slatko grko i obratno

Do neke nove prilike

Hajdaš-Dončić: Nećemo graditi autocestu do svakog SELA i svakog KOKOŠINJCA u Hrvatskoj.


Bolje bi bilo da sam udaro glavom od zid nego gledao bahatu gospođu Sinišu Hajdaš-Dončić čija me izjava o gradnji autoceste od Ploča do Dubrovnika toliko raspizdila da svakako udaram glavom od zid.

Hajdaš-Dončić: Nećemo graditi autocestu do svakog SELA i svakog KOKOŠINJCA u Hrvatskoj.

Mater ti jebem bahatu, svakog sela, svakog kokošinjca? Za tebe je Dubrovnik selo? Kokošinjac? Valjda je tvoj Zabok metropola, nešto kao New York, pa ti autocesta prolazi ispred kuće? Smeće jedno odvratno bahato.

p.s. Primio sam upit zašto toliko psujem. Kome smeta neka odma sam odjebe s moga profila. U skokovima.

.............................................................................................................................................................................................................

Neka zajedno sa svima iz svog kokošinjca ode!!!

I ova spodoba se zove ministar,, roditeljima na sreću,narodu na sramotu

Svim takvim idiotima bi trebalo zabraniti da ikad vise dodje nas grad! Mozda bi nam za kaznu uveli cirilicu.

Sramota....koliko KOKOŠINJAC spravi solada u Državnu Blagajnu.....

Vrijeme je da se ovakvi tovari maknu nase u vukojebinu iz koje su ispali.
Nikad i rijetko bjestimam, ma sam mu skreso sve odreda od najprvog koljena. Primitivac i budaletina.
Prije njega smo imali jednog takodje tovara, al dosta profinjenijeg i lucidnijeg. Taj sad hladi jaja u Remetincu. Za ovog konjinu neznam. Mozda u Vrapcu.


Samo dio komentara na kretena i kretensku izjavu budaletine od ministra Hajdaš- Dončića

U zlatno doba bloga u jednom postu napisala sam ovo:

.Večeras sam sebe uhvatila kako pričam ko drobilica, tristo riječi u sekundi, ..........jer.........jer sam bila u čudnoj situaciji..........nijesam bila na svom terenu.........ja koja inače najčešće slušam druge izgovorila sam mali miljon riječi s brda s dola.

Događa li vam se da svoju nesigurnost ili što li je to već pretočite u bujicu a kasnije se smijete i čudite sami sebi???

Sakrivamo li se mi ponekad iza riječi, ne događa mi se to baš često ali eto večeras sam drobila, drobila i drobila

A danas , danas bi opet drobila, drobila, drobila................ma ne ide.

Nije da mi se nešto specijalno događa u životu ali nekako sam umorna.

Umorna od posla, jedva čekam pensiju, ma što ko o njoj mislio, ali još su barem 4 godine do nje.

Umorna od familje, znam, kunem se u familju a sad sam od njih umorna, trebo bi mi koji dan samoće, onda bi ih vjerovatno izljubila svakog pojedinačno ali sad..................

Umorna od prijatelja, inače ih mogu slušat, smijat se i plakat s njima ali ove dane ..............

Umorna od poznanika, dobrih poznanika koji misle da smo prijatelji, a nismo i nikad nećemo bit.

Umorna od bloga i gluposti ko je na naslovnici, ko na kojoj listi, ko ima komentar dana ili kako se već zove.

Umorna od razno raznih objašnjavanja, imam osjećaj što više objašnjavam ljudi manje čuju, tj. ne čuju jer već su stvorili svoje mišljenje i ni makac, ko kad oćeš pomaknit tovara a on neće pa neće.

Umorna od osvetoljubivih ljudi , ljudi koji mi se poslije uvreda usuđuju obratit ko da ne znaju da se radi o njima.

Umorna od malih jadnih ljudi koji misle da ismijavaju mene, ili nekoga drugoga, a nijesu svijesni da ismijavaju sebe.

Umorna od sebe koja ih žalim, a žalim ih.

I sad blejim u ekran , mozak mi radi sto na sat , ćela bi drobit, drobit, drobit ali ne ide, samo prsti lete po tipkovnici a ja mučim.

Žo mi je što se ne mogu sjetit ko je neki dan napiso , ustvari znam white lilith i fala joj na ovome od srca :
ali zato misli................ ne šute.

