu i tamo provirim kroz vrata da vidim kaj se događa. Pokušavam komunicirati sa starcima (sestru također nemam) al nitko me ne razumije kaj pričam. Mislim da oni čuju samo neartikulirane zvukove koji dolaze od mene. Teško mi je kretati se i gotovo cijeli dan sam provel u krevetu. Stara je samo jedanput ušla, nije me ni pogledala, rekla nekaj u vezi hrane, i to je sve. Stari ne priča puno, al sve mi govori da me se namjerava riješiti.
Post je objavljen 15.02.2005. u 21:07 sati.