skolioza

nedjelja, 17.03.2019.

trudnoća i porod

Hallo ekipica,

ne zalazim ovdje više tako često - desio mi se život pa čovjek ne stigne sve. A i blogovi su nekako manje popularni - ima sto načina da se danas čovjek informira o koječemu.

Danas me put svejedno doveo na ovaj blog jer predstvlja dobar repozitorij raznih iskustava. Sjetila sam se da mi je bila pisala jedna mama o svom iskustvu trudnoće i poroda. Došao je red na mene. Fizioterapeutkinja je rekla da ne bi trebalo biti problema što se tiče vaginalnog poroda i mojih šipki koje završavaju na L2. ALI dodatna komplikacija kod mene su moji kukovi. Unatoč operaciji moj lijevi kuk se nikad više nije oporavio. Moram ga maziti i paziti i ne smijem se puno baviti sportom. Što je užasno za prihvatiti ali tako je. Ali s druge strane, da nisam morala odustati od sporta i cijelog tog životnog stila, možda nikad ne bih ni zatrudnila, pa eto - give and take.

Da se vratimo na moje kukove. Displastični su - znači da lakše ispadaju iz sjedišta. I k tome me muči taj lijevi kuk koji sam operirala i koji je osjetljiv i treba puno pažnje.

Mislila sam da bi dobro bilo ići na prirodni porod (uz epiduralnu, naravno - nisam mazohist) jer bi se tijelo tako bolje oporavilo. Međutim čitajući Sandrinu priču nisam sigurna da li bi to stvarno bio slučaj. Možda bih samo dodatno opteretila dijelove tijela koji su ionako jadni izmoreni i pod pritiskom. Ako odem na carski, rezat će kroz 7 slojeva, ali moje kosti, koje u mom životu očito najviše pate, ćemo rasteretiti. Možda to i ne bi bilo tako loše. Nego da ih izvrgavam dodatnom stresu. Očito da ću se nakon poroda morati oporavljati, bez obzira na to radili carski ili ne.

- 10:30 - Komentari (4) - Isprintaj - #