.. ne šute.

Imam osjećaj da cijeli život nešto dumam, preispitivam, stalno neke stvari stavljam na mjesto, vječito čekam da nešto fine pa sam ja onda mirna, pa ovo, pa ono i ode život.

Crklo mi je auto, čekam kad ću tj.kad će mi nabavit novo, vrijeme ide ja stojim doma i kukam, znam, znam ima i autobus i pješke ali ja čekam auto , bole me noge tj.koljena i kičma (operirana) a i imam dobar razlog za kukat.

Zadnje doba niđe nijedne prijateljice, ko da su u zemlju propale, neke rade, neke su na odmoru, jedna se preselila u vječna lovišta, najbolja mi je malo daleko a ja sam ove godine bila samo par dana u maloj vali srca moga , fale mi naši dani ,naše noći, prebiranje po istim temama, malo smijeha, malo suza, red kundurarije, red filozofije.

Sve ovo pišem a ustvari hoću reć ovo .

Ođe na blogu sam se razočarala u "starog" blogera ,čovjeka kojeg sam smatrala duhovitim, pametnim, dragim i onda bummm.
Čovjek ima dva bloga, komentira sam sebe, doduše ne baš često, ali našla sam, pa se isčuđavam , glumim plavušu, ebote što ima komentirat sam sebe.

A dva bloga ko da su dva čovjeka pisala, na jednom mil i drag, na drugom aždaja, sve što počinje sa h oliti hrvatsko popljuva li ga brate popljuva i ajde se usudi reć svoje mišljenje, meni je maltene napiso glupačo, ne tim riječima, ali smisao je ta jer sam se usudila suprotstavit njegovom mišljenju i kad sam mu na mom blogu jasno dala do znanja da znam da je to on više nema komunikacije.

U momentu pisanja komentara na njegovom drugom blogu nisam znala da se radi o njemu, jednostavno nalećela na taj blog, ali je on odlično znao kome odgovara.

Pitala sam nekoliko "starih" blogera da li znaju da su ta dva bloga njegova, niko nije zno, jedan se skoro svadio sa mnom da nije moguće, jer on tako ne odgovara na komentare, onda je provjerio, kako, ne znam i sad mi duguje kafu .(ponekad fejs dobro dođe, provjeriš na brzinu neke stvari )

Valjda ste shvatili nije bit što on ima dva bloga, može imat i deset, na jednom poezija, na jednom slike etc,etc.........nego ...............dalje neću jer će se neko ko je izreko tu miso najedit, (jadna naša zemljo koga si sve primila u svoja njedra )

Danima sam dumala o ovome i sad ispljunula, inače ja ne bi bila ja, bik ko bik, nema nerazrješenih stvari , sad mogu mirne duše dalje .

Sinoć je u preljepom đardinu dvorca Sorkočevć koncert održo Stjepo Gleđ- Markos. Mladić poniko u našoj sredini, danas živi u Londonu.
Gosti su mu bili klapa Subrenum, Meri Cetinić i nezaboravni duo Buco i Srđan.
Nažalost moj aparat je osto doma pa ni slika ni videa , možda bolje jer sam nesmetano uživala u koncertu. a moram reć da je bilo krasno.

Za neke ljude neka vide i neka se srame, ne može svak radit u našemu gradu, jednostavno ne može.
Drži se Antune, jesi dijete ovega Grada, ma ima bit zaludu, sve nas je manje .
Usudio se reć policiji da je dijete Grada a oni njemu da im je pun kufer Dubrovčana.
A kako samo izgleda, em marama, em duga kosa, em brada, i još govori dubrovački, pa ko to može trpjet.
Bravo policija zatucite nas, ubite nas, ebala vas osobna , sram vas bilo.

Mi smo nacija kukanja i majstori prigovaranja.
Obožavamo, ma svršavamo kad kažemo:
- ne vaja nam sezona, podbacila
-ne vaja nam država, katastrofa
-nemamo što jesti, ljudi kopaju po kontejnerima
da dalje ne nabrajam , da ne odužim ko žvakalicu.

Da bi sezona bila dobra trebaju je odradit pametni i sposobni ljudi,
da država funkcionira trebaju je vodit pametni i sposobni ljudi,
da ljudi ne gladuju i kopaju po kontejnerima opet trebaju pametni, sposobni , dobri , suosjećajni ljudi.

Pa ljudi moji đe su ti ljudi, je smo to mi koji se krijemo iza ovih škatula, je su to oni što sad sjede neđe na kafama, oni što prigovaraju, oni što sjede u saborskim klupama, oni što vode državne firme.............

Malo je ljudi koji znaju što, kako,zašto etc,etc, ali pameti im ne fali za prigovarat i reć što ne vaja, pa molim ako kažeš da nešto ne vaja reci kako vaja, e tu je već problem.

Nama je vazda boje u susjednom dvorištu, sve su zemlje boje od naše, drugi ljudi su boji od nas, trava je zelenija, more je modrije.
I ja sad pitam ko je za to kriv, ko to živi u ovoj našoj državi, ko nam to odgaja djecu, kakvi smo to mi.

Dogodi li se u mom Gradu bilo što novinari se raspišu na sva zvona, je ste ikad pročitali da je kafa u Veneciji skupa, naravno da nijeste, ko može poć u Veneciju pođe, ko može tamo popit kafu popije, ko može objedovat objeduje................i u čemu je onda problem moga Grada................jer se neko sjetio da bi on u 8-om mjesecu odmaro na Stradunu, ma nemoj i ja bi u 8-om u Veneciju pa ne može išla sam kad sam mogla, kad je takujin(novčanik) do zeleno svjetlo.

Svi se raspisali kako je sezona podbacila, ma nemojte, a što ste učinili da ne podbaci, da su pravi ljudi na pravim mjestima ne bi podbacila, maknite one koji kukaju, žale se, nemaju pojma o turizmu, rade da rade, nemaju viziju i dovedite odvažne , pametne i hrabre.

Država nam je točno taka kakvi smo mi, jalni...........da jalni.............ako neko malo iskoči udari ga po glavi, ako ima bolje auto, kuću ili ne daj blože neđe ljetuje , zimuje lopov je garant, jer većina još uvijek živi neki drugi san................većina ne može shvatit da se i u našoj državi uz trud, znanje, predanost i rad, rad i samo rad može , doduše uz preskakanje nekih prepreka kojih u uređenim državama nema može uspjet.

Znam što i o čemu govorim jer imam odličan primjer u svojoj neposrednoj blizini .

P.S. Molim bez komentara o SDP-u, HDZ-u, etc.etc., privatizaciji , Sanaderu, Merzelici i inima, pisala sam o nama, našim prigovaranjima, ljubomorama, što mi možemo učinit.

Poslije dugo vremena nepričanja, ljutnje, ogovaranja i svih onih gluposti koje idu uz svađu članova obitelji zbog bolesti oca sretnu se On i Ona.
Prijatelje možemo birat, članove obitelji ne, kad dođe do bolesti zajedničkog člana očekivaš da ćete uhvatit za isti štap, potisnut neke stvari i nastojat se usredotočit na bolesnika.
Ona prelazi preko svih nepravdi, odlazi u bolnicu i pravi se da je sve u redu jer što će sad, nije ni mjesto ni vrijeme za rasprave.
On odma počne razgovor , priča što se ocu dogodilo ali nakon par sekunda prelazi na neželjenu temu.
Koliko god ona mjenjala temu on ustraje.
Slušala ga je tako više od uru vremena.
On je drobio, drobio i drobio, bolesni otac je pao u drugi plan a puste pare u prvi.
Kako kažu svak se češe đe ga svrbi pa se tako i On češao i češao.
On ima potrbu opravdavat se, dokazivat svoju ne umješanost tj. to nije bila njegova volja, to je očeva volja, bla..bla...bla.
Njih je troje, On, Ona i On.
Omastio je brk a, njih dvoje šute, svoje su živote izgradili sami, duša im je miran, nemaju potrebu s njim raspravljat

Takt je vještina da nekome nešto dokažete, a da od njega ne napravite neprijatelja ili budalu. Howard W. Newton

E pa ja sad neću imat takta jer ovo moram reć i to za svoju dušu.

Oni koji me poznaju znaju da o nacionalnoj, vjerskoj, seksualnoj i inim pripadnostima ne volim raspravljat i smatram da je to pravo svakog pojedinca, pa tako i moje, a pogotovo da neko nekoga po tim osnovama vrijeđa.

Meni nije trebo rat da znam ko sam i što sam, da volim svoje a poštivam tuđe, nažalost neki žive tu a ne poštivaju ni h od hrvatsko.

Neki uzimaju za pravo popljuvat bilo koga, pa time i mene i moju vjeru ako bilo što kaže o vjeri , crkvi, svećenicima , nemam ja ništa protiv kritike i sama često kritiziram ali toliko mržnje radi mržnje nije mi jasno, a sve pravdaju slobodom govora, demokracijom, bla, bla, bla, može ali dalje od moga bloga.

Čim se spomenu branitelji počnu rigat vatru ko zmajevi, a najbolja mi je ona lažni branitelji, pa ljudi moji oni nisu branitelji, okanite se gluposti............branitelj je branitelj i točka.

Evo nešto sa fejsa a od branitelja, bivšeg blogera, duhovitog i pametnog čovjeka povodom nedavnih posjeta mom Gradu:

Kažu da je zbog posjete Tomislava Nikolića Grad bio blokiran cijeli jedan sat. Nije to ni loše obzirom da je za vrijeme ne tako davne masovne posjete njegovih sunarodnjaka Grad bio blokiran punih 10 mjeseci.

Izazvano čitanjem jednog bloga, samo da se zna ponosna sam Dubrovkinja, Hrvatica, katolkinja , kome se ne sviđa neka napusti moj blog i to bez komentara jer ću ga izbrisat.

Moj blog, moja pravila.

I da se zna vječita sam opozicija, zaboli me đon i za lijeve i za desne, srednje i koje god, i ne perite svi ruke ko Pilato kad je Hrvatska u pitanju, naša je jedina i jedinstvena, drugu nemamo i ne trebamo.

1. kako, čemu, zašto ili na koji način ste se prvi puta susreli s blogom i započeli taj čudesni put bloganja?

Blogove sam počela čitat a da pojma nisam imala što je to, problem je nasto kad sam ćela pronać određeni "članak" a nisam imala pojma kako. Ali, ali.......kako ja imam Naučenjaka (moj treći sin informatičar ) tako je on odma reko pa ti čitaš blogove i problem je bio riješen.
Nakon par mjeseci čitanja i virenja u nečije tuđe živote rekla sam Naučenjaku hoću i ja svoj blog, rečeno učinjeno.
Kako sam tad prolazila kroz neko čudno razdoblje života , bila sam sretna što je jedno razdoblje života završeno a opet razočarana što je tako završilo i izbor je pao na slatko-grko (za neke nije slatko-gorko a ni slatko grlo ,hahah)
Dakle Ljeta Gospodnjega 2006 u trećemu mjesecu rodio se blog slatko-grko.

2. kakve blogove volite pratiti i koje teme su vam najzanimljivije?

Volim pratit sve što mi privuče pažnju, u početku sam birala teme prema svom tadašnjem afinitetu ali kako smo se malo po malo upoznavali pratila sam ljude.
Da.... ljude, jer više nismo bili samo nickovi bili smo ljudi sa svojim imenima i prezimenima.
Upoznala sam većinu blogera sa kojima sam se čitala, ako neke nijesam srela onda smo se čuli mobitelima, imali slike etc,etc,imali smo chat room i to mi je najbolje doba bloga, sjećam se smijeha i zezancije, MM(mayday) vam može sve potvrdit .
Od 20-30 tadašnjih nickova tj.linkova koji su bili na početku liste s većinom sam se znala u glavu kako bi rekla moja baba.

3. da li bi prihvatili ulogu urednika bloga i što biste tada prvo napravili?

Ne bi se prihvatila uloge urednika jer onda ne bi mogla bit svoja, a uostalom informatički sam nepismena, čim nešto zaškripi zovem Naučenjaka, objesio bi me na palu da mu još što natovarim na vrat, ubrzo će mi ukinut i TeamViewer da ga ne davim.

4. kako birate teme kojima se bavite i što vas sve može inspirirati?

Nekad su teme birale mene, danas je malo teže, još uvijek se ne osjećam na blogu ko ona stara, fali mi nešto, ma fale mi komentari, oni naši komentari, počeli bi s jednom temom a finili na sto i pesetoj stvari, još uvijek ne zna s kim se mogu šalit , s kim ne, valjda će i ova igrica pomoć da skopčam neke stvari.

5. kada biste kuhali " večeru za blogere " što bi bilo na meniju?

večere za blogere sam kuhala i drugi su kuhali za mene, zavisi je su blogeri s mora ili kontinentalci, vole li meso ili ribu, volim papat pa volim i kuhat, meni je najmanji problem.

6. jeste li na blogu doživjeli neke neuobičajene, zanimljive trenutke, bilo pozitivne ili negativne?

auuuu, na blogu sam doživjela puno,puno lijepih stvari, bilo je i nešto neugodnosti ali one se brzo zaborave, kad ste već kuriozni evo vako:
jedno veče u chat room muški mjenjaju nickove, zezancija na visini, pola nas znamo ko je ko, ona druga polovica zna one druge i ja misleći za jedan nick da je neko sasvim drugi počnem zezat tu osobu, ismijavat , i ups na kraju shvatim da ženska nema veze s osobom za koju sam ja mislila da je ona, danas je ta osoba moja draga prijateljica Marsi (naziv bloga), sin mi studira u njenom gradu, vidimo se, čujemo se, zaboravile smo da se znamo s bloga ali nikad i kako smo se upoznale.

7. znaju li vaši bližnji za vaš blog ili je on samo vaše mjesto?

Najmlađi sin mi je otvorio blog pa naravno zna, znaju i drugi ali baš ne prate, ali mi je problem nasto kad su mi na blog počeli dolazit neki ljudi iz privatnog života s kojima nijesam željela dijelit intimu, nažalost u jednom periodu počeli smo stavljat po koju sliku i tako otkrili identitete i onima kojima nismo htjeli. Nemam ja što sakrivat ali niti ne želim dijelit svoju intimu s nekima.

8. da na jedan dan možete biti neki drugi bloger kojeg biste odabrali i zašto?

nijednog, ja sam ja i to i želim bit, nikad u tuđe cipele

9. koliko ste najduže izdržali bez bloga i da li ste pokušali prestati?

uf,uf, prestajala toliko puta, nemam pojma koliko sam najduže bila bez bloga, i kad nijesam pisala virila sam svoje poznate a kad sam skopčala da nas više nema nisam dolazila mjesecima, svi smo na fejsu, mislim većina, i onda BUM okupila nas Herta mislim Carla na fejsu, fala joj

10. ima li života bez bloga, te ima li bloga u svemiru?

života ima i biće ga s blogom i bez bloga, sve ima svoje vrijeme, mjesto, svoje zašto , zato..............pa naravno da ima bloga u svemiru...........baš kad sam se sinoć vraćala letjelicim s Marsa pričali smo o njihovom blogu..............

i jocker pitanje............ljudi moji onaj ko je uopće stavio tako nešto mora da je u djetinjstvu klečo na golokudu pa kad nas ne može na golokud može nas ebat u mozak , kaže grom u...ja koprivu..on ništa i tako 5-6 puta na koru od banane i kad sam već ćela zaljepit laptop u mir kaže Naučenjak ....mama književni jezik...nije koprivu nego koprive ebale ih koprive

Većina je ovaj zadatak obavila pa štafetnu palicu predavam staroj gardi
suncokretić
katalona
umorno_oko
samoanestezija
carla


više neću jer i njih ću morat ganjat po fejsu, a željela bi da se ove dvije koje zabušavaju malo aktiviraju , druga i četvrta

kategorija je kultura jer blog spada u kulturu koliko se god neki bunili

DODATAK:
sorry čiovka zaboravila sam te, ma se nećeš izvuć, skužaj kasno je bilo, ispravljam, pozvana si

Kažu da je važnije kakav ti je susjed nego rodbina jer dok rodbina dođe tebe više nema.
Ma ja ću o malo laganijoj temi susjedstva od ovega.
Kažu i da je sve u glavi pa ja odavno imam odlično susjedstvo.
S nekima se našalim, s nekima malo i zaplačem, s nekima se ispričam a s nekima bome i pokaram, sve ide u radni staž susjedstva
Prije par mjeseci neko me u gradu pito za neku kundurariju moga susjedstva, pojma nemam, blenula, kaže ova pitaj susjedu, bla,bla,bla............ali kako mene te priče i pričice ne zanimaju kad je došla susjeda koju sam trebala pitat rekla sam joj da je nešto imam pitat ali nemam pojma što, ni kako ni ko mi je to reko jer sam je srela nekoliko dana iza .
Prolazili dani ja nemam pojma što je imam pitat, kad jedan dan šeta putem ženska i javlja mi se, par onih uobičajenih:
-kako si, kenova, kako djeca, kako muž, viđi ovega vremena (obožavam ova kurtoazna pitanja ).
Tek drugi dan meni kliker proradio da sam trebala pitat susjedu je li se ta ženska i muž rastavila.
Sad mi još gluplje jer kakve veze ima je su se rastavili ili nisu, a znala sam da ima još nešto ali to nije bilo izrečeno ili one znakove kad ljudi kolutaju očima,mlate kopitima, potežu kosu ili što već rade, šalju dimne signale a ja ko tele.
Odlučila sam to ne pitat jer i sama imam dovoljno mrvica u špagu a iskreno i ne zanima me , nije da te ljude baš i poznam dobro, nekad su nam bili susjedi.
Ali vrag ne miruje, idući dan evo prve susjede, priča ide:
X i Y se rastavili, bla,bla,bla................i odjednom pali se crveno svjetlo, stigli svemirci...............ma znaš muški,Bože jadna ona.
Ta moja susjeda je krasna žena, nju treba imat za susjedu, ali u njenom životu postoji samo muško-ženski odnos, nema uopće priče o muško-muškim ili ne daj Bože žensko-ženskim odnosima, ne spada u kundurice jer ovo nikome i nije rekla a kako ja spadam u nekakvog terapeuta susjedstva rekla je meni jer nije mogla shvatit kako nakon toliko godina braka, dvoje djece i "idiličnog " života čovjek posto peder.
Pokušavam objasnit, kažem da treba shvatit i nju i njega,bla,bla bla .
Kad se posloži onda se posloži.
Drugo jutro idem u pekaru kad moji drugi susjedi koji baš nijesu tako suptilni:
Slože neku priču da bi u sred priče jedan član samo reko:
-je si viđela kako se skupjaju muški.
-nemam pojma, kakvi muški , nikad čula, ma pustite ljude na miru, jer njima je nemoguća misija nešto objasnit.
I tako u par dana jedna te ista priča, bla,bla,bla.
Na kraju mi jedan susjed kaže :
-ti ko da ne živiš ođe, nemaš pojma o ničemu.
Toliko sam se puta ove dane isčuđavala, pravila luda da sam se pobojala za svoje mentalno zdravlje, kad sam juče viđela jednog susjeda kako ide putem samo sam kučku kojega sam češljala rekla sjedi i ulećela u kuću, a sin mi je reko koliko sam to potiho učinila da je on skoro sjeo na posteji u sobi a spavo je
I da krivo ne shvatite, niti je moje susjedstvo nešto loše, niti nešto dobro, niti se mi previše družimo, niti ne družimo, naše prosječno susjedstvo.
A u cijeloj priči mene susjedstvo baš i ne zanima, za svakoga znam što mogu, što ne mogu reć , a kuću niđe neću premjestit prema tome bolje da smo na dobro jutro, ali ženski dio ovega sad već bivšeg para kaže:
-molila ga da se vrati doma, zbog djece, zbog svijeta, zbog kredita, zbog...zbog.....i nije joj jasno kako peder, to ga je ovaj internet iskvario, tamo se skupljaju , banče i što sve ne...............e pa pazite što radite

Evo par sličica s Korčule, točnije iz jedne lijepe male vale od Blata.
Tu punim baterije, vraćam se u život , ližem rane, smijem se i plačem.

Evo Ljelja ovo su Silente, naši sugrađani, svidjet će ti se, meni su odlični, ali ja sam malo i subjektivna jer tu ima i članova mojih školskih prijatelja.
Želim ti da se što prije javiš

Whitney Houston - I Will Always Love You

Simon & Garfunkel - Mrs. Robinson




Moj glazbeni ukus je raznolik, kažem da sam u duši roker a slušam i volim sve osim novokomponiranih oliti narodnjaka, ma ne onih starih dobrih narodnih, ma sam i lokal patriot i to s razlogom :)



Većina je već dobila od nekog ovaj mali glazbeni uradak pa ja neću nikoga mjentovat ali ako ko želi neka samo izvoli, bilo bi mi drago

Opet utijavam kauč, toliko sam se izvještila da će se uskoro na sredini otvorit krater, naravno đe moja presvjetla pritišće.
Volim sebe mantrat da sam pozitivac i da mi je čaša vazda puna do pola,
i mantram ja sebe zadnjih godinu-dvije mantram,
ma ne znam do kad ću.
Jesam pozitivac, vječiti optimist ma doktor SG kaže da me već dugo, dugo pere lagana depresije, što god to značilo.
Došle su neke godine (ko bi reko) , skoro će i pensija,
neke stvari se objesile koje bi trebale stat,
neke se napuhale, neki kažu da je to salo (koja gruba riječ )
nešto se iskrivilo, nešto pocrvenjelo,
i onda bi se trebalo poć prošetat plažom,
malo skočit u more pa se malo osunčat,
e to mi je posebno drago, onako gledaš, mjerkaš druge guzice oko sebe i odjednom se zamotaš u onaj bokun velike krpe neki kažu pare :)
Dok se tako lijepo izležavaš nozdrve ti draška miris jagode, banane, čokolade, pizze, čevapa (može li u nas išta bez čevapa ), i ajde se odupri,
pa moraš mislit i na kafić .pizzeriju ili što li je već to, nije zaludu na plaži i iz nje se otkotrljaš ko lopta.
Sve češće te pitaju , zovu ko enciklopediju : što je ono bilo prije trides - peset godina, to je iz tvog doba, majkumumilu kojeg mog doba.
Idem kupit štogod robe, koji broj, o pameti, pa pogledaj me,
nemoj da se cijela butiga onijeh mršavica okrene kad izustim broj, .
i kako onda nećeš kupit broj manji pa makar to nikad ne obukla.
Sve češće me pretiču auta, koji im je vrag, đe svi žure, ima bit samo ja natanane,
a bome su se i parkinzi smanjili, prije sam ulijetala ko Šumi a sad mi prifali mjesta.
Dobiješ virozu ostaviš se cigara, i onda se liječiš utijavajući kauč :)
Doktor mi preporučio malu valu srca moga, idem a neđe mi zvoni ostani na kauču, ima li doktor pravo, koja mi je dijagnoza :)

Sve u životu ide mi kroz želudac.
Evo tri setemane da ne pušim, nije bit što ne pušim nego zašto ne pušim???
Uhvatila me neka želučana viroza, barem tako mislim , povraćanje, slabost i ni primirisat cigar.
Par dana, ajde dobro malo će mi se pluća očistit od svih onih ljepota nikotina, katrana i ostalih vitamina, poviše glave mi se pojavio dolar, već kontam koliko ću ušparat dok opet ne zapalim.
Znate onaj vic kad je jedan pušaču konto koliko puši dnevno, puta dane, puta godine i izračuno da je mogo imat ferari, a pušač pita njega, pušiš li ti, ovaj kaže ne, pa đe je tebi ferari pi**a ti materina .
Puno se stvari dogodilo zadnjih par mjeseci, trči tamo, trči amo, trči u bolnicu, pa ne treba trčat u bolnicu, neki su doma, neki pjevaju s anđelima.
Još uvijek mi je njezin broj u mobitelu, ko zna , možda i gore ima signala, nadam se da nema, da je sve ružičasto ......
Pojave se neki ljudi , rodbina, s kojima ne znaš što bi, bi li ih zabetoniro u neku zgradu ili pustio da slobodno šeću.
I tako ja čekam dobri stari život, kafu i cigar...............a možda iz svega ispane nešto dobro pa prestanem pušit i kupim ferari.

Ove dane sam stalno po bolnici, fala na pitanju, ne zbog mene iako bi trebala nego u posjetama nekim dragim ljudima.
Kažu ako razmišljaš pozitivno ne može ti se ništa dogodit, ono kao mantra, ja sam dobro, ja sam dobro, ma kako kad vidiš drage ljude kako se gase.
Najbolje je sve objasnila doktoru mama moje prijateljice kad je pito kako je:
Doktore ko stari kamion, dok vozi sve je u redu ali kad počnete po njemu čeprkat, nešto mjenjat nikad ga više sastavit i na kraju ne vozi .
Ne želim da ovo ispane neki crni post jer se tako i ne osjećam unatoč tome što mi je pet dragih osoba u bolnici, svak zabavljen sobom, svojim bolima a neki svijesni da je kraj blizu.
E to je ono što me svijesno ili nesvjesno zadnje dane preokupiralo, kako se čovjek osjeća, o čemu razmišlja, je li mu žao, pravi li rekapitulaciju svoga života, je li svijesan da odlazi.
U jednom momentu kaže mi prijateljica: molim te nazovi mi koji put djecu, iako to nisu više djeca nego odrasli skućeni (oženjeni) ljudi kako bi moja baba rekla.
I ostane nešto visit u zraku........i obećanje i nepuštena suza i knedla u grlu.
I sve je dobro dok ih idem posjetit.........znam da je sebično i stvarno im samo želim da ne pate jer dan više manje svejedno je ali.....ipak ih želim tu, znam želim ih zbog sebe ali .....

Poslije duge i neizvjesne pauze evo ipak par riječi, tek da vidim o čemu blogeri pričaju, s kojim se to problemima susreću na našem slavnom blog.hr, možda se ovo i ne objavi ali to ću onda znat ja i onih 500-600 blogera na fejsu.
Fala Carli što nas je opet okupila, ne znam na koliko dugo, možemo li vratit ono slavno vrijeme, vječiti sam optimista pa bi voljela da se barem dio blogera vrati, među njima i ja, živi bili pa viđeli.
Toliko radosti zbog susreta s nekim dragim ljudima nisam odavno doživjela, doduše teško je pohvatat imena, nickove, face ali složit će se i to pomalo.
Puno blogera sam upoznala, s dosta njih ostala u kontaktu a i zaboravila da se znamo s bloga.
E daa, koju oznaku stavit na ovaj post,hahaha.

Evo drugi post na koji me opet potaknuo neverin,
ne brinite nije o Pelješkom mostu.
Volim za sebe reć da govorim jasno i razgovjetno i što je najbitnije nikome ništa ne poručivam.
Ne spadam u one koji nekome nešto reču pa kažu neka sad misli što sam mu rekla.
U prošlom postu sam se osvrnula na početak rata , bježanje u skloništa samo da bi ilustrirala kako je teško razumjet nešto što ne prolazimo, kako je teško ljudima shvatit potrebe drugih ljudi ako oni nisu u njihovoj koži.
Mogla sam navesti i neki drugi primjer,
recimo kako je teško razumjet nekoga ko sa 27 godina ostane sam sa dvoje djece,
smrt je tužna, žalosna ali što proživljava ta osoba to malo ko može pojmit,
samo oni koji su tako nešto prošli,
i neka mi niko ne kaže da razumije jer ne razumije jer ne osjeća onu prazninu, bol, patnju,
buđenje sam u postelji a u glavi ste dvoje.......
ili što znači imat totalku s autom, kad zbilja misliš to je to, nema više,
kad bi neko prije spominjo kako ti prođu neke slike pred očima, pravila sam se da razumijem
ali nisam, tek kad sam to doživjela znala sam o čemu govore.....
Zato me jako iznenadio ovaj dio komentara:
Oprosti ali imam svoje razloge zašto te ne razumijem a argument ne može biti taj da moj grad nije bombardiran pa da ne znam o čemu pričaš. To je inače ultimativna riječ svakoga tko bi se opet malo svadio sa srbima a nama koji nismo okusili čari rata se poručuje kuš. Zar smo trebali biti bombardirani da bi imali pravo na mišljenje? Možda nije bilo bombardiranja ali svaka obitelj odavde je dala nekoga za bojište. (neverin 14.06.2012. 12:47)
Ni u primisli mi nije bilo ništa ovako kad sam napisala primjer rata, bio je čisti primjer kako se ne razumijemo,
i dalje tvrdim da niko ne razumije nešto samo teoretski, samo kad to proživi, može neko suosjećat, žalit, pokušavat razumjet ali ne može.....
kako je moja mati rekla kad mi je umrlo dijete sa samo jednim danom.....nikad do sad nisam shvaćala zašto ljudi toliko oko toga prave drame, pa mladi su, pa biće još djece ali kad se to dogodilo nama.......
Ne volim da mi se stavljaju tuđe riječi ili ne daj Bože misli u usta odnosno glavu ...svak sa svojim riječima i mislima govori o sebi a ne o meni ili bilo kome drugome..
Pametnom dosta